Reakcije na Bidenovu izjavu i uzavrele strasti: u Turskoj traže zatvaranje baze Incirlik za američke vojnike

Najveće je pitanje što će sada učiniti Erdogan

Sinoćnje priznanje genocida nad armenskim narodom u Otomanskom carstvu 1915.g. od strane američkog predsjednika Joe Bidena uzavrelo je strasti i izazvalo brojne reakcije diljem svijeta – i političke i javne.

U glavnom gradu Njemačke, Berlinu, tisuće ljudi izišle su na ulice s armenskim zastavama. Kolona razdraganih ljudi blokira promet središnjim ulicama.

Slično je stanje u francuskom Lyonu, gdje se ljudi okupljaju u blizini turskog konzulata, tražeći od Ankare da i sama prizna genocid iz 1915. godine i da oda počast sjećanju na milijun i pol Armenaca koji su tada stradali.

U sirijskom Aleppu zapaljeno je na tisuće svijeća u znak sjećanja na žrtve spomenute tragedije.

“Odajemo počast sjećanju na Armence koji su umrli prije 106 godina tijekom genocida. Zakonski zahtijevamo povratak ukradene nam zemlje”, – izjavio je sudionik povorke Harutyun Suleimanyan.





Prije izbijanja Prvog svjetskog rata u Otomanskom Carstvu živjelo je oko 2,5 milijuna Armenaca. Budući da nisu bili muslimani, imali su niz ograničenja: nisu mogli nositi oružje, svjedočiti na sudu, porez je za njih bio veći. Stanje se pogoršalo nakon potpisivanja tajnog sporazuma između Osmanskog Carstva i Njemačke 1914. godine – zemlju su zahvatili protukršćanski osjećaji. Počela je deportacija Armenaca iz pograničnih područja, popraćena ubojstvima. Prema različitim procjenama, do kraja 1915. godine na teritoriju Osmanskog Carstva umrlo je od 600 tisuća do čak 1,5 milijuna Armenaca.

Prve masakre nad Armencima službeno je prepoznao i osudio parlament Urugvaja još 1965. godine. Zatim je to učinio Cipar, pa Rusija 1995. Slijedile su je Grčka, Kanada i Libanon. Od početka 2000.-ih, ukupan broj zemalja koje su službeno priznale istrebljenje Armenaca 1915. godine kao genocid narastao je na 30. Konačno, to su jučer učinile i Sjedinjene Američke Države kroz službenu izjavu predsjednika Joe Bidena (to su već davno učinile gotovo sve američke savezne države s izuzetkom Minesote). Biden je učinio ono što se prije njega nije usuđivao niti jedan američki predsjednik u ime poznatog američkog pragmatizma i želje za ne narušavanjem američko-turskih odnosa s obzirom na činjenicu da je ta zemlja jedna od ključnih članica NATO saveza. Bidenovu izjavu po ovoj temi objavili smo već ranije na našem portalu pa sada ne želim podsjećati na njezin sadržaj.

Nakon ove izjave, predstavnici armenske dijaspore u Sjedinjenim Državama izašli su na ulice kako bi proslavili svoju pobjedu. Na brojnim plakatima vidljive su riječi zahvalnosti. Uslijedila je izjava i iz Erevana. Armenski predsjednik Armen Sarkissian opisao je priznanje armenskog genocida kao hrabar i inspirativan korak.





“Hvala predsjedniče Biden! Priznanje genocida nad Armencima hrabar je i inspirativan korak. Važno je to za armenski narod i sve one koji traže pravdu. Otvara nove perspektive armensko-američkim odnosima. Čini svijet boljim mjestom. Proces međunarodnog priznanja i osude armenskog genocida pridonijet će prevenciji zločina protiv čovječnosti i uklanjanju nekažnjivosti za njih u cijelom svijetu”, izjavio je armenski predsjednik.

Međutim, analitičari ali i javnost postavljaju pitanje: što je spriječilo SAD u kojima živi gotovo 3 milijuna Armenaca da ranije daju ovakvu izjavu? Odgovor, naravno, kao i uvijek – leži u politici. Sada je Biden konačno odlučio Tursku postaviti na mjesto koje joj, prema njegovu mišljenju i pripada. Turska se „drsko umiješala“ u sukob u Siriji na način suprotan američkim  interesima; Erdogan poduzima i brojne druge poteze ne obazirući se na zahtjeve Washingtona: kupuje suvremeno rusko naoružanje, počeo je igrati važnu ulogu i u Libiji, u sukobu u Nagorno Karabahu, povukao je Tursku iz Istanbulske konvencije o pravima žena i sl. što u startu izaziva ljutnju ne samo američke Demokratske stranke (nje po pitanju ideoloških ciljeva), već i čitavog washingtonskog establishmenta.

