Putin: formirali smo pričuvne snage za intervenciju u Bjelorusiji – ako bude trebalo!

Rusija je i definitivno, kako se to uostalom i očekivalo, u bjeloruskim političkim procesima i previranjima, pokrenutim nakon predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza, u kojima je premoćno pobijedio dosadašnji čelnik Aleksandar Lukašenko i koje tamošnja oporba i Zapad ne priznaju kao legitimne, zauzela poziciju pune potpore dugogodišnjem bjeloruskom čelniku. To se najbolje vidi i iz slijedeće vijesti:

Ruski predsjednik Vladimir Putin danas je dao veliki intervju za televiziju Rossia-1, iz kojega izdvajamo njegove riječi koje se odnose na Bjelorusiju. Tako on kaže kako su u Rusiji, na zamolbu bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, formirane pričuvne snage sigurnosti iz nadležnih tijela, ali kako one neće biti korištne sve dok situacija ne počme izmicati kontroli.

Putin je pojasnio kako Rusija, u okviru Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti (tzv. ruski pandam NATO savezu, op. ZM.) i Savezne države ima određene obveze prema Bjelorusiji. „Lukašenko je tako i postavio pitanje. On bi želio da mu mi, u slučaju nužde, pružimo odgovarajuću pomoć. Ja sam rekao kako će Rusija izvršiti sve svoje obveze. On me zamolio formirati pričuvu od pripadnika snaga sigurnosti. To sam učinio. …. One neće biti iskorištene do onda, … kada ekstremistički elementi, prikriveni političkim parolama, ne pređu određene granice, … ne počmu sa zauzimanjem administrativnih zgrada. U razgovoru s Lukašenkom mi smo zaključili kako trenutačno takve potrebe nema, i nadam se kako je neće ni biti“, kazao je ruski čelnik.

Dvije su zemlje klasični vojni i politički saveznici. Rusija u Bjelorusiji ima svoje vojne baze i ključne raketne i komunikacijske sustave pa je nemoguće, za razliku, od primjerice postsovjetske Ukrajine – gdje međusobnog klasičnog vojnog niti političkog savezništva nije bilo – očekivati da bi Moskva tu zemlju tek tako prepustila Zapadu. Ona, zapravo, to nije učinila niti u ukrajinskoj krizi 2014. g., gdje je nakon revolucionarne smjene vlasti vrlo brzo i aktivno djelovala po pitanju Krima, a onda i istoka te zemlje, u Donbassu, većinski naseljenim ruskim stanovništvom. Za Rusiju je ključno zadržavanje dosadašnjeg vanjskopolitičkog smjera Bjelorusije – i to znaju svi – i Zapad i bjeloruska oporba. Zato i svjedočimo prilično čestim izjavama tamošnjih oporbenih lidera, kako će, kada oni dođu na vlast, Bjelorusija zadržati sve trgovinske i granične sporazume s Rusijom, misleći kako će takve izjave zadovoljiti Moskvu. Međutim, to je naivno očekivati, čak i u slučaju da oporba jasno obeća zadržavanje istog vanjskopolitičkog smjera zemlje (što ne čini jer za Zapad takva Bjelorusija onda u strateškom smislu i ne znači ništa).

Globalne geopolitičke okolnosti potpuno su se promijenile od početka ukrajinske krize i  Rusija (ono što dobro znaju pametni Zapadni analitičari, koje politika baš uvijek ne sluša) si više neće dozvoliti padanje pod utjecaj nekakvih formalnih obećanja, ma tko izvana za njih jamčio. Uostalom, ministri vanjskih poslova ključnih zemalja EU jamčili su i prigodom potpisivanja sporazuma između bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča i oporbe o održavanju novih izbora i prekidu svih prosvjeda koji je trebao odmah uslijediti, da bi nakon svega nekoliko sati prosvjednici prodrli u predsjedničku palaču i parlament a Janukovič spašavao živu glavu helikopterskim bjegom u Rusiju. Vremena povjerenja između Zapada i Rusije (ako su ikada i postojala, a smatram da nisu, čak i nakon pobjede Zapada u hladnom ratu i poznatih Gorbačovljevih i Jeljcinovih igrokaza za domaću i svjetsku javnost o tome kako bolji svijet samo što nije došao) već su odavno prošla, a za njihovu uspostavu trebat će ne godine, već desetljeća mukotrpnog rada na obje strane. I to pod uvjetom da se ono bude istinski željelo.

Komentari

komentar





You may also like