Gdje su i zašto nestali predstavnici hrvatskih Srba?
Danas se u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu održava središnja državna proslava 26. godišnjice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, i obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Zvonjava kninskih crkvenih zvona označila je početak svečanosti kojom se prisjeća na ulazak hrvatske vojske u grad i završetak četverogodišnje okupacije i Knina ali i čitave zemlje od velikosrpskog agresora.
A sam program obilježavanja proslave počeo je u 8 sati na pomoćnom igralištu stadiona NK “Dinara”, gdje je upriličen taktičko-tehnički zbor opreme i naoružanja.
Ovdje treba dodati kako u Kninu danas boravi čitavi državni vrh, ali i naglasiti kako u odnosu na prošlogodišnju proslavu – ovaj put nema predstavnika srpske nacionalne manjine.
Ovakva „vrludanja“ predstavnika hrvatskih Srba, koji bi malo dolazili na obilježavanje ovog velikog dana za čitavu Hrvatsku pa onda opet ne bi, ukazuju kako se ovim datumom i njegovom simbolikom s njihove strane i dalje manipulira u političke svrhe, što nije dobro – najprije po njih same i njihovu integraciju u hrvatsko društvo.
Naime, i hrvatski Srbi, a prije svega njihovi politički predvodnici moraju smoći snage prihvatiti istinu o ratnim događajima u Hrvatskoj od 1991. do 1995. g. (u kojima je u hrvatskim vojnim postrojbama sudjelovao i nemali broj domaćih Srba) i odati pijetet i brojnim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koji su stvorili i obranili hrvatsku slobodu i nezavisnost čiji su i oni danas dionici i baštinici. Sve ostalo znači vječitu zarobljenost u prošlosti koja je upravo po njih same i najviše pogubna.
S druge strane. Beograd, čiji politički dužnosnici i mediji permanentno, godinama „truju“ i svoju javnost i hrvatske Srbe nekakvim „zločinačkim karakterom“ VRO Oluja 95 – je taj koji mora samostalno odlučiti o sudbini svoje zemlje i naroda, njenih odnosa sa svojim susjedima i u to se nitko ne treba miješati. Isticati samo srpske žrtve iz 1995. a potpuno ignorirati one hrvatske, kao i masovne zločine koje su pripadnici vojske tzv. RSK i druge paravojne jedinice od 1991. do ljeta 1995. g. činili nad pripadnicima hrvatskog naroda – najviše civilima, a onda i vojnicima i policajcima – je potpuno pogrešan pristup kako s gledišta povijesne istine tako i zdrave logike.
Hoće li Republika Srbija, a isto tako i hrvatski Srbi kojima je Hrvatska jedina domovina (i kojima pritom nitko ne brani građenje posebnih odnosa s Republikom Srbijom kao što to rade i sve druge nacionalne manjine i u Hrvatskoj i u EU) usmjeriti svoju energiju prema jednoj boljoj budućnosti, i hoće li ili ne „proći kroz vrata“ koja su im u tom smjeru otvorena, ili će i dalje ustrajavati na spomenutim stavovima Beograda i tražiti od hrvatskog naroda da se odrekne svoje najveće vojne pobjede u povijesti – isključivo je na njima.
A možda i najsnažniji primjer iskrenog pokajanja – kao jedinog stvarnog preduvjeta za istinsku i dalekosežnu pomirbu na ovim prostorima – bio je onaj haaškog optuženika Milana Babića (bivšeg predsjednika samoproglašene Republike Srpske Krajine). Njegove dramatične i snažne riječi, riječi čovjeka koji je doživio osobnu katarzu i smogao snage javno izraziti kajanje za sve ono čemu je u znatnoj mjeri i sam kumovao, objavljujemo na videu ispod ovoga teksta.
Istina je često vrlo bolna ali i jedina koja oslobađa – i na individualnoj i na kolektivnoj razini. Sve je ostalo iluzija i politikanstvo s mutnim i kratkoročnim pozadinskim ciljevima koji u konačnici nikada ne mogu uroditi ničim dobrim za one koji se time služe.
Redakcija portala Geopolitika News čestita ovaj veliki Dan svim Hrvatima u Domovini i svijetu, svim hrvatskim građanima i svim hrvatskim dragovoljcima, vojnicima i policajcima. A državnom vrhu poručujemo, neka ga slavi ponosno a ne kalkulantski – i da uvijek, bez obzira o kojim se vladama radilo – osigurava njegovo stalno i dostojanstveno obilježavanje.
Budimo veliki u svojoj pobjedi i isto takvi u praštanju svojim krvnicima. Njihova kazna leži u našem sjećanju i trajnom obilježavanju svojih pobjeda koje nam nitko ne može niti smije oduzeti.
