V. Trkmić: Sinovi tame tjeraju čovječanstvo u zatvoreni kavez

Prošloga tjedna dobio sam jedan mail u kojemu se upozorava sinove svjetla na djela sinova tame. U mailu jasno piše kako sinovi tame uz pomoć demonsko-magijskih sila i crnih misa žele pretvoriti čitav svijet u jedan zatvoreni kavez. Cilj sinova tame jest paralizirati čitavo čovječanstvo. „Da se zatvore granice među državama, gradovima i, na kraju, ljude u kućama, da se uspori sav cestovni, željeznički i zračni promet, da smo zatvoreni“. Tako doslovno piše u tome mailu. Nisam pristalica teorije zavjere, po kojoj masoni i sotonisti kreiraju sadašnjost i budućnost. Ali moram sam sebi priznati da, promatrajući svjetsku društveno-političku scenu, ono što se na njoj događa ima jak zadah djelovanja velike količine zla u svim sferama života. Nema svjetske organizacije ni države u koju nije ušao ne samo korona virus nego i velika količina djelovanja raznih vrsta zla. Na posebnom udaru tih demonskih djelovanja jesu abrahamske vjere. Izraz abrahamske religije koristi se za vjere koje potječu od prastare i zajedničke semitske tradicije, čiji se sljedbenici drže Abrahama, biblijskog patrijarha, čiji je život zapisan i ispripovijedan u Starom zavjetu i Kuranu (Qu’ran). Ovoj skupini pripadaju monoteističke vjere, među kojima su židovstvo, kršćanstvo i islam. Neki svjetski poznati autori za pokušaj razaranja svih moralnih vrijednosti abrahamskih vjera optužuju sotoniste i masone. No, problem zaluđenosti i uništavanja svega što je nekada bilo i što bi uvijek moralo biti sveto jest mnogo dublji i kompleksniji.

Tko su sinovi svjetla

Sveti Pavao apostol u Prvoj poslanici Solunjanima potiče Solunjane na duhovno-moralnu budnost u iščekivanju drugoga Isusova dolaska ili, kako teolozi kažu, paruzije. „Ali, vi braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo, doista, od noći i od tame. Onda i ne spavajmo, kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo… obucimo oklop vjere i ljubavi“ (1 Sol 4-7).

Budnost abrahamskih vjera

Usudio bih se reći da su abrahamske vjere – židovstvo, kršćanstvo i islam – pomalo, a  neke i jako, umorne i moralno pozaspale. Neke su u polusnu. Sijači demonskih sila, zla u svijetu, razaranja moralno-vrijednosnog sustava nisu samo masoni i sotonisti. Nova slika svijeta inficirana korona virusom, poganstvom, magijom, destrukcijom, širi se preko kulture, literature, filmova i glazbe. Mnogi su bili impresionirani filmom „Gospodar prstenova“. Taj je film snimljen po istoimenoj knjizi Johna Ronalda Reuela Tolkiena CBE FRSL, engleskog književnika, pjesnika, filologa i sveučilišnog profesora, koji je najpoznatiji kao autor djela Hobit, Gospodar prstenova i Silmarillion. U knjizi i filmu priča se vrti oko Prstena moći, koji je stvorio gospodar tame Sauron.




Gospodar tame Sauron

Sauron je zao čarobnjak i pali anđeo, maia iz djela J. R. R. Tolkiena. Pojavljuje se u trilogiji Gospodar prstenova i Silmarillionu. Druga imena za Saurona su Nekromant, Neprijatelj, Vladar Crne kule, Sauron Veliki, Tvorac Prstena, Gospodar Prstenova, Veliko Oko, Sjena. Ne širi se poganstvo, okultno, u biti demonsko, samo preko književnosti, filmova, nego i preko glazbe. Evo jednog primjera, stihova jedne od pjesama:

„Ako se rodim ponovno, Bog zna.

Neće ulica biti moj dom.

Sad je prekasno za to.

Mnogo duša je na srcu mom.

Nitko ne zažali kad odu sinovi tame.

Nitko ne zaplače, al’ suze padaju same.

Putuj, živote moj.

Kad je u srcu samo bol.

I majčin sram i očev stid.

Od sina jedinog.“

„Mnogo je duša na srcu mom, Ako se rodim ponovo, Bog zna“. Ima li to ikakve veze s bilo kojom abrahamskom vjerom, pogotovo s katoličanstvom? Dakako da nema. U suprotnosti je s kršćanskom, židovskom i islamskom vjerom i tradicijom. Čovjek se ne rađa više puta. Pa o stihu „Mnogo je duša na srcu mom“ ne treba niti raspravljati niti trošiti riječi.

