Putin ne vjeruje u uspjeh globalne „zelene agende“ i ulaže u proizvodnju ugljena

Dok Europska unija, a sve više i pojedine azijske zemlje najavljuju potpuno odbacivanje fosilnih goriva kao energenata, u što itekako spada i ugljen, Rusija ima posve suprotne stavove i planove,  i vjeruje kako „zelena agenda“ nema šanse za uspjeh. Zbog toga ta zemlja, tradicionalno – jedna od najvećih izvoznica ugljena na svijetu, umjesto zatvaranja svojih ugljenokopa i odustajanja od bilo kakvog investiranja u taj segment energetskog sektora, već gotovo cijelo desetljeće čini upravo suprotno onome Zapadu (tu mislimo i na SAD) – snažno investira u proizvodnju ugljena, računajući kako se potrebe za njim u svijetu još neće dugo smanjivati. S druge strane, zatvaranjem vlastite proizvodnje u mnogim zemljama Zapada, poput Njemačke, a to će zbog članstva u EU morati učiniti i Poljska kojoj industrija ugljena osigurava čak oko 200 000 radnih mjesta, Rusija se nada kako će ostati jedan od rijetkih svjetskih izvoznika ugljena i da će time moći kreirati cijene i osigurati dodatne velike izvore zarade. Zanimljivo je kako je gotovo identično mišljenje ovom ruskom imao i bivši američki predsjednik Donald Trump, koji je na užas političara iz Demokratske stranke i brojnih ekoloških udruga također odlučio obnoviti američku proizvodnju tog fosilnog energenta, čiji su SAD također jedan od ponajvećih svjetskih izvoznika.

O ovoj temi nedavno je pisao  i njemački medij Welt.

Sve više i više zemalja proglašava za svoj cilj smanjenje štetnih emisija u atmosferu na nulu. Nedavno su čak i najveći potrošači ugljena Kina, Japan i Južna Koreja rekli da do sredine stoljeća žele biti klimatski neutralni. Ali to će zahtijevati zatvaranje termoelektrana na ugljen. To prisiljava čak i klasične izvoznike ugljena poput Australije da preispitaju svoje poslovne modele, navodi njemački medij.

Napokon, prije ili kasnije potražnja za ovim fosilnim gorivom primjetno će pasti. Dvije trećine australskog ugljena odlazi u samo tri gore spomenute azijske države, a općenito na njih otpada i 40 posto svjetskog uvoza ugljena.

U pozadini ovog procesa iznenađuje strategija još jednog važnog igrača na tržištu ugljena: Rusije. Postavši treći najveći izvoznik ugljena u posljednjih 20 godina, Rusija pretpostavlja da će to fosilno gorivo uvijek biti korišteno usprkos svim međunarodnim naporima za zaštitu klime. On sada jako snažno ulaže u naizgled propali energent, za koji praktički nijedna privatna banka neće dati zajmove. Odnosno, Rusija ulaže novac polazeći od izolacionističkog mentaliteta, kojeg su Europa i većina zemalja svijeta napustile.




Usvajanjem svoje Agende za razvoj ugljena do 2035. godine, Putin se pripremio za budućnost koja možda i nikada neće doći – globalni povratak ugljena. Njegov se proračun temelji na činjenici da će prijelaz svijeta na obnovljive izvore energije, takozvani energetski zaokret – propasti, što bi Rusiju učinilo jedinim izvoznikom ugljena, s najvećim rezervama na svijetu. U takvoj će situaciji Rusija do određene mjere diverzificirati svoj sustav prodaje prirodnih resursa te će, osim na nafti i plinu, zarađivati veliki  novac i na ugljenu – kao jedini preostali izvoznik, navodi njemački medij. To izgleda vrlo atraktivno s obzirom kako posljednjih nekoliko mjeseci cijene ugljena neprestano rastu.

