Z. Meter: Rusija koristi rafineriju na Siciliji za izbjegavanje sankcija. Nafta stiže u SAD!

Zoran Meter

U sicilijansku rafineriju Priolo, drugu po veličini u Italiji i petu u Europi, ruska nafta postaje “talijanski proizvod” i dospijeva u pogone Exxon-a u Teksasu ili u New Jerseyu u pogone Lukoil-a, koji u SAD-u ima 230 servisa, a postaje u 11 država (većinom u vlasništvu američkih individualnih franšiza)

Opet se potvrđuje, naša, po tko zna koji put izrečena teza u skladu s onom – općepoznatom uzrečicom iz antičkoga rima: „što je dozvoljeno Jupiteru nije volu“.

Naime, Sjedinjene Države tradicionalno vode pragmatičnu vanjsku politiku, pa tako i u jeku do sad neviđene aktualne globalne geopolitičke, slobodno ćemo je nazvati – krize, iako ona to još formalno nije. Kriza je zahvatila „samo“ pojedine važne gospodarske sektore, poput energetike i proizvodnje i distribucije hrane, uz popratnu rekordnu inflaciju diljem svijeta i socijalne probleme koji se s tim u svezi sve snažnije manifestiraju.

U sklopu takve politike, Washington posebno niti ne skriva svoj interes za suradnju po pojedinim pitanjima i s glavnim geopolitičkim suparnicima – Kinom i Rusijom – s kojima je sam upravo pokrenuo novi hladni rat.

Tako SAD, sa po sebe izrazito globalno konkurentnom i opasnom Kinom povezuje velika trgovinska razmjena i ekonomska međuovisnost koju je teško naglo „prelomiti“ a da to ne izazove i snažne potrese „u svojoj kući“ (i sadašnje postupno, i pažljivo vagano smanjenje trgovine s Pekingom, koje je počelo s Trumpovom administracijom uvođenjem carina a nastavlja se i s aktualnom, Bidenovom i kroz uvođenje prvih ozbiljnijih sankcija – ima ozbiljne posljedice po američko gospodarstvo, još uvijek snažno ovisno o kineskim proizvodima širokog spektra).





S druge strane, nedavno objavljena nova američka Strategija nacionalne sigurnosti, na kraju poglavlja o Rusiji (koju, inače, uz Kinu ta strategija determinira kao najvećeg američkog suparnika) otvoreno navodi kako SAD sebi ostavljaju pravo za suradnju s Rusijom po onim pitanjima koja su od njihovih interesa.

Takav komoditet, barem po pitanju Ruske Federacije, sebi niti izbliza ne može osigurati ni Europska unija (o Rusiji snažno ovisna prije svega po pitanju energetike što je važno za ovaj tekst!) niti njene pojedine ključne članice a kamoli manje važne i utjecajne zemlje.

Ovaj uvod sačinio sam zbog danas objavljene vijesti koja i potvrđuje našu tezu s početka teksta.





Rafinerija nafte kompanije Lukoil na Siciliji, u Priolu, omogućuje ruskoj sirovoj nafti zaobilazak američkih sankcija nametnutih zbog rata u Ukrajini i omogućuje joj transport u Sjedinjene Države, odakle se ponekad vraća u Europu.

O tome upravo piše talijanski medij Il Messaggero, pozivajući se na istraživanje uglednog američkog poslovnog medija The Wall Street Journal, koji u videu objašnjava putovanje ruske nafte.

Američke sankcije predviđaju izuzeće za (rusku) sirovu naftu “znatno pretvorenu u proizvod proizveden u inozemstvu”. Nakon transformacije u rafineriju Priolo, drugu po veličini u Italiji i petu u Europi, ruska nafta postaje “talijanski proizvod” i dospijeva u pogone Exxon-a u Teksasu ili u New Jerseyu u pogone Lukoil-a, koji u SAD-u ima 230 servisa, a postaje u 11 država (većinom u vlasništvu američkih individualnih franšiza).

Prije sankcija, rafinerija Priolo prerađivala je sirovu naftu iz raznih zemalja, a sada 93% dolazi iz Rusije. Lukoil je druga najveća ruska naftna kompanija nakon Rosneft-a.

Pametnom dosta! Jednako kao i licemjerja!

 

Komentari

komentar

You may also like