Prema turskom autoru, trenutačno sučeljavanje Rusije i Sjedinjenih Država borba je snova. Zapad sanja da će Rusija ponovo postati zatvorena zemlja za sebe, kao 1990.-ih, i da se neće miješati u američke poslove na Bliskom istoku i u drugim regijama, dok Rusija sanja o obnovi SSSR-a
U snovima Washingtona, Rusija ponovno postaje zatvorena zemlja, kao što je to bilo u vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina, piše Ilyas Kemaloglu, profesor na odsjeku za povijest na turskom Sveučilištu Marmara u svojoj kolumni za medij Anadolu.
Prema njegovom mišljenju, Sjedinjene Države, optužujući Moskvu za miješanje u predsjedničke izbore 2016., dovele su međusobne odnose na razinu hladnog rata. A dolazak Joea Bidena na vlast predodredio je novi krug napetosti. Tijekom Trumpovog predsjedanja, Turska i Rusija povećale su svoju nazočnost na teritoriju od Bliskog istoka do Kavkaza. Americi je neugodno. Uz to, Bijela kuća ne želi savezništvo između Ankare i Moskve i pokušava ga oslabiti izolacijom i sankcijama protiv Moskve.
Usprkos redovitim novim sankcijskim mjerama, Washington tvrdi kako je spreman surađivati s Moskvom na temelju svojih interesa. Kemaloglu je ukazao na primjer američkog pritiska na EU da zaustavi plinovod Sjeverni tok 2 i smanji uvoz nafte iz Rusije. A protjerivanje diplomata iz Bugarske i Češke posljedica je djelovanja Washingtona koji želi “kazniti” Rusiju.
Autor smatra kako Sjedinjene Države pokušavaju smanjiti rusku aktivnost na svjetskoj pozornici, ali takva je mogućnost izuzetno mala, jer Rusija ostaje snažna u strateški važnim sektorima gospodarstva.
Hoće li trenutačna politika Sjedinjenih Država pretvoriti Rusiju u „zemlju vremena Borisa Jeljcina“, zatvorenu u svoju ljušturu? S obzirom na dvadesetogodišnju vladavinu Vladimira Putina, to se ne čini kao realan scenarij. Rusija, usprkos financijskoj krizi koja je proživljena posebno nakon 2009. godine, zadržava svoju moć u područjima poput vojne tehnologije, istraživanja svemira, energetskih resursa, nuklearnog oružja, nuklearne energije, medicine (o čemu svjedoči, između ostalog, i razvoj cjepiva protiv za 19). Zahvaljujući dosljednoj vanjskoj politici, Rusija je ojačala svoj položaj u mnogim regijama. Prebivalište više od stotinu etničkih skupina na teritoriju Rusije i postupno pogoršanje socijalnog stanja ruskog naroda, barem u naše dane, nisu čimbenici koji mogu utjecati na ove položaje Moskve i promijeniti njezinu politiku, smatra autor.
Štoviše, suprotno uvriježenom mišljenju, Zapad također ne želi konačno slabljenje ili kolaps Rusije. Jer Rusija, poput Turske, igra važnu ulogu u osiguravanju vojne i energetske sigurnosti Europe. S druge strane, Rusija se također smatra državom koja zadržava Kinu, posebno u Srednjoj Aziji i na Kavkazu. Stoga, prema stajalištu Zapada, Rusija ne bi trebala biti usitnjena zemlja, već zemlja koja se, kao i devedesetih, zatvorila u svoju ljusku, gurnula svoju crvenu liniju do svojih granica i ne komplicira život Sjedinjenih Država na Bliskom istoku i drugim regijama. U isto vrijeme, Rusija sanja o oživljavanju SSSR-a, iako u manjem opsegu, nauštrb svoje vanjske politike i organizacija koje uključuju integraciju sa svojim susjedima. Sukob ovih ideja čini osnovu cijele ove borbe.
Ali tko je gubitnik u ovoj borbi? Sirija, Libija, Gruzija, Ukrajina, Armenija … Ovaj se popis može proširiti. Iako se Rusija i Sjedinjene Države bore za dominaciju u mnogim regijama, niti jedna od njih se ne bori za bilo koju treću zemlju. Događaji u Ukrajini, Armeniji i Bjelorusiji posljednjih mjeseci još jednom su to jasno pokazali. Stoga, da više ne bi gubile, vrijeme je da te zemlje preispitaju svoje politike, navodi turski profesor.