Ovaj hrabri scenarij, navodi dalje Welt, iz sadašnje perspektive gledano čini se kao točan izračun. Njemačka i druge zemlje, npr. brzo su napustile vađenje ugljena, i prije nego što bez njega mogu proizvoditi električnu energiju (termoelektrane). Tj. potreba za lignitom i kamenim ugljenom ostat će i dalje – sve do potpune dekarbonizacije 2038. godine. Zbog toga se „rupa“ mora zatvarati uvozom, pa je tako Njemačka 2019.g. uvezla istu količinu ugljena kao i prije 15 godina – 40 milijuna tona, od čega je više od polovice otpadalo na Rusiju. Ostale zemlje EU uvezle su iz Rusije još 120 milijuna tona ugljena, pa se ruski izvoz tog energenta udvostručio u odnosu na 2010. godinu, navodi ovaj medij.

Opisani scenarij činit će se još vjerojatnijim ako pogledamo dinamiku kojim se razvija ruska industrija ugljena i koje planove namjerava provesti. Proizvodnja ugljena povećala se za 70% od 2000. godine, također zato što za Rusiju zadatak očuvanja okoliša i klime ne igra nikakvu ulogu, kao ni zdravlje njezinih vlastitih građana, navodi njemački medij.





Oko 2019. godine u Rusiji je iskopano oko 441 milijun tona ugljena, a samo pet zemalja imalo je veće stope. Tako su brojke proizvodnje već premašile ambiciozne planove ministra energetike Aleksandra Novaka. To je također razlog zašto je vlada u lipnju 2020. godine usvojila još ambiciozniji “Program razvoja industrije ugljena za razdoblje do 2035. godine”. Prema njemu, pod optimalnim tržišnim uvjetima i održavanjem potražnje u Aziji, proizvodnja će se povećati na 670 milijuna tona.

Međutim, Welt upozorava i na drugu stranu medalje, koja može pokazati da je Putinov plan rizičan i pogrešan, pa za primjer daje mišljenje australijskih znanstvenika Stephena Fortescue i Ellie Martusa u članku u časopisu Osteuropa, prema kojima se, usprkos 40-postotnom povećanju proizvodnje između 2010. i 2018. godine, dug pretežno privatnih tvrtki više nego utrostručio na gotovo devet milijardi eura. Tako će cjelokupni “Program razvoja do 2035.” rusku vladu koštati otprilike 67 milijardi eura. Kako navode, osim državnih banaka, nitko drugi ne daje zajmove s visokim rizikom.

U članku se dalje sugerira da Rusija, bogata resursima, treba investirati u vodu, sunčevu energiju i energiju vjetra, te provoditi znanstvena istraživanja u ovom području i jednog dana izvoziti tehnologiju. Najveći je problem, kaže se dalje što se cijeli taj dvojbeni poslovni model s ugljenom temelji na izvozu. A u tome će se pojaviti problemi i u transportu, s obzirom na ogromnu veličinu Rusije i na preopterećenost Transsibirske željezničke mreže i luka na Dalekom istoku, zbog čega se moraju graditi ne samo nove pruge, već i tuneli kroz planine i novi terminali.

Nadalje njemački medij, kada govori o rizičnosti ruskog oslanjanja na neuspjeh “zelenog” energetskog zaokreta bit će neodrživ barem u trenutku kada klimatska kriza dosegne razinu koronavirusne. Tada će se okupiti svjetska zajednica, cijena ugljena će se srušiti i on će prestati biti prodajna roba. Moguće je da će Putin izgubiti nakon polaganja posljednje pruge, navodi Welt.




Međutim, isto tako i navodi kako će, u slučaju da se Azija, Europa i druge zemlje predomisle i preusmjere svoju energiju na najštetnija fosilna goriva, Putinov uspjeh biti nedvojben. Jer istina je da se u svim planovima za napuštanje ugljena još uvijek uglavnom radi o namjerama. Putin se nada da se ti planovi nikada neće ostvariti i da će prodajna tržišta ostati ili se čak proširiti. Zapravo, u cijelom svijetu gotovo 2000 termoelektrana još uvijek emitira ugljični dioksid u atmosferu, a njegova količina raste, zaključuje Welt.

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like