Vladimir Trkmić: Katolička crkva u Kini ponovno u katakombama

Najmnogoljudnija zemlja i država Kina ostat će zapamćena u povijesti ne samo po korona virusu nego i po tome što su u njoj Katolička crkva i vjernici u katakombama još od početka vladavine Mao Ce Tunga. Kineski komunizam nikako, ni po koju cijenu, ne može prihvatiti „podzemnu“ Katoličku crkvu kojoj je poglavar rimski papa. Zato katolici desetljećima doživljavaju teške progone i žive praktički u katakombama. U Kini postoji „državna“ Crkva, Crkva koja je pod nadzorom „Katoličkog patriotskog udruženja“ i pod nadzorom države, i čije biskupe postavlja kineska vlast. Slična podjela na priznate (privilegirane) i nepriznate (progonjene ) postoji i među protestantskim kršćanima u Kini.

Broj kršćana u Kini i njihova stradanja

David Aikman (rođen 1944., Surrey , Engleska ) autor je najbolje prodavane knjige, novinar i vanjskopolitički savjetnik. Diplomirao je na Worcester Collegeu, Sveučilište Oxford, 1965. godine i stekao doktorat na Sveučilištu Washington iz ruske i kineske povijesti 1979. godine. Radio je kao novinar časopisa Time od 1971. do 1994. godine. Izvještavao je o gotovo svim važnim povijesnim događajima. Intervjuirao je nekoliko glavnih svjetskih ličnosti, uključujući i majku Terezu, Manuela Noriegu, Aleksandra Solženjicina. Kao povjesničar i novinar David Aikman 2003. g. objavio je knjigu „Jesus sin Bejing“ (Isus u Pekingu). Knjiga je vrlo brzo postala bestseler i temelj za proučavanje kristijanizacije Kine. Aikmanova istraživanja pokazala su da je tada u Kini živjelo oko 12 milijuna katolika i malo više od 70 milijuna protestantskih kršćana. Najnovije studije, prema pisanju Petera Kuzmiča, pokazuju da u Kini danas ima jednak broj katolika i da je naglo porastao broj protestanata, koji se kreće između 95 i 115 milijuna. Kineske vlasti vode žestoku borbu protiv kršćana od 1949. godine, kada su svi inozemni misionari izbačeni iz zemlje. Početkom  Maove „kulturne revolucije“, 1966. godine, crveni gardisti dobili su zadatak da potpuno unište ostatke kršćanstva i drugih religija. Tada su javno spaljivali Biblija i ostale knjige vjerskog sadržaja, a katoličke svećenike i protestantske pastore deportirali su u logore na prisilan rad i preodgoj. Crkve su porušili, a neke zatvorili. Tek tri godine nakon Maove smrti, 1976., otvorena je prva katolička crkva. Kina 1981. godine mijenja ustav i službeno dopušta slobodu vjeroispovijesti. Dakako da se to po starom „dobrom“ komunističkom običaju ne poštuje i da je promjena ustava po tom pitanju čista farizejština. O tome svjedoče neprekidni progoni i zaoštravanje mjera protiv vjerskog odgoja djece. O mjerama protiv vjerskog odgoja napisao je tekst Jeffrey Cimminio  na portalu washingtonexaminer.com 10. rujna 2019. godine.

Mjere protiv vjerskog odgoja djece – kazne roditeljima ako djecu odvedu u crkvu

Kina godinama zabranjuje obraćenje Kineza na neku od kršćanskih ili drugih vjera. Tako je donja dobna granica za obraćenje mlađih osoba 18 godina. Godine 2019. Kina je još više zaoštrila i počela intenzivnije pratiti odgoj djece i mladih na području čitave države. Tako je „Vodstvo kineskog Ureda za vjerske poslove“ obavijestilo mnoge crkve i svećenstvo da se nastava vjeronauka ne smije više održavati u prostorima crkve. Čak su, prema pisanju jedne neprofitne organizacije (China Aid), takve natpise postavili na ulaz u crkve. Od promjene kineskog ustava iz 1981. godine prošlo je 39 godina, a kineski komunisti i dalje krše vlastiti ustav. Ako roditelji kojim slučajem dovedu dijete u crkvu ili crkveni prostor na vjeronauk, ili ga kršćanski odgajaju kod kuće, mogu biti kažnjeni novčanom kaznom. Nastavnici u školama ne smiju učenicima govoriti o svojim vjerskim uvjerenjima niti se na nastavi koristiti bilo kakvim vjerskim materijalom, pogotovo udžbenicima. To ide tako daleko da Kinesko ministarstvo obrazovanja iz svih knjiga izbacuje čak i aluzije na vjerske pojmove. A dakako da po svom starom i „dobrom“ običaju kineski komunisti iz svih knjiga za djecu izbacuju pojmove „Bog, Biblija, Krist“. Mao Ce Tung je u Kini započeo „kulturnu revoluciju“ brisanja i progona svega što je vjerničko, što je vjerskog sadržaja. Ta revolucija još uvijek traje, a međunarodna zajednica ni ne pokušava praviti diplomatski pritisak na Kinu zbog te sramne i ponižavajuće rabote zvane „kulturna revolucija“. Kojeg li cinizma! Progone, ubojstva, zatvaranje svećenika i vjernika, rušenje crkava, palež, stvaranje katakomba za vjernike zvati „kulturnom revolucijom“! To doista mogu smisliti i provoditi samo „crveni mundiri“.



