Objavljujemo, bez iznošenja vlastitih stavova i komentara, najzanimljivije dijelove teksta američkog utjecajnog think tanka Atlantic Council, koji, između ostalog, aktivno utječe i na kreiranje ukupne američke vanjskopolitičke strategije. Tekst je objavljen 12. kolovoza, a autor je Vitaliy Nabukhotny, međunarodni pravnik za ljudska prava i gostujući suradnik na Američkom institutu za mir – USIP. Tema je zanimljiva, a sam tekst, inače uobičajeno kritičan prema Moskvi (što je redovito i karakteristika djelovanja Atlantic Council-a), ukazuje kako se ukrajinska vlada i međunarodna zajednica ne uspijevaju uspješno oduprijeti ruskoj „agresiji putovnica“.
Nedavni esej ruskog predsjednika Vladimira Putina “O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca” zastrašujući je podsjetnik kako je Rusija bila i ostala načelni protivnik ukrajinske državnosti, navodi autor. Svojim argumentima Putin je jasno dao do znanja kako će sedmogodišnji neobjavljeni rat između dvije zemlje vjerojatno trajati beskonačno, a naglasio je i imperijalne ciljeve strategije Moskve prema svom zapadnim susjedu.
U tom kontekstu Nabukhotny navodi kako su se posljednjih godina subverzivne akcije Kremlja protiv ukrajinskog suvereniteta proširile i na izdavanje ruskih putovnica u područjima Donbasa tj. istočnih dijelova Ukrajine koje su pod vlasti separatističkih proruskih snaga. Pri tom se, navodi autor dalje, ukrajinska vlada i međunarodna zajednica ne uspijevaju uspješno oduprijeti navali ruskih putovnica, koja traje još od travnja 2019. i Putinovog potpisivanja uredbe o pojednostavljenom postupku izdavanja putovnica ukrajinskim građanima na istoku te zemlje. U svibnju 2021. ruska vlada objavila je kako je do sada izdano više od pola milijuna putovnica, a da bi do raja ove godine taj broj mogao iznositi i milijun.
Autor Atlantic Council-a navodi kako se vjeruje da su mnogi Ukrajinci koji su dobili ruske putovnice od 2019. to učinili pod pritiskom okupacijskih vlasti ili da bi našli posao u Rusiji.
U svemu ovome nema ništa novo, navodi autor dalje. To isto Moskva je već ranije učinila u okupiranim regijama Gruzije i Moldavije, pa je tako Varšavski institut izvijestio kako je od 2008. godine 90% stanovništva Južne Osetije i 85% stanovnika druge gruzijske regije Abhazije dobilo rusko državljanstvo. Navodno, oko 250.000 od 500.000 stanovnika otcijepljene moldavske regije Pridnjestrovlje ima rusko državljanstvo.
Međunarodna zajednica do sada nije uspjela spriječiti Moskvu da koristi ruske putovnice kao vanjskopolitičko oruđe za podrivanje suvereniteta neovisnih zemalja bivšeg SSSR-a, što pridonosi sadašnjoj destabilizaciji regije.
Stav Ukrajine i njezinih međunarodnih partnera o spomenutoj Putinovoj uredbi bio je jasan: Ukrajina, Europska unija, Sjedinjene Države i Kanada ne priznaju ruske putovnice izdane ukrajinskim građanima. No, usprkos ovom naizgled nedvosmislenom stavu, zapadni partneri Ukrajine nisu uveli sankcije Rusiji za te aktivnosti.
Osim izravnih sankcija, postoje i druge mogućnosti kažnjavanja Rusije, navodi dalje u svom tekstu Nabukhotny i kaže kako bi se ovaj problem mogao iskoristiti kao ključni u nepriznavanju predstojećih parlamentarnih izbora u Rusiji koji se održavaju u rujnu ove godine. „S obzirom kako mnogi građani Ukrajine na okupiranom Krimu i na istoku zemlje namjeravaju ilegalno sudjelovati u glasovanju, međunarodna zajednica imat će dobar razlog da barem djelomično odbaci rezultate izbora kao nelegitimne. Odbijanje priznavanja glasovanja u ruskom parlamentu bio bi ozbiljan signal međunarodnih posljedica „pasošizacije.“
Ali kao na najučinkovitiji način ove borbe autor ipak navodi potporu daljnjim euroatlantskim integracijama Ukrajine, Gruzije i Moldavije i tvrdi kako je slična potpora Estoniji, Latviji i Litvi njima pomogla da postanu članice EU i NATO saveza.
