Odgovor Rusije SAD-u i NATO-u: cjeloviti tekst dokumenta

Prvi objavljujemo cjeloviti tekst dokumenta kojeg je rusko Ministarstvo vanjskih poslova danas uručilo američkom veleposlaniku u RF Johnu Sullivanu, a koji predstavlja službeni ruski odgovor na nedavni američki protuodgovor na 17. prosinca objavljene i SAD-u i NATO savezu dostavljene ruske zahtjeve za osiguranje međusobne strateške sigurnosti.

Najprije objavljujemo siže najnovijeg ruskog odgovora, a nakon njega i cjeloviti dokument:

Iz odgovora Moskve proizlazi kako Rusija ne prihvaća zahtjeve za povlačenjem vojnika iz pojedinih ruskih regija. Istodobno, Ruska Federacija predlaže Sjedinjenim Državama da zajednički razviju novi pristup osiguravanju sigurnosti.

“Rusija nastavlja zagovarati integrirani pristup strateškim pitanjima”, kaže se u tekstu dokumenta. “Predlažemo da se upustimo u zajednički razvoj nove sigurnosne jednadžbe.”

U slučaju da Washington odbije pristati, Moskva može poduzeti vojno-tehničke mjere, proizlazi iz odgovora prenijetog američkom veleposlaniku.

“Navodimo da američka strana nije dala konstruktivan odgovor na osnovne elemente nacrta sporazuma sa Sjedinjenim Državama koji je pripremila ruska strana o sigurnosnim jamstvima”, stoji u dokumentu.




Konkretno, SAD su zanemarile “paketnu prirodu ruskih prijedloga”, birajući samo “zgodne” teme, koje su pak “uvrnute” u smjeru stvaranja prednosti za Sjedinjene Države i njihove saveznike”, navodi rusko Ministarstvo vanjskih poslova.

“Ovaj pristup, kao i popratna retorika američkih dužnosnika, pojačavaju razumne sumnje da je Washington uistinu predan ispravljanju situacije na području europske sigurnosti”, navodi rusko MVP.





Prijedlozi pravno osiguranih sigurnosnih jamstava koje je Moskva poslala SAD-u i drugim zemljama NATO-a krajem prošle godine, poglavito govore o neširenju sjevernoatlantskog saveza i nesvrstanosti Ukrajine u odnosu na njega. U dokumentu se također kaže kako zapadne zemlje ne bi trebale postavljati udarno oružje blizu ruskih granica i ne stvarati vojne baze u zemljama koje su prethodno bile dio SSSR-a.

Puni tekst ruskog dokumenta:

Opće karakteristike

Navodimo da američka strana nije dala konstruktivan odgovor na osnovne elemente nacrta ugovora sa Sjedinjenim Državama koji je pripremila ruska strana o sigurnosnim jamstvima. Riječ je o odbijanju daljnjeg širenja NATO-a, povlačenju “bukureštanske formule” da će “Ukrajina i Gruzija postati članice NATO-a”, te odbijanju stvaranja vojnih baza na teritoriju država koje su ranije bile dio NATO-a. SSSR-a i nisu članice Saveza, uključujući korištenje njihove infrastrukture za provođenje bilo kakve vojne aktivnosti, kao i vraćanje vojnih potencijala, uključujući udarne, i infrastrukture NATO-a u stanje iz 1997., kada je donesen Temeljni zakon Rusija-NATO je potpisan. Ove odredbe su od temeljne važnosti za Rusku Federaciju.




Ignorirana je paketna priroda ruskih prijedloga, iz kojih su namjerno birane “zgodne” teme, koje su pak “uvijane” u smjeru stvaranja prednosti za SAD i njihove saveznike. Ovaj pristup, kao i popratna retorika američkih dužnosnika, jačaju opravdane sumnje da je Washington uistinu predan popravljanju europske sigurnosne situacije.

