R. Blair: Demokracija uvijek može biti kidnapirana

Na današnji dan, prije 118 godina, rođen je slavni engleski pisac George Orwell. Ovaj mjesec je također značajan jer je 8. lipnja 1949. objavljen i njegov najvažniji roman “1984”. Tim povodom, objavljujemo ekskluzivni razgovor s jedinim njegovim živim nasljednikom, posvojenim sinom, Richardom Blairom, koji je ekskluzivno za portal Geopolitika News obavio naš suradnik iz Londona Nenad Živanovski.

Foto: Richard Blair

– Gospodine Blair, iako su knjige vašeg oca vrlo popularne, o njegovom privatnom životu ne zna se puno. Otac vam je umro od tuberkuloze kad ste imali samo šest godina. Kako je urezana njegova pojava u vašem pamćenju? Čega se najprije sjetite kad se radi o vašem životu s Georgeom Orwellom?

Kako sam ja rastao, tako je rasla i očeva reputacija kao književnika širom svijeta. Moje prvo sjećanje na njega datira iz vremena kada smo živjeli na Canonbury Square, ali još više kad smo se preselili na otok Jura u Škotskoj, gdje nije zapostavio obvezu da bude dobar otac usprkos činjenici da je marljivo radio na “1984” i istovremeno patio od teške bolesti.

– Razdoblje vašeg života s ocem poklapa se s vremenom kada je on pisao “1984”. Kakvu vizualizaciju imate na njegov lik iz vremena kada je radio na poznatoj knjizi?




Foto 2: George Orwell i sin Richard





Sjećam se da je veći dio dana radio u svojoj sobi na gornjem katu, spustio bi se u podne na ručak, zatim nastavio pisati do 17 sati, kad je bila večera i tada smo imali najviše vremena da budemo zajedno. Sjećam se kako sam cijelo vrijeme dok sam bio u kući čuo zvukove “tap-tap-tap” koji su dopirali iz njegove sobe. Bilo je to njegovo tipkanje na stroju dok je pisao “1984”. Ipak, veći dio dana provodio sam izvan kuće, igrajući se u dvorištu.

– Vaša majka je umrla kad ste imali samo jednu godinu. To ulogu roditelja vašeg oca čini dvostruko odgovornijom. Je li George bio autoritativan otac? Sjećate li se možda trenutaka kad vas je grdio ili je bio popustljiv i mazio vas?

Moj je otac bio pravi “hands on father” (posvećen otac), što ga čini vrlo “modernim” ocem prema današnjim mjerilima. Ali još više prema tadašnjim standardima. On je bio sposoban učiniti i nadopuniti skoro sve što se od majke očekuje da učini za svoje dijete.




Foto 3: Elena i sin Richard

– Nakon smrti vaše majke Elene, George odabire selidbu i usamljenički život s vama na otoku Jura u Škotskoj bježeći od komunikacije s vanjskim svijetom. Jeste li uspjeli pronaći razlog zašto se je odlučio na ovaj eskapizam?

On je odlučio da treba napustiti London, vjerojatno zbog vrlo jakih uspomena na Elenu, ali također je želio započeti s onim što će biti njegova posljednja knjiga. Prihvatio je savjet svog prijatelja Davida Astera, čija je obitelj imala imanje na otoku Jura, da dođe u Škotsku i provede godišnji odmor tamo. Međutim, mojem se ocu mjesto jako svidjelo, tako da je odlučio unajmiti kuću na sjevernom kraju otoka, u Barnhillu.

Foto 4: Georgeova kuća na otoku Jura

– Je li George bio introvertna osoba ili je bolest utjecala na njegovu potrebu za izolacijom od ljudi?

Dok je boravio u Londonu vodio je društveno vrlo aktivan život, pun kontakata, ali shvatio je kako mu to nije jako korisno jer je bio veliki radnik, koji je očajnički želio početi raditi na “1984”. Izolacija od ljudi bila je njegovo rješenje da bi mogao dovršiti knjigu.

“1984” je bila upozorenje svijetu što bi nam se moglo dogoditi

– Vrijednost njegovih najznačajnijih knjiga “1984” i “Životinjska farma” vrijeme je potvrdilo, kao i njihovu aktualnost i vjerodostojnost. Kako vi doživljavate ove knjige, kroz prizmu današnjega svijeta? Je li svijet, sa svakom novom godinom, odmiče od 1984. ili se njoj približava?