Najnoviji podatci o progonima – kineske vlasti uhitile svećenika koji ne želi pristupiti državnoj crkvi

Prema pisanju portala „Asia News“, a vijest je prenio portal Narod.hr 9. travnja 2020., uhićen je katolički svećenik „podzemne“ Crkve, Crkve koja priznaje rimskog papu. Razlog uhićenja svećenika jest što nije htio postati član „Neovisne Katoličke crkve“, koju vodi država. Svećenik Huang Jintong bio je župnik u župi Saiqi, u pokrajini Fuijan, a pripadao je Biskupiji Mindong. Nakon uhićenja odveden je na nepoznatu lokaciju. Policija je nakon uhićenja nazvala pomoćnog biskupa Biskupije Mindong i priopćila mu da se pobrine za odjeću uhićenog svećenika koji neće smjeti mjesec dana obavljati svoju župničku službu. Svećenik Huang jedan je od 20 svećenika koji nisu htjeli potpisati dokument da žele pripasti „državnoj“ Crkvi. Župa svećenika Huang Jintonga broji oko 4.000 katolika. Komunističke vlasti ove su godine, u siječnju, zatvorile župnu crkvu zbog otpora svećenika Huanga i ucjenjivali ga da potpiše osobni pristanak prijelaza u „narodnu“ Crkvu. Kineske vlasti žele sve imati pod kontrolom. Da mogu, izmijenile bi i tekst Biblije, koji bi i ideološki „pocrvenjeli“. Spomenuto uhićenje i druga uhićenja svjedoče da je sve to vođeno iz Pekinga, te da kineska vlada provodi snažnu represiju i želi potisnuti Crkvu u zapećak društva. Analitičari i novinari pišu da je Biskupija Mindong „pilot projekt“ za daljnje pritiske na Katoličku crkvu, iako je u pontifikatu pape Franje potpisan obostrani sporazum između Vatikana i kineske vlade. Neki su kineski svećenici bili protiv potpisivanja toga sporazuma, jer su znali što ih čeka – da će, kao dio „Crkve u katakombama“, biti ucjenjivani da postanu državni službenici „Državne Crkve“.

Najveća sramota za kineske vlasti – skidanje križeva s tornjeva crkava

Slika 1

Najnovija i najžalosnija vijest jest kulturocid koji provodi kineska vlast (masovno skidanje križeva s tornjeva crkava). O tome je pisala „Chatolic News Agency“ u subotu 2. svibnja 2020. godine, a prenio naš portal „Katoličkog tjednika – Nedjelja“. Križevi na tornjevima i drugim crkvenim zgradama vjerojatno „iritiraju“ kineske komunističke vlasti pa moraju biti uklonjeni.