Sve veća vojna aktivnost SAD-a i NATO-a u blizini ruskih granica je alarmantna, dok se naše crvene crte i temeljni sigurnosni interesi, kao i suvereno pravo Rusije da ih štiti, i dalje ignoriraju. Konačni zahtjevi za povlačenjem vojnika s određenih područja na ruskom teritoriju, popraćeni prijetnjama strožim sankcijama, neprihvatljivi su i potkopavaju izglede za postizanje stvarnih sporazuma.

U nedostatku spremnosti američke strane da se dogovori o čvrstim, pravno obvezujućim jamstvima za osiguranje naše sigurnosti od Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, Rusija će biti prisiljena odgovoriti, uključujući i provedbom vojno-tehničkih mjera.

O Ukrajini

Nema “ruske invazije” na Ukrajinu, koju Sjedinjene Države i njihovi saveznici na službenoj razini proglašavaju od prošle jeseni i nije planirana, pa se izjave o “odgovornosti Rusije za eskalaciju” mogu smatrati samo pokušajem izvršiti pritisak i obezvrijediti ruske prijedloge za jamstva sigurnosti.

Spominjanje u ovom kontekstu ruskih obveza prema Budimpeštanskom memorandumu iz 1994. nema nikakve veze s unutarukrajinskim sukobom i ne odnosi se na okolnosti koje proizlaze iz djelovanja tamošnjih unutarnjih čimbenika. Gubitak teritorijalnog integriteta ukrajinske države rezultat je procesa koji su se odvijali unutar nje.

Optužbe Rusije sadržane u američkom odgovoru da je “okupirala Krim” također ne izdržavaju provjeru. Godine 2014. u Kijevu se dogodio državni udar čiji su inicijatori, uz potporu Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, krenuli u stvaranje nacionalističke države koja zadire u prava ruskog i ruskog govornog stanovništva, kao i druge “netitularne” etničke skupine. Nije iznenađujuće da su u takvoj situaciji Krimljani glasovali za ponovno ujedinjenje s Rusijom. Odluka naroda Krima i Sevastopolja o povratku u Rusku Federaciju donesena je slobodnom voljom u ostvarivanju prava na samoopredjeljenje sadržano u Povelji UN-a. Nije korištena nikakva sila ili prijetnja silom. Pitanje pripadnosti Krima je zatvoreno.

Ako Ukrajina bude primljena u NATO, bit će stvarna prijetnja da će režim u Kijevu pokušati silom “vratiti” Krim, privlačeći SAD i njihove saveznike, u skladu s čl. 5. Washingtonskog ugovora, u izravan oružani sukob s Rusijom sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.

Teza ponovljena u odgovoru SAD-a da je Rusija navodno “zapalila sukob u Donbasu” je neodrživa. Njegovi su razlozi isključivo domaće prirode. Nagodba je moguća samo kroz provedbu sporazuma iz Minska i „Paketa mjera“, čiji su prioritet i odgovornost za provedbu jasno definirani i jednoglasno potvrđeni Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2202, uključujući Sjedinjene Države, Francusku i Veliku Britaniju. U stavku 2. ove rezolucije Kijev, Donjeck i Lugansk su navedeni kao stranke. Niti jedan od tih dokumenata ne spominje odgovornost Rusije za sukob u Donbasu. Rusija, zajedno s OESS-om, igra ulogu posrednika u glavnom pregovaračkom formatu – Kontakt skupini – te zajedno s Berlinom i Parizom – u normandijskom formatu, koji formulira preporuke stranama u sukobu i prati njihovu provedbu.

Za deeskalaciju situacije oko Ukrajine od temeljne je važnosti poduzeti sljedeće korake. To prisiljava Kijev da se pridržava “Paketa mjera”, zaustavlja isporuku oružja Ukrajini, povlači od tamo sve zapadne savjetnike i instruktore, odbija bilo kakve zajedničke vježbe s Oružanim snagama Ukrajine iz zemalja NATO-a i povlači prethodno svo strano oružje isporučeno u Kijev.

S tim u vezi, skrećemo pozornost na činjenicu da je predsjednik Rusije V. Putin na konferenciji za novinare nakon razgovora u Moskvi s predsjednikