Eric Zemmour, francuski predsjednički kandidat, u tamošnjim medijima označen kao “ultradesni rasist”, odaslao je snažne poruke u svom božićnom govoru koje prenosi utjecajni američki konzervativni medij The American Conservative čiji autor poziva na njihovo pažljivije slušanje, pitajući se je li rasizam reći da je Božić blagdan za sve? Ali također se pitajući i postoji li danas ijedan američki političar sposoban održati ovakav govor na Božić, uključno i s desnice, i time imati hrabrosti riskirati bijes medija?
Evo teksta spomenutog govora francuskog političara židovskog porijekla i kandidata na idućim predsjedničkim izborima kojemu mediji ne daju nikakve šanse (izbori će se održati u travnju 2022. godine), objavljenog u američkom mediju TAC koji istodobno objavljuje i video samoga govora:
“Dragi moji sunarodnjaci, prijatelji moji!
Kršćani večeras slave Božić. I ne samo kršćani. Jer ne morate biti kršćanin da biste proslavili Božić. Dovoljno je voljeti Zapad općenito, a Francusku posebno.
U noći Badnje večeri počinje veličanje civilizacije – naše civilizacije koja je ljudsku povijest oslobodila predrasuda i praznovjerja. Civilizacija s uvjerenjem da je svaka osoba apsolutno slobodna, bez obzira na porijeklo, prošlost, okruženje i put.
U kršćanskom svijetu sloboda je po prirodi božanska, mora se čuvati kao nešto beskrajno dragocjeno.
Civilizacija koja vjeruje da su ljudi jednaki u dostojanstvu. Svi, od prostitutke do kralja, i svi među njima – prosjak, bogat čovjek, udovica, siroče, vojnik, gubavac – djeca su Božja, i svi su pred njim jednaki u svetoj jednakosti, bez podjela u rase i klase.
Civilizacija koja vjeruje u svetost ljepote. Civilizacije Rembrandta, da Vincija, Bacha, Mozarta, Beethovena – civilizacija slikarstva, kiparstva, djela tehničke izvrsnosti i fenomenalne dubine.
Cijeli svijet se divi zapadnoj umjetnosti. Kako možete ostati ravnodušni, gledajući Michelangelovu skulpturu “Pieta”?
Civilizacija koja istinu ne pripisuje ni teoriji ni relativnosti, već je smatra materijalnom, utjelovljenom i svetom. Zanijekati istinu znači nijekati Dobro. Laž je svakodnevno, a ujedno i vječno lice zla.
To beskrajno poštovanje istine dovelo je do jačanja uloge filozofije i egzaktnih znanosti na Zapadu.
Civilizacija koja vjeruje da na zemlji nema raja i da ga nikada neće biti. Civilizacija koja odbija povjerovati u utopije i ideje stvaranja idealnog društva – komunizma, nacizma – koje su uništile 20. stoljeće i prijetile 21. stoljeću novim, još depresivnijim totalitarizmom, koji je također došao sa Zapada.
Prijeti kršćanskoj civilizaciji, koja se protivi totalitarizmu kao što se dan protivi noći. Civilizacija koja vjeruje da su dobronamjernost, osjetljivost i ljubav superiorni u odnosu na druge ljudske vrline.
Pobijediti u ratu je dobro, a kršćanstvo nikada ne bi smjelo odbiti borbu kada je napadnuto. Ali postići mir nakon pobjede puno je teže od nje same.
Rezultat ove ideje je neusporediva miroljubiva priroda zapadnih društava kada su vjerna sebi.
Očito, društva griješe, čine i zločine jer ih grade ljudi, a svi ljudi su nesavršeni i sebični, bez obzira jesu li vjernici ili ne. Ali našu civilizaciju treba smatrati najrazvijenijom, najpotpunijom, kreativnijom i najtolerantnijom od svega što je svijet ikada poznavao.
Francuska mnogo duguje katoličanstvu, a cijeli svijet puno duguje francuskom katoličanstvu. Duga povijest katolicizma u Francuskoj neusporediva je po svom sjaju.
Sveti Irenej Lyonski, Klodvig, Sveti Ljudevit, Ivana Orleanka, koji je predavao na Sorboni Toma Akvinski, Bossuet, Fenelon, Blaise Pascal, Teresa od Lisieuxa, Paul Claudel i mnogi drugi.
Najstarija kći Crkve (Francuska) iznjedrila toliko divnih ljudi i 86 prekrasnih katedrala koje je Victor Hugo pretvorio u voljeni simbol zemlje na pet kontinenata.
Sam general de Gaulle redovito se ispovijedao, iako u velikoj tajnosti. Njegova je vjera odigrala odlučujuću ulogu u sudbini naše zemlje. Bez religije ne bi bilo ni Lorenskog križa (simbol francuskog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu, op.GN.).
I ne zaboravimo stotine milijuna kršćana – jer ih uistinu ima stotine milijuna – koji su u ovom trenutku progonjeni po cijelom svijetu.
Cenzura, prijetnje, mučenja, ubojstva — sve se to događalo u dugoj povijesti naše religije, ali nikada prije nisu mučili u tako užasnoj tišini. Svečano se zaklinjem da će glas Francuske zvučati glasno na svjetskoj pozornici.
Kršćani večeras slave Isusovo rođenje. Ali i ostali Francuzi mogu slaviti Božić. To je svrha božićnih drvca, darova, poljubaca i prekrasnih osmijeha djece.
Moje ime ima korijene u antici i u prijevodu s berberskog znači “maslina” – drvo svijeta. Danas svima želim da nađu duševni mir – mir u svima i mir među svima nama.
Božić je suprotnost ratu. Božić je pomirenje, svjetlo u mraku. Skroman i dirljiv blagdan Rođenja Kristova, koji slave brojne obitelji, nosi svoju poruku kroz vjekove. Svake godine 24. prosinca u ponoć dolazi nam čudo.
Dragi sunarodnjaci, sretan Božić. Živjela Republika i živjela Francuska!”
Ovdje bismo nešto dodali: ne bi nas previše iznenadilo da francuski ljevičari i ultraliberali unutar briselskih struktura EU i ovog francuskog predsjedničkog kandidata uskoro proglase „Putinovim agentom“, što je i najdjelotvornija i najkomotnija metoda blaćenja nekog „nepodobnog“ političara (sjetimo se samo Donalda Trumpa kojeg su za to isto optuživali, da bismo danas gledali kako se Biden i Putin sve češće druže a upravo pripremaju i ključne američko-ruske pregovore), nakon koje, kako smatraju, onda više i nema potrebe ići u rasprave o kontroverznim pitanjima koja se nameću kao proizvod poteza same Europske komisije i drugih tijela EU.
Podsjetimo kako je nedavno iz Europske komisije procurio dokument kojim se poziva na ne korištenje naziva „Božić“ kao i kršćanskih imena s obzirom da to, kako je navedeno, vrijeđa pripadnike drugih religija i naroda iz drugih civilizacijskih krugova. Taj je dokument izazvao buru nezadovoljstva diljem EU pa tako i u Hrvatskoj. Čak je i predsjednik Zoran Milanović kazao kako je, iako je osobno ateist, ovakvim stvarima potrebno već jednom reći dosta i time stao u zaštitu kršćana kojima se u njihovim domicilnim zemljama brani ono na što kao vjernici imaju puno pravo. I to je, naravno, točno – pa ne žive ipak na Bliskom istoku i tamošnjim rigidnim arapskim monarhijama, uvijek spremnim rezati glave i „nevjernicima“ i „krivovjercima“.
