Nakon što je ministar vanjskih poslova UAE Abdullah bin Zayed al-Nahyan tijekom sastanka s ruskim kolegom Sergejom Lavrovom izjavio kako američke sankcije protiv Sirije kompliciraju povratak te zemlje u arapski svijet, reagirao je američki State Department.
Kako prenosi panarapska televizija Al-Arabiya, Sjedinjene Države su dale do znanja kako neće oslabiti svoje sankcije protiv Damaska. Naime, upitan za komentar o izjavi emiratskog šefa diplomacije, američki državni tajnik Anthony Blinken izbjegao je izravan odgovor te kazao kako je jedini način za postizanje stabilnosti u Siriji i regiji politički proces “koji predstavlja volju svih Sirijaca”. “Posvećeni smo suradnji sa saveznicima, partnerima i UN-om kako bismo osigurali da trajno političko rješenje ostane nadohvat ruke”, kazao je Blinken.
Ovdje bih dodao slijedeće: ovakav odgovor prvog diplomata SAD-a može se smatrati i američkim odbijanjem stava UAE po tom pitanju, jer bi ga, u protivnom, Blinken javno podržao. U svakom slučaju, izjava emiratskog ministra diplomacije po Washington nije ugodna. Dovoljno je podsjetiti kako je američki protu-sirijski sankcijski paket, kojeg je odobrio bivši predsjednik Donald Trump u prosincu 2019. godine, stupio na snagu 17. lipnja prošle godine. Njime se predviđaju sankcije protiv glavnih sektora sirijskog gospodarstva, sirijske Središnje banke, visokih dužnosnika, uključno i predsjednika Bashara El-Assada, kao i bilo koje javne ili privatne organizacije, bilo sirijske ili inozemne, koja komunicira s vladom u Damasku. Eventualno reteriranje Washingtona po tom pitanju definitivno bi značilo i priznanje poraza američke politike protiv Bashara Assada i njegove vlade što si Washington teško može dozvoliti. S druge pak, strane, Bijela kuća je potpuno svjesna nemogućnosti vojnog svrgavanja Assada s vlast, kao i jačanja ruskog, turskog i iranskog utjecaja u toj zemlji, pri čemu se SAD na sirijskom terenu mogu oslanjati isključivo na prokurdske snage SDF. One su, međutim, krajnje limitirane i po pitanju svoje prostorne rasprostranjenosti (djeluju isključivo na sjevero-istoku Sirije) i po brojnosti svojih snaga da bi značajnije utjecale na tijek zbivanja u toj zemlji. Drugim riječima, Washington će, vjerojatno, nešto ipak morati mijenjati u svojoj strategiji jer mu status quo niti srednjoročno gledano ne donosi ništa dobro.
S druge pak strane, američke sankcije vežu ruke ključnim arapskim zemljama koje nastoje obnoviti veze s Damaskom, ne samo zbog toga što to smatraju najboljom metodom za njegov, barem djelomični odmak od snažnog iranskog utjecaja i vraćanja Arapske Sirijske Republike u zajednicu arapskih zemalja kojima je uvijek i pripadala, već i zbog njihovog protivljenja turskom vojnom i političkom miješanju u unutarnje stvari te arapske zemlje. Sve to neovisno o tome što su i same Saudijska Arabija, Katar i brojne druge arapske zemlje tijekom sirijskog sukoba pružale financijsku i vojnu pomoć naoružanim skupinama koje su se borile protiv Assadove vlade. Štoviše na samom početku izbijanja građanskog rata u toj zemlji, Arapska liga je 2011. g. izbacila Siriju iz svog članstva, a većina zemalja članica opozvala je i svoje veleposlanike iz Damaska i uvela bojkot Sirije.
Iako se službeni stav Arapske lige po ovom pitanju još uvijek nije promijenio, taj je odnos ipak pretrpio važnu promjenu. Sve se više govori o nužnosti povratka Sirije u njezino članstvo, a u prosincu 2018. vlada UAE čak je najavila obnovu rada svog veleposlanstva u Damasku.
Svoju spremnost za rehabilitaciju odnosa s ključnim arapskim zemljama otvoreno pokazuje i sam Damask, pri čemu Teheran, barem ne otvoreno, ne iskazuje svoje protivljenje. U tome na njega itekako utječe politika Moskve.
Dakle, zanimljive stvari očekuju nas i dalje vezano uz Siriju ali i oko stanja na čitavom Bliskom istoku, koji, očito, više nije isključiva zona utjecaja SAD-a i njegovih ključnih europskih saveznika, prije svega Velike Britanije i Francuske. Osim snažnih vanjskih silnica Rusije i Kine, neizostavni čimbenici utjecaja koji se na tom prostoru moraju uzimati u obzir još su i Turska i Iran. Ključne arapske monarhije teško da žele ostati izvan te velike „igre“ pa odatle, vjerojatno, i proizlaze potezi tipa ovog od strane UAE, koji je, opet, nedvojbeni američki strateški partner. Ali, kako je danas rekao tamošnji ministar vanjskih poslova (vidi poveznicu ispod teksta) i Rusija je postala njihov strateški partner.
Kako god bilo, od američkog bliskoistočnog soliranja ostajat će sve manje i manje usprkos navodno odlučnoj Bidenovoj administraciji kada je riječ o zaštiti američkih nacionalnih interesa u svijetu svim raspoloživim sredstvima, ako je potrebno i silom.
UAE: Rusija je naš strateški partner