“Životinjska farma” jednostavno je priča o “jednoj naciji” koja se odcijepila od korumpirane vlade jer je imala idealističku ideju da može živjeti bolje ako svi budu jednaki i ravnopravni. Međutim, čovjek je čovjek, ili u ovom slučaju “životinje su životinje” i sve se to raspada, jer uvijek mora postojati netko tko će doći do vrha i onda učiniti sve što može da bi tamo i ostao. Time se oni vraćaju izvornom problemu, zbog kojeg su pobjegli od korumpirane vlade. “1984” bila je upozorenje svijetu što bi se moglo dogoditi ako bismo mi ljudi dopustili korumpiranoj vladi da nastavi „cvjetati“, a pri tom, da ne bude podvrgnuta kontroli i ravnoteži.

Foto 5: Richard Blair u Canonbury Square

– Je li fikcija iz „1984“ o retuširanju povijesti, instrumentaliziranju lingvistike i stvaranju stalnog neprijatelja postaje stvarnost zapadnih liberalnih demokracija?

Uvijek postoji mogućnost da demokraciju otmu oni koji žele vladati radi osobnih interesa. To je u ljudskoj prirodi.

– U svakom kutku javnog prostora, London je pun kamera. Stječe se dojam da je u gradu instalirano više CCTV nego što je drveća posađeno u Hyde parku. Kada šetate gradom, imate li dojam da nas Big Brother svuda gleda?

Postoji tendencija kod raznih grupa za građanske slobode da je to tako. Za mene je to mač s dvije oštrice, teško pitanje i zagonetka. Da, kamere su nametljivo prisutne svuda oko nas, ali ljudi su se već navikli na njih, a polovica od njih, čini se i da ne rade jer su slomljene. Ljudi ih ignoriraju, ali u određenim prigodama one mogu biti i od koristi, poput borbe protiv kriminala. Naravno, ukoliko se ne zlouporabljuju.

– Naš prvi susret bio je 2019. na godišnjoj dodjeli nagrada u čast vašeg oca za najbolju knjigu mladog autora s područja političke fantastike u Velikoj Britaniji. Dugogodišnji ste član Zaklade Orwell i imate uvid u najnoviju književnu produkciju u Velikoj Britaniji na polju futurizma. Kako mladi britanski autori gledaju na svijet u budućnosti – jesu li pesimistični i je li distopijski narativ prevladavajući ili, za razliku od “1984”, u njihovim romanima demokracija ostaje superiorni društveni poredak i u budućnosti?

Mislim da su, općenito, mladi ljudi danas optimistični, iako mi je generacija “snowdrop” dosadna (misli se na dio milenijske generacije koju odlikuje velika osjetljivost i nespremnost da prihvati mišljenja različita od svojih – napomena autora); oni se trebaju suočiti sa stvarnošću, a ne odbijati govore sugovornika samo zato što se ne slažu s onim što drugi govori. To je samo po sebi uskraćivanje prava na mišljenje. Naravno da imamo mlade autore koji su napisali neke vrlo dobre “distopijske” eseje za Orwelovu nagradu, ali oni su u manjini. Općenito, svijet će se okretati oko nepodnošljivih problema, poput globalnog zagrijavanja. To će biti glavne teme budućih autora.

– Na kraju, ne mogu izbjeći a da vas ne pitam o onome što nas sve zaokuplja i brine. Zbog pandemije Covid 19, svijet je u neviđenoj izolaciji već više od godinu dana, s ograničenim socijalnim kontaktima i represivnom policijskom kontrolom nad ponašanjem ljudi. Nalazite li nešto slično onome što je Orwell predvidio u svojoj knjizi „1984“?

Pretpostavljam da postoji neka nejasna korelacija, ali naravno, George nikada nije predvidio ovu vrstu problema.

– Općenito, kako osobno gledate na sav taj problem s korona virusom? Jeste li se cijepili?

Da, i supruga i ja, oboje smo cijepljeni i što se nas tiče pustit ćemo prirodu da ide svojim tijekom. Da budem iskren, pandemija nas zapravo i ne pogađa, jer oboje, uglavnom, provodimo vrijeme kod kuće, mada smo otišli i do kuće u Škotskoj i uspjeli se sastati sa sinom i obitelji. Planiramo da za Božić i Novu 2022. odemo u Australiju. Što se tiče Naklade Orwell nadamo se da ćemo uspostaviti živi kontakt sa članovima negdje u jesen. Do tada su nam svi kontakti posredstvom Zooma.

– Baš kako je zamišljao i Orwell u „1984“ .

Komentari

komentar

You may also like