Ne treba biti slijep ni gluh pa vidjeti djelovanje sotonizma protiv abrahamskih vjera u gotovo svim globalističkim potezima

Sotonizam je kvazi-religijski pokret, u kojemu se štuje Sotona. Obredi i svjetonazor sotonizma temelje se na suprotstavljanju kršćanstvu i kršćanskim obredima. Sotonizam se dijeli na ateistički sotonizam, vjerski sotonizam i LaVeyev sotonizam. Podijeljen je na one koji se izruguju kršćanskim obredima i moralnim vrijednostima, i na one koji Sotonu vide kao duhovno biće. Povijesni sotonizam sastoji se od vjerovanja u judeokršćanskog Vraga, kao utjelovljenja apsolutnog zla. Sotonistička praksa sastoji se od izrugivanja kršćanske mise i prizivanja demona. Sotonistički pokreti ne zastupaju prakticiranje zla nego promiču ekstremne oblike individualizma i egoizma. K tome, odbacuju abrahamske religije i kleveću ih da su licemjerne i represivne. Suvremenom sotonizmu prethodili su razni pojedinci i skupine koji su se bavili ezoterijom, okultizmom i magijom, s težnjom spoznaje viših istina i zadobivanja posebnih moći.

Teistički sotonizam

Teistički sotonizam (poznat kao tradicionalni sotonizam, spiritualni sotonizam ili štovanje Vraga) jest oblik sotonizma s osnovnim vjerovanjem da je Sotona stvarno božanstvo ili sila. Ostale osobine teističkog Sotonizma mogu biti vjerovanje u magiju, koja se provodi putem rituala.

Podrijetlo sotonizma nije posve definirano

Prema nekim izvorima, jedan od prvih osnivača sotonizma bio je francuski časnik Gilles de Rais (1404.-1440.), koji je 1440. godine optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma, i kojega se, prema nekim izvorima, ubraja među takozvane „povijesne vampire”. On je svakako jedna od prvih osoba koje povijest bilježi kao primjer poklonstva demonima. Procvat sotonizma javlja se u Francuskoj za vrijeme kralja Luja XIV. (1638.-1715.). U Lingurgu je u drugoj polovici 18. stoljeća djelovala vrlo surova skupina sotonista (nazivali su se „Jarci”). Održavali su obrede crnih misa, popraćene zločinima, mučenjima i silovanjima. Više od 400 pripadnika te skupine bilo je uhvaćeno i obješeno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. godine. Prva knjiga o sotonizmu, „Grimorij pape Honorija”, tiskana je u 17. stoljeću, iako je najvjerojatnije mnogo starija. To je priručnik u kojemu su skupljene upute za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demona.

Crna misa

Crna misa (lat. Missa niger) je naziv za rituale koje su u srednjem vijeku i kasnije navodno obavljale vještice na svojim okupljanjima. Cilj im je bio izrugivati katoličku Misu, prije svega euharistijsko slavlje, oskvrnjivati hostiju kao simbol tijela Isusa Krista. Pojam „crna misa“ spominje se prvi put u Engleskoj 1896. godine, no takvi su se obredi održavali još od 17. stoljeća. Kršćanski autori vjerovali su da se tijekom crne mise molitve čitaju naopačke, služi crna hostija, klanja se portretu Sotone. Malo upućenijima u problematiku crnih misa poznato je da su se one održavale i vjerojatno se još uvijek održavaju i u Zagrebu i okolici. Zato su policiji nepoznate osobe provaljivale u crkve i kapele, u tabernakule, svetohraništa, kako bi ukrali posvećene hostije. Jedan od nadbiskupa u to je vrijeme upozoravao svećenike da prate vjernike koji primaju pričest na ruku. Konzumiraju li ili ne konzumiraju posvećenu hostiju. Javno je pred svećenicima na jednom sastanku rekao da se posvećenu hostiju tada prodavalo za 400 njemačkih maraka.

Neka stajališta Katoličke crkve o masonima

Neki kršćanski krugovi misle da je slobodno zidarstvo u biti obožavanje Sotone kao vrhovnog arhitekta svemira. Albert Pike, jedan od većih mislitelja u masoneriji otvoreno je zastupao takvo stajalište. Papa Klement XII. u enciklici „In eminenti” (28. travnja 1738.) također je osudio slobodno zidarstvo kao sotonizam. I neki drugi imali su slično stajalište, kao, primjerice, Anatolij Berestov, koji zaključuje da je masonstvo stvarni sotonizam, a masonska loža sotonska crkva (Ibid., str. 5, 142). Papa Pio IX. piše 1865. godine o slobodnom zidarstvu kao o jednoj zloćudnoj, lažljivoj i izopačenoj organizaciji koja nanosi štetu i vjeri i društvu, te osuđuje (iznova) „masonska i druga slična udruženja, koja razlikujući se samo u vanjskom izgledu stalno kuju zavjere protiv Crkve i zakonitih vlasti”. Papa Lav XII. 1884. godine kaže: „Postoje različite sekte, koje se doduše razlikuju po imenu, obredima, formi i podrijetlu, ali su ipak ujedinjene prema zajedničkim ciljevima i sličnosti svojih glavnih principa u tome da su zapravo jedno sa masonskom sektom, koja je za sve njih svojevrsni centar iz kojega sve potječu i u koji se sve one vraćaju.” Glavni cilj masonerije je, prema papi Lavu XIII., “svrgavanje čitavog vjerskog, političkog i socijalnog reda utemeljenog na kršćanskim osnovama i uspostavljanje novog poretka sukladnog njihovim vlastitim idejama i utemeljenog na njegovim principima i zakonima čistog naturalizma”. Danas se službeno stajalište Katoličke crkve prema slobodnom zidarstvu ne iskazuje tako teškim riječima, ali se i nadalje ističe da je „članstvo u masonskim organizacijama za katolike nedopušteno”. U jednom važnom dokumentu, koji je ispred Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država 1985. godine potpisao kardinal Bernard Law, pod imenom „Pismo biskupima u SAD-u u svezi s masonstvom” (to je važno zato što u SAD-u praktično svaki gradić ima masonsku ložu) iznosi se da „principi i temeljni obredi masonstva uključuju jednu naturalističku religiju, sudjelovanje u kojoj je nespojivo s kršćanskom vjerom”. O masonima imaju vrlo negativno stajalište i pravoslavne crkve.