Sve je to skupa, prema mišljenju nove američke administracije, otišlo predaleko, i ona smatra kako je došlo vrijeme za kažnjavanje Turske s ciljem njenog povratka „na ispravni put“. Koliko će u tome ona uspjeti ostaje otvoreno pitanje. Geopolitički Istok drukčije reagira na pitanje udara na nacionalni ponos nego što to čini geopolitički Zapad, uvijek skloniji pragmatizmu nego nacionalnom ponosu kojim vješto manipulira i instrumentalizira ga samo onda kada mu je to potrebno.

U Turskoj su upravo u tijeku oštre reakcije i jačanje ionako velikog antiamerikanizma u tamošnjem društvu.

“Najoštrije osuđujemo i odbacujemo izjavu američkog predsjednika i ponavljanje kleveta onih krugova kojima je jedina agenda neprijateljstvo prema našoj zemlji. Preporučujemo američkom predsjedniku da pogleda povijest i današnjicu svoje zemlje”, izjavio je danas glasnogovornik turskog predsjednika Ibrahim Kalyn.

Turski politički establishment traži oštar odgovor svog predsjednika. Primjerice, predsjednik stranke Domovina, Dogu Perincek, predložio je zatvaranje vojne baze Incirlik za američku vojsku i davanje američkim vojnicima rok od 15 dana za povratak kući. Također se poziva na blokiranje prolaska američkih brodova kroz tjesnace Bospor i Dardanele, pa čak i na povlačenje iz Turske iz NATO saveza.

Hoće li Erdogan nakon ovoga ići na zaoštravanje ionako krajnje loših odnosa Ankare i Washingtona ili će „stati na loptu“ sada je najveće pitanje. Pritisak domaće javnosti i nacionalističkih krugova, čiji je ponos Biden sada snažno povrijedio, bit će golem. Međutim, s druge strane Turska ima velikih gospodarskih problema, kao i problema s jačanjem epidemije koronavirusa što dodatno može oslabiti tursko gospodarstvo. Bidenova odluka o priznanju genocida sigurno će strmoglaviti i onako nestabilnu tursku liru. Turska, osim toga, ima i vrlo loše političke odnose s gotovo svim svojim susjedima. Ne treba zaboraviti i na nedavni „zaigranost“ Ankare i s Ukrajinom i izjave po pitanju Krima i prodaju turskih borbenih bespilotnih letjelica Kijevu – koje se javno nisu svidjele Moskvi, i koje mogu negativno utjecati na ionako specifične odnose između dviju zemalja – građene prije svega na gospodarskoj suradnji i mega projektima u sferi energetike, ali i opterećene brojnim nesuglasicama po pitanju regionalnih kriznih žarišta.

Na Erdoganu je sada teška odluka: ići u zaoštravanje sa SAD-om, a to nedvojbeno znači i sa EU, i okrenuti se jačanju suradnje s Kinom, Rusijom i Iranom, ili se pak „pokriti ušima“ i priznati svoje „greške“, što bi značilo i propast njegove vanjskopolitičke strategije usmjerene na pozicioniranje Turske kao samostalnog geopolitičkog igrača. Ovo bi drugo ujedno značilo i njegovu političku smrt, jer ne bi mogao izdržati pritisak oporbe koja bi time definitivno bila ojačana i vjerojatno dobila punu i javnu američku potporu za njegovo svrgavanje. Teško je tu pronaći neko „srednje rješenje“ jer su ključne geopolitičke teze i nacionalni interesi Washingtona i Ankare dijametralno suprotni.

Tursko MVP već je, u znak prosvjeda protiv Bidenove izjave, američkom veleposlaniku Davidu Satterfieldu izjavilo kako su izjave američkog predsjednika lišene bilo kakvog pravnog i povijesnog opravdanja. Uz to, kaže se dalje, nanijele su štete odnosima između Turske i Sjedinjenih Država, koje će biti teško obnoviti. Američka diplomatska misija u Turskoj zauzvrat je odlučila zatvoriti američki konzulat i veleposlanstvo na dva dana kao mjeru opreza zbog očekivanih prosvjeda.

 

 

Komentari

komentar

You may also like