Putin o rezultatima sastanka šefa ruskog Vijeća sigurnosti i direktora CIA-e

Foto: Zoran Meter, glavni urednik i analitičar portala Geopolitika News

Tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev izvijestio je ruskog predsjednika Vladimira Putina o rezultatima sastanka s direktorom CIA-e Williamom Burnsom , izjavio je glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov, a objavljuju maloprije RIA Novosti.

Patrušev se, naime, u utorak, u Moskvi sastao s direktorom CIA-e Burnsom, a razgovarali su o odnosima između Ruske Federacije i Sjedinjenih Država. S Burnsom se sastao i šef ruske obavještajne službe Sergej Nariškin.

Odgovarajući na pitanje može li se Burnsov posjet Moskvi protumačiti kao pokret u pozitivnom smjeru razvoja kontakata, Peskov je naglasio važnost dijaloga o tako osjetljivim pitanjima.”Naravno da je dijalog na ovoj razini i dijalog o tako osjetljivim pitanjima izuzetno važan za bilateralne odnose i za razmjenu mišljenja o problemima koje imamo”, kazao je Putinov glasnogovornik.

Na pitanje koje su bile glavne teme na dnevnom redu spomenutog sastanka Peskov je odgovorio da su to prije svega bilateralni odnosi, kao i razmjena mišljenja o brojnim međunarodnim pitanjima.

Burns je bio američki veleposlanik u Moskvi od 2005. do 2008. godine. U State Departmentu napredovao je do razine zamjenika državnog tajnika, povukao se iz vanjske službe 2014. nakon 33 godine diplomatske karijere i vodio je Carnegie Endowment prije nego što je postao direktor CIA-e.

Na ovu intrigantnu temu osvrnuo se naš urednik i analitičar Zoran Meter, kazavši slijedeće:





Podsjećam kao je prije dva tjedna u službenom trodnevnom posjetu Moskvi boravila i utjecajna podtajnica State Departmenta i ponajbolja američka poznavateljica ruskih političkih i društvenih zbivanja Victoria Nuland. Iako su rezultati tog posjeta bili „mršavi“ i gotovo beznačajni, činjenica je kako Washington intenzivira kontakte s Moskvom na ključnim diplomatskim, a vidimo i obavještajnim razinama, svjestan važnosti zadržavanja američkih odnosa s Rusijom u okviru predvidljivosti i strateške stabilnosti u kontekstu pokrenutog američkog hladnog rata protiv Kine.

Naravno, ovakve želje je potrebno pratiti i konkretnim praktičnim, a ne samo retoričkim i diplomatskim potezima relaksiranja odnosa, što je za Washington i najveći problem s obzirom na „otrovnu“ političku i medijsku retoriku koja se iz SAD-a već godinama odašilje u smjeru Rusije, ali i zbog sve oštrijeg vojnog nadmetanja dviju supersila u svjetskim kriznim žarištima, prije svega u Europi i na Bliskom istoku.

Pri tom je veliki problem po Washington i u tome što bilo kakvi pokušaji poboljšanja američko-ruskih odnosa prijete gubitkom ugleda SAD-a u očima njegovih partnera, prije svega na istoku Europe, koje Washington godinama sustavno gura u smjeru  vođenja oštre proturuske politike tj. ukazuje im na Rusiju kao potencijalnog opasnog agresora kojemu se zajednički moraju suprotstaviti. Jedno od takvih praktičnih pokušaja SAD-a je i sporazum Biden-Merkel o ruskom plinovodu Sjeverni tok 2 koji je izazvao burne reakcije i oštre kritike vlada u Kijevu i Varšavi.





Zapravo, ne bi se pogriješilo ako bi se kazalo kako je Washington, koliko to god čudno zvučalo, u određenom smislu i talac ukrajinskog pa i poljskog političkog vrha – tj. svoje vlastite politike prema tim zemljama. Zato je Washington, a ne Moskva, onaj koji mora pokrenuti prvi potez s ciljem zaustavljanja opasnog razvoja američko-ruskih odnosa, koji, ukoliko se nastave ovim putom i ovom dinamikom, vode ubrzanoj radikalizaciji i nepredvidljivosti.

Iz tog je razloga teško očekivati da će, barem Ukrajina, u čitavoj ovoj priči proći „neokrznuto“, jer ta je zemlja i glavni „kamen spoticanja“ na relaciji Washington-Moskva kada je Europa u pitanju. Ukrajina je svojevrsna „crna rupa“ s kojom niti Europska unija već dugo ne zna što bi – svjesna nastale pat pozicije koja joj ne ide u prilog s obzirom da se u bilo kojem trenutku tamošnja kriza može pretvoriti u prvorazrednu sigurnosnu prijetnju pokretanjem rata (o problemu Ukrajine više smo pisali u našoj nedavnoj analizi, pogledaj poveznicu).

U tom je smislu nemoguće očekivati da će SAD zbog te zemlje stupiti u otvoreni ratni sukob s Rusijom, koliko god Pentagon proteklih mjeseci pa i godina pokazivao vojne mišiće na istoku Europe i u Crnom moru, skupa s NATO savezom. Graditi predvidljivost i zadržati stratešku stabilnost s Rusijom u uvjetima kada ponovo zvone ratna zvona na Donbasu SAD-u je nemoguće, niti će Rusija u tom kontekstu nezainteresirano i pasivno promatrati američki obračun s Kinom s obzirom da si dva azijska diva sada međusobno čuvaju leđa.

Z. Meter: Ukrajinska „crna rupa“ usisava SAD, EU i Rusiju

 

Komentari

komentar

You may also like