Zoran Meter
Na kraju se Washington, zbog velike geopolitičke važnosti Indije i njene uloge u Indo-pacifičkoj regiji kao svojevrsne brane intenzivnijem širenju kineskih geopolitičkih i geoekonomsklih interesa, pomirio s tvrdokornim indijskim stavovima o nastavku energetske i vojne suradnje s Rusijom
Indija je jedna od država koja se najviše „osladila“ uvođenjem zapadnih sankcija protiv Rusije zbog invazije na Ukrajinu, prije svega u sferi nafte koju je Moskva zbog navedenog razloga bila primorana ubrzano i u sve većim količinama prebacivati s europskog na azijsko tržište (iako je taj proces Moskva počela još i ranije). Do sada je, prema ruskim stručnim izvorima, Rusija uspjela prebaciti oko 47 posto svoje nafte namijenjene Europi na azijski kontinent.
U tom su kontekstu obje zemlje još u ožujku počele konzultacije o prijelazu na novu trgovinsku strategiju, i kada je indijska središnja banka (Reserve Bank of India) s nadležnim partnerima u Moskvi pokrenula pitanje obračunskih naplata u rupijima odnosno rubljama. Naime dotadašnja poravnanja, vršena u dolarima, postala su prerizična s obzirom na američki jednostavni nadzor takvih bankarskih transakcija. Osim toga postojao je i strah Indije od sekundarnih sankcija SAD-a zbog kršenja proturuskih sankcija. Na kraju se Washington, zbog velike geopolitičke važnosti Indije i njene uloge u Indo-pacifičkoj regiji kao svojevrsne brane intenzivnijem širenju kineskih geopolitičkih i geoekonomsklih interesa, pomirio s tvrdokornim indijskim stavovima o nastavku energetske i vojne suradnje s Rusijom (najviše prijepora bilo je oko kupnje ruskih protuzračnih sustava S-400 Triumf). Tako se Indija uspjela othrvati i snažnim američkim pritiscima o priklanjanju uvođenju gornje cijene ruske nafte koju je uveo G7 (u EU ona je startala s 5. prosincem) – i time jasno pokazala kako je postala nezaobilazni geopolitički igrač – ne samo na azijskom prostoru.
Jedna od prepreka za intenzivniji zamah procesa nove indijsko-ruske trgovinske strategije bio je i veliki nesrazmjer u međusobnom trgovanju. Naime, Indija puno više uvozi iz Rusije nego što izvozi svojih proizvoda u tu zemlju pa je pitanje koliko bi New Delhiju uopće bilo interesantno ići na potez naplate u rupijima s obzirom da bi Rusiji trebale relativno male količine indijske valute, jer kupuje malo indijskih roba.
S druge strane indijski uvoz dolazi iz sfere vojno-tehničke suradnje (Rusija je najveći dobavljač oružja Indiji), kao i proizvoda iz sfere nuklearne energije, dok je do uvođenja proturuskih sankcija kupovala vrlo male količine ruske nafte (u svakom slučaju ispod 10%), a prirodnog plina još i manje (dvije zemlje nemaju međusobni kopneni plinovod, kao što ih Rusija primjerice ima s Europom, Kinom ili Turskom). A količine ruskog ukapljenog plina za Indiju za sada su vrlo male iako dvije zemlje rade i na tom području s ciljem povećanja ruskih isporuka LNG-ja koji se sada najviše plasira na europsko, kinesko i japansko tržište s obzirom da su ruski investicijski partneri u tim arktičkim ili dalekoistočnim energetskim projektima (Yamal-LNG, Sakhalin-LNG) iz tamošnjih zemalja. New Delhi sada u njih želi uključiti i indijske energetske kompanije, poglavito ondje gdje se zbog sankcijskih obveza iz njih moraju povlačiti zapadni investitori.
Međutim, proturuske sankcije preokrenule su sve. Rusija je za Indiju postala najveći dobavljač sirove nafte, prije svega zbog cjenovnih olakšica koje nudi Moskva, zbog čega je u studenom potisnula dosadašnje lidere po izvozu u tu zemlju – Irak i Saudijsku Arabiju. Zalihe ruske nafte u Indiji dosegle su 909.403 barela dnevno, što je činilo više od 20% ukupnih indijskih zaliha „crnog zlata“.
A da se nešto ozbiljno događa oko implementacije spomenute nove trgovinske strategije između dviju mega-država, svjedoči i prošlotjedna izjava predsjednika Federacije indijskih izvoznih organizacija Ajaya Sahaija kako Indija od ovog tjedna počinje obračunavati trgovanje s Rusijom u rupijama.
Sahay je kazao kako su do sada ruske banke otvorile najmanje deset računa u indijskoj valuti u indijskim bankama za trgovinske obračune u rupijama.
Tu je vijest prošli tjedan objavio indijski medij Mint, a danas ju je potvrdila i glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova.
Prema riječima indijskog medija, pet do šest ruskih banaka dobilo je dozvolu za otvaranje računa u rupijima (Vostro računi) u indijskim bankama za trgovinske obračune u indijskoj valuti. Do danas je otvoreno desetak takvih računa, pojašnjava spomenuti medij.
“Brojni problemi su riješeni. Izvoznici i uvoznici počeli su kontaktirati banke kako bi otvorili račune [u rupijama]. Počevši od sljedećeg tjedna, očekuje se trgovinska nagodba s Rusijom za neke pošiljke robe prema novom sustavu plaćanja”, kazao je novinarima Ajay Sahay, Prema njegovom mišljenju, obračuni u rupijama riješit će problem rastućeg trgovinskog deficita Indije u trgovini s Rusijom. “U trgovini s Rusijom naš uvoz je 10 puta veći od izvoza. Ali postoje vrlo dobre šanse za povećanje indijskog izvoza u ovu zemlju ako Rusija plaća rupije za indijsku robu” , smatra Sahay.
Američka agencija Bloomberg već je ranije izvijestila kako se izvoz iz Rusije u Indiju upeterostručio u prvih pet mjeseci fiskalne godine 2022.-2023. (počela je u travnju), na iznos od 17,23 milijarde dolara. Od travnja do rujna indijski izvoz u Rusiju iznosio je 1,29 milijardi dolara, u usporedbi s 3,25 milijardi dolara u prošloj fiskalnoj godini.
Indija u Rusiju izvozi farmaceutsku, poljoprivrednu i drugu robu.
Indijska središnja banka u srpnju je uvela mehanizam za međunarodne trgovinske obračune u rupijama kako bi smanjila fluktuacije tečaja, ublažila problem plaćanja s inozemnim partnerima i diverzificirala trgovinu. Nakon toga su pojedine ruske banke otvorile račune u rupijama u indijskim bankama Uco Bank i IndusInd Bank. S druge strane ruske banke Sberbank i VTB otvorili su takve račune u svojim podružnicama u Indiji.
Svijet sve jasnije poprima posve novi izgled kada su u pitanju međunarodni odnosi i suradnja. Paralelno s rastom protekcionizma, dolazi i do novog snažnog zamaha regionalne suradnje kroz različite međunarodne formate regionalnog karaktera ili pak naglog razvoja bilateralne ekonomske suradnje između pojedinih država koje često imaju različite pa i međusobno suprotstavljene stavove oko različitih vanjskopolitičkih pitanja (Rusija-Turska, Izrael-arapske zemlje i td.).
Više ništa nije i neće biti kao što je još donedavno bilo.