Umjesto zaključka

Vidljivo je „prostim okom i čujno sa slabim sluhom“ da je na globalno-geopolitičkoj razini u svijetu stvoren kaos. Propagandom i ratovima ocrnjuje se i na razne načine su pod strahovitim pritiskom sve tri abrahamske vjere. Islamske se države pod pritiskom i ratovima razara, pučanstvo bježi planski smišljeno u Europu. Već se desetljećima na razne načine propagandom vodi medijski rat na svim paralelama i meridijanima protiv Katoličke crkve i njezinog moralno-vrijednosnog sustava. Ne treba nabrajati pojedinačno sve moguće napade kojima se želi ocrniti Katoličku crkvu i klerike. Psihološko ratovanje, medijska naklapanja i podvale svakodnevne su pojave kojima napadači žele detronizirati i dezorijentirati kršćanstvo kao sastavni dio europske kulture i civilizacije. Ništa više nije sveto u zemljama koje su ekonomski najmoćnije na svijetu. Antisemitizam je i dalje „njegovan“ i prisutan u svijetu. Cijeli planet i čovječanstvo u moralnoj su konfuziji. Nema više slobodnog protoka roba ni ljudi. Sinovi svjetla, pripadnici spomenutih vjera, imaju sve manje mogućnosti javno progovarati u medijima, koji su gotovo listom moralno izopačeni. Samo još rusko pravoslavlje živi izvan moćnog dohvata djelovanja sinova tame. Svaki je čovjek postao sumnjiv, nije li možda zaražen korona virusom? Može li se reći da je to svijet stvaran posljednjih nekoliko desetljeća po Božjim načelima abrahamskih vjera – židovstva, kršćanstva ili islama? Da su ga stvarali sinovi svjetla? Da je kreiran po teologiji svetog Pavla apostola, vjerom i ljubavlju? Ne, nikako! Jedno je sigurno – iza svega toga stoje mračne sile svijeta, liberali svih vrsta i boja, koji su nadahnuti i financijski poduprti silnim novcem raznih mešetara takozvanog novog svjetskog poretka. Sijanje zla raznih korijena tako se umrežilo naprosto u stil života čovječanstva pa ljuti, iako to vide, ipak ga toleriraju. Događaju se neviđeni paradoksi. Ljudi izlaze na ulice i prosvjeduju protiv nacionalnih stožera za borbu protiv korone, a ne protiv onih moćnika koji su napravili kaotično stanje na pola planeta. Bilo bi doista glupo i neodmjereno za takvo stanje upirati prstom samo na sotoniste i masone. Jer zlo je na svjetskoj razini premreženo kao paukova mreža. Čini ti se da je jedan malo jači vjetar može odnijeti, ali mreža zla ne popušta. Čovječanstvo je u kavezu koji škripi, muku muči, negoduje i šutke stenje. Imnogi sinovi svjetla, sinovi abrahamskih vjera koji znaju da na duge staze ne mogu izgubiti, postali su uplašeni i čekaju, čekaju. Možda i dočekaju, budni, trijezni i radosni. Prema onom primljenom mailu s početka ove kolumne, sve se kršćane moli i motivira da mole psalme 58, 78, 83, 105, 106 i 109. Molitva psalama budi pozitivne sile, sile Duha Svetoga koje razgone mrak raznih zala.

Psalam 83.

Ne šuti, Jahve,

Ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože,

Jer evo: dušmani tvoji buče,

I mrzitelji tvoji glave podižu.

Protiv naroda se tvoga rote

I svjetuju se protiv štićenika tvojih.

Govore: „Dođite, zatrimo ih da ne budu narod,

Nek se ime Izrael više ne spominje!“

Zaista, jednodušno se svjetuju

I protiv tebe savez sklopiše: ….

 

Psalam 106.

Hvalite Jahvu jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Tko će izreći djela moći Jahvine,

Tko li mu iskazati „sve pohvale“?

 

Blaženi što drže naredbe njegove

I čine pravo u svako doba!

Sjeti me se,Jahve, po dobroti prema svome puku,

Pohodi me spasenjem svojim,

Da uživam sreću izabranih tvojih,

Da se radujem radosti naroda tvoga,

Da tvojom se baštinom ponosim…

Komentari

komentar

loading...

You may also like