Stoltenberg amnestirao sebe i imenovao odgovorne za “tragediju Afganistana”

Stoltenbergove riječi, kako „NATO ostaje snažan savez“, više me podsjećaju na izjave sličnoga tipa o snazi SFR Jugoslavije i „neraskidivom bratstvu i jedinstvu“ njezinih naroda, u vrijeme dok su u daljini sve snažnije odjekivali posmrtni zvuci bubnjava za tu Titovu tvorevinu kojoj spasa više niotkud nije bilo

Glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg smatra kako je neuspjeh afganistanske vlade u postizanju mirnog rješenja za tu zemlju doveo do trenutačne “tragedije Afganistana” i preuzimanja vlasti od strane talibana.

Stoltenberg je na maloprije održanoj medijskoj konferenciji u Bruxellesu izjavio slijedeće: “Svjedoci smo neuspjeha – i političkih i vojnih – posljednjih tjedana brzinom koju nismo predviđali. Neke su se (afganistanske) snage sigurnosti hrabro borile, ali nisu uspjele održati sigurnost zemlje jer se na kraju politički čelnici Afganistana nisu uspjeli suprotstaviti talibanima i postići mirno rješenje. Ovaj neuspjeh afganistanskog vodstva doveo je do tragedije.”

Glavni tajnik NATO saveza napomenuo je da se “ovaj neuspjeh dogodio usprkos našim naporima, usprkos našim značajnim ulaganjima i žrtvama”. “Iz ovoga treba učiti”, kazao je. Osim toga, izjavio je kako NATO “nikada nije planirao vječnu nazočnost u Afganistanu“ i kazao kako je NATO „posljednjih godina smanjio svoju prisutnost sa 100 tisuća na manje od dvije, a zatim na nulu”.

NATO snage u Afganistanu, između ostalog, težile su cilju poraza terorističke organizacije Al-Qaida, a taj je zadatak i ostvaren, kazao je glavni tajnik te vojno-političke organizacije i dodao kako „NATO ostaje snažan savez“.

Iz ovih je riječi vidljivo koliko su aktualna zbivanja u Afganistanu bila brza i posve iznenađujuća za glavne stratege Zapada odnosno NATO saveza. Kada usporedimo ove Stoltenbergove riječi s nešto ranije na ovom portalu objavljenim tekstom iskusnog američkog diplomata i bivšeg veleposlanika SAD-a u Kabulu Michaela McKinleya – vrlo lako ćemo uočiti nesrazmjer u kritici vlastitih politika koje su dovele do ove „amerčke katastrofe“, kako je novonastalo stanje jučer okarakterizirao iskusni američki diplomat u tamošnjem utjecajnom mediju Foreign Affairs.




Uočljiva patetika, prebacivanje odgovornosti na druge (one koji više niti ne mogu reagirati ili se braniti od ovakvih i sličnih kritika – bivšu afganistansku vladu i odbjeglog predsjednika Ashrafa Ghanija kojeg je lako kritizirati za kukavičluk ali čija je glava itekako „bila u torbi“ s obzirom da su se njegovom mandatu talibani oštro protivili) i nedostatak samokritičnosti u riječima Jensa Stoltenberga samo ukazuju na sve probleme s kojima se posljednjih godina suočava NATO savez: od sukoba s Trumpovom administracijom, ozbiljnim nesuglasicama između samih pojedinih članica, pa do definiranja čvrste i konzistentne zajedničke politike po ključnim pitanjima od međunarodne važnosti.

Stoltenbergove riječi, kako „NATO ostaje snažan savez“, više me podsjećaju na izjave sličnoga tipa o snazi SFR Jugoslavije i „neraskidivom bratstvu i jedinstvu“ njezinih naroda, u vrijeme dok su u daljini sve snažnije odjekivali posmrtni zvuci bubnjava za tu Titovu tvorevinu kojoj spasa više niotkud nije bilo.





Takve izjave inače su svojstvene i gotovo se redovito koriste od strane vođa totalitarnih država, a puno više ukazuju na ozbiljne unutarnje slabosti i neizvjesnost nego na zadovoljstvo postojećim stanjem.

Što je od tog dvoje na umu danas imao Stoltenberg vjerojatno zna samo on.

Komentari

komentar




You may also like