Slika 2

Kad bi se svećenici usprotivili skidanju križeva, vlasti bi mogle srušiti crkve ili ih pretvoriti u objekte za svjetovnu uporabu. Kojeg li barbarizma i divljaštva „crvenih komunističkih mundira“. Takvo što do sada je viđeno samo u Engleskoj u razdoblju poslije ukidanja katoličke vjere i uvođenja protestantizma. Možda je nešto slično bilo i u Rusiji za vrijeme „Oktobarske revolucije“. Što to još Kina mora učiniti da se na nju napravi diplomatski pritisak preko UN-a? Čini se da to previše ne dira organizaciju UN-a, jer tu organizaciju ne resi niti ju je ikada resila sklonost ni želja za obranu vjere i vjernika. Njezini se dužnosnici ove godine bave nekim drugim idejama i poslovima, možda uspostavom jedne svjetske vlade i jedne svjetske vjere, po mogućnosti one koju zovu New Age. Biti progonjen katolik 39 godina neprekidno nije važna ni alarmantna pojava za UN. Toga su svjesni Kina i njezini crveni moćnici. Zato bez srama i ikakva straha i poštovanja skidaju kipove s postolja u kineskim marijanskim svetištima. Prema riječima jednog župljanina iz kineske pokrajine Anhui, kineski su dužnosnici 18. travnja 2020. s vrha tornja crkve Gospe od krunice skinuli križ uz pomoć dizalica. Na početku studenoga 2018. vjernici su za „Asia News“ izjavili da je svetište u Dongergouu razoreno u ime „sinicizacije”. Prema vlastima, bilo je „previše križeva” i „previše svetih slika” pa su ih morali skinuti. Svetište Gospe od planine u Anlongu uništeno je zato što su vladini službenici tvrdili da nedostaju potrebne građevinske dozvole. Koriste svaku moguću i iracionalnu laž samo kako bi mogli provoditi vjerski kultorocid. Za sve to, dakako, „ne znaju“ organizacija UN ni mnoge druge svjetske organizacije. Sve to znaju veliki svjetski mediji, ali o tome ne izvješćuju, ne pišu. Odgovor na to sigurno znate.

Svijetli lik Katoličke crkve u Kini – umirovljeni kardinal Zen

Kardinal Zen jedna je od najzanimljivijih osoba Katoličke crkve u Kini. Što se tiče Kine, kardinal Zen prošao je sve što se može proći. Vidio je sve. Desetljećima je bio de facto čelnik Katoličke crkve u Kini, čak i kada nije živio u Kini. Kineski ga vjernici poštuju i cijene. Dosljedan je u jednoj spoznaji: Kinesku komunističku partiju nije uopće briga za Katoličku crkvu. Dapače, poput svih totalitarnih režima, ona samo želi totalitarnu kontrolu. Njezino prijateljstvo s Crkvom taktika je krokodila. Namjerava uništiti svoj plijen. Nije joj namjera postati prijatelj ni dopustiti da Katolička crkva raste. U trenutku kada je najavljen sporazum između Vatikana i kineskih vlasti, kardinal Zen predvidio je da će „podzemna Kineska crkva“ patiti zbog sporazuma između Vatikana i kineske vlade, jer bi to značilo bacanje pod autobus onih koji su desetljećima teško trpjeli – jednostavno zato što su bili odani Papi. Mogu vam reći, iz vlastitog iskustva (svjedoči dobar poznavatelj prilika u Kini), da je već tako. „Imam prijatelja u Kini, poduzetnika koji se do kraja posvetio evangelizaciji. Dao je brojna financijska sredstva za proizvodnju materijala potrebnih za evangelizaciju na kineskom jeziku. Čak je financirao seriju videozapisa o Isusovu mesijanskom poslanju, koje sam mu pomogao producirati. Snimljeni su u Svetoj Zemlji, a potom prevedeni na mandarinski i kantonski. Svrha im je bila pomoći evangelizaciji Kineza. Čim je postignut sporazum s Vatikanom, netko ga je prijavio kineskoj vladi. Njegovo je evangelizacijsko djelovanje otkriveno. Njegovi su zaposlenici uhićeni i zatvoreni. Prošlo je četiri tjedna, a nisam ništa čuo o njihovu boravištu ili sigurnosti. Ne mogu sebi pomoći, ali se bojim najgoreg. Molite se za njega i za njegove radnike. (Kako bi ga zaštitio, ne mogu mu odati ime.)“ Ironično je, u najmanju ruku, to da je kineska podzemna Katolička crkva, koja je u svakom pogledu lojalna Rimu i koja je za to platila ogromnu cijenu trpeći desetljećima premlaćivanje, otmice, uništavanje crkava, ubojstva svećenika, opet duboko u katakombama… Kardinal Zen nije nikada previše birao riječi. Ne mogu sebi pomoći (piše jedan novinar ), a da ne spomenem jedan zajedljiv odlomak koji je napisao u članku za New York Times: „Da sam karikaturist, nacrtao bih Svetog Oca na koljenima kako nudi ključeve Nebeskog kraljevstva predsjedniku Xi Jinpingu govoreći:  ‘Molim vas, priznajte me kao papu’.” Jao! No, također moram navesti kardinalov zaprepašćujući zaključak, u kojemu podzemnim kineskim svećenicima savjetuje: „Podzemnim biskupima i svećenicima Kine mogu reći samo ovo: Molim vas nemojte započinjati revoluciju. Ruše vaše crkve? Više nećete moći vršiti svoju službu? Idite kući i molite se sa svojom obitelji. Pripremajte teren. Pričekajte bolja vremena. Vratite se u katakombe. Komunizam nije vječan.“

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like