Stoltenberg misli da europski vojnici u Afganistanu mogu i bez Amerikanaca

Glavni tajnik NATO saveza izjavio je, danas, na virtualnoj konferenciji za medije, govoreći o izvješću NATO saveza za 2020. g., kako NATO i njegovi saveznici “snažno podržavaju napore za pronalazak mirnog rješenja” za Afganistan.

„Pozdravljamo prošlogodišnji sporazum između SAD-a i talibana, … također podržavamo napore da se pregovorima postigne napredak u mirovnom procesu. Mislim kako je izuzetno važno da svi regionalni akteri u tome sudjeluju, oni snose svoj dio odgovornosti za olakšavanje mirovnog procesa”, izjavio je glavni tajnik Sjeveroatlantskog vojno-političkog saveza.

“Naravno da ćemo procijeniti, raspraviti i konzultirati se kako se približavamo roku (za povlačenje američkih vojnika iz Afganistana, op. GN.) od 1. svibnja. Međutim, nastavit ćemo pomagati afganistanskim snagama sigurnosti  kroz obuku, savjete i financiranja. Nakon rasprave donijet ćemo zajedničku odluku… . Iako znamo kako glavna inicijativa u smislu NATO-ove nazočnosti u Afganistanu pripada SAD-u, sada većina međunarodnih snaga u Afganistanu ne pripada Sjedinjenim Državama. To pokazuje snažnu predanost europskih saveznika, partnera širom svijeta, da i dalje sudjeluju u NATO-ovoj misiji u Afganistanu”, kazao je Stoltenberg.

Ostaje za vidjeti što je, u stvari, Stoltenberg time htio reći. Da će europski vojnici ostati u toj zemlji i nakon američkog povlačenja, ili da američke vojnike mogu kompenzirati oni iz Indije, koje Pakistan (koji najviše podupire talibane) tamo najmanje želi vidjeti, a pitanje je koliko to želi i Kina? Teško je, također, vjerovati, da bi nešto takvo pozitivno odjeknulo i u javnosti europskih država čiji se vojnici nalaze na afganistanskom tlu. Naime, uza svo javno proklamiranje međusobnog savezništva i potrebe zajedničkog nastupanja, činjenica je, kako ne samo javnost dijela zemalja NATO saveza već odavno ne vidi pretjeranu smisao boravka njihovih vojnika u spomenutoj srednjoazijskoj zemlji, gdje mnoge od njih nemaju ama baš nikakvih nacionalnih, gospodarskih ili bilo kakvih interesa.

Nešto slično je u više navrata  govorio i sadašnji hrvatski predsjednik Zoran Milanović kada je najavljivao kraj mandata hrvatskih snaga u afganistanskoj kampanji. Ovakvi stavovi još su više razumljivi ako se promatraju u kontekstu američkog vojnog povlačenja iz te zemlje do kojega bi moglo doći do kraja travnja, s obzirom kako su upravo američki vojnici bili jedini koji su se neposredno izlagali u otvorenim sukobima, u sklopu vojnih operacija pokretanih od strane afganistanskih snaga sigurnosti protiv pobunjeničkih postrojbi– prije svega talibana. Trenutačno u Afganistanu broj američkih vojnika iznosi oko 2500.




Stoltenberg, vjerojatno, polazi od pretpostavke postizanja mirovnog sporazuma između vlade u Kabulu i predstavnika talibanskog pokreta, gdje bi, onda, europski vojnici u sklopu NATO-ove operacije mogli raditi na tzv. mirnodopskim pitanjima, od kojih je neke i spomenuo – poput pružanja obuke afganistanskim snagama sigurnosti. Međutim, dobro je poznato koliko, u povijesnom kontekstu gledano, za unutarnje afganistanske odnose znače i koliko dugo traju sporazumi tamošnjih plemenskih i etničkih predstavnika. Poglavito, kada se nad njima ne nalazi i sjena nekog snažnog vanjskog “igrača” – u ovom slučaju američke vojne „šape“.

Najvjerojatnije u svemu ovome, ipak je mogućnost da je Stoltenberg dobio zadatak da pošto-poto dio NATO-ove misjie zadrži na afganistanskom tlu – zlu ne trebalo. Jer tko bi, u suprotnom, ako bi se svi vojnici sada povukli iz te zemlje, u slučaju geopolitičke nužde (a ona je itekako izvjesna) u ovakvim odnosima ključnih zemalja svijeta mogao računati na neku novu zajedničku rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja bi legitimirala američki ponovni dolazak u Afganistan?

Komentari

komentar





You may also like