Pompeo oštro o Rusiji i Njemačkoj: SAD se vojno povlače iz niza svjetskih regija

Američki državni tajnik Mike Pompeo sinoć je, posredstvom video-konferencije, govorio na Briselskom forumu u organizaciji Njemačkog Maršalovog fonda (German Marshall Fund-GMF), i između ostaloga izjavio, kako, dok Sjedinjene Države Rusiju razmatraju u svojstvu ozbiljne prijetnje, niz europskih država se prema njoj odnose s manijm oprezom. Zato Europa mora povećati razinu odgovornosti za svoju obranu, a Washington je zainteresiran za ponovnu procjenu svojih vojnih prioriteta, kazao je Pompeo.

Komentirajući moguće povlačenje dijela američkih vojnika iz Njemačke (o čemu posljednjih tjedana učestalo govori predsjednik SAD-a Donald Trump) i kako to utječe na američke interese koji Rusiju stavljaju u red „jedne od glavnih ugroza“ za SAD i NATO, Pompeo je izjavio kako se danas mijenja sama karakteristika prijetnji i da SAD iznova razmatraju strateško pozicioniranje svojih vojnih snaga u svijetu. Pritom je dao do znanja kako je izgradnja plinovoda „Sjeverni tok 2“ uz sudjelovanje Njemačke protivna načelima sigurnosti Europe, koja također mora povećati svoje obrambene rashode. „Ako zemlje Europe, prije svega Njemačka, troše na svoje obrambene rashode manje od NATO-ovih dogovorenih 2% nacionalnog BDP-a, to govori o tome da Berlin „ne razmatra rusku prijetnju tako ozbiljnio, kao SAD“, izjavio je Pompeo.

Taj će plinovod povećati njemačku ovisnost o Rusiji i „značajan dio njemačke energetike bit će povezan s Rusijom toliko dubokim i fundamentalnim načinom, da će Vladimir Putin, koji će, po svoj vjerojatnosti ostati na vlasti još dosta dugo vremena, imati mogućnost, stvarnu mogućnost, nanijeti osjetnu štetu Njemačkoj, ako to poželi učiniti“, kazao je američki državni tajnik.

Sjedinjene Države pripremaju se za uvođenje novih sankcija protiv plinovoda „Sjeverni tok 2“, nakon što su one prve uvele krajem prosinca prošle godine. Istodobno razmatraju strateški premještaj svojih vojnih aktiva u svijetu – proces koji se, prema Pompeovim riječima, nije provodio već dugo vremena i koji je počeo prije dvije godine. Ta će se dislokacija ticati mnogih regija – Europe, Afrike, Bliskog istoka i Azije. Pritom jača američki interes prema Azijsko-Tihooceanskoj regiji u svezi jačanja NR Kine. Danas se mijenja i sama priroda sukoba, i sprječavanje moguće agresije, u tom smislu i sa strane Rusije, ne ograničava se samo razmještajem određenog broja kopnene vojske: „Počeli smo temeljito razmatranje toga, kakva je priroda sukoba, priroda ugroza i kako mi moramo raspoređivati naše resurse, bilo da se radi o resursima u obavještajnoj zajednici, u zračnim snagama, marincima ili kopnenoj vojsci“, kazao je Pompeo.

Odluka predsjednika Trumpa u odnosu na Njemačku „rezultat je zajedničkog skupa rješenja o tome kako ćemo mi pozicionirati naše resurse po čitavom svijetu“. U novom rasporedu, američka nazočnost u nizu svjetskih regija može se smanjiti i zato se „pojedine države moraju aktivirati i na sebe preuzeti odgovornost za svoju vlastitu obranu, što one ranije nisu činile“, izjavio je dalje Pompeo, pritom naglasivši, kako će daljnje razmatranje biti u „punoj konzultaciji sa svim našim partnerima po čitavu svijetu i, naravno, s našim prijateljima u Europi“. Također je ukazao na suglasnost SAD da zajedno s Europskom unijom utvrde dijalog o Kini, s inicijativom šefa vanjskopolitičke instutucije EU Josepa Borrela. Pompeo nije kazao kakav će biti format te nove inicijatove, ali je izjavio kako se „detalji razrađuju“,a konkretni dijalog će se voditi na najvišoj razini.



Poznato je kako SAD vode puno oštriju politiku prema Pekingu nego EU. Washington smatra da Peking jača svoj politički, gospodarski i vojni utjecaj u svijetu i da urušava postojeći svjetski poredak, zapadne demokratske institute i širi autoritarnost i korupciju. Kina također utječe negativno na niz međunarodnih organizacija, poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kojima je nužna reforma, kazao je američki državni tajnik.

„Moramo nastaviti štititi međunarodne organizacije …, raditi zajedno, kako bismo nastavili transatlantsko buđenje prema izazovima sa strane Kine u interesu očuvanja naših slobodnih društava, našega razvoja i naše budućnosti“, kazao je Pompeo. Međutim, pritom i priznaje kako je sprječavanje Kine složena zadaća, s obzirom na njezin rastući politički i ekonomski utjecaj.

Podsjećam kako smo mi na portalu Geopolitika News već davno ranije u svojim analizama pisali o Trumpovoj novoj obrambenoj i sigurnosnoj strategiji, o planovima za vojnim povlačenjem američkih vojnika s određenih prostora i želji da regionalne zemlje, američke partnerice, na sebe preuzmu zaštitu svoje sigurnosti i svojih interesa, pričemu će im SAD pružati nužnu pomoć u suvremenom naoružanju (naravno, ne besplatno) i logistici, prije svega onoj obavještajnog karaktera. Time Trump planira uštedjeti velika financijska sredstva, ali i otvoriti put američkoj vojnoj industriji za još intenzivniji plasman svoga oružja po čitavom svijetu. A logično je, kako će potreba za oružjem još više rasti s obzirom na povlačenje američkih vojnika i, sukladno tome očekivanom porastu napetosti i sukoba između brojnih antagonista diljem svjetskih kriznih žarišta. Zato i Europa (odnosno EU) u tom kontekstu mora biti vrlo oprezna jer je vidljiva  tendencija prema kojoj američka administracija više ne želi sudjelovati kao glavni jamac europske sigurnosti, već glavnu ulogu u tome želi prebaciti na same europljane, a SAD će, naravno, svima pomagati u oružju i logistici. Pritom je posve jasno kako se u tom smislu mora naglašavati konstanta prijetnja koja dolazi s Istoka – od Rusije i Kine (bila ona realna ili imaginarna), što je jedini način da nova američka vojna strategija na europskom tlu uopće i zaživi i dobije željeni smisao. Bliski istok je u tom smislu ipak nešto posve drugo, a Azija s tamošnjim ključnim regijama opet nešto posve treće. Zato je i upitno što će se na kraju svega ovoga, što je osmislio Washington u vrijeme Trumpove administracije i izroditi, jer ništa u svijetu nije u potpunosti upravljivo, a najmanje geopolitički procesi pokrenuti proteklog desetljeća u režiji nikada jačih i po vojnoj snazi jednih drugima bližih globalnih suparnika.

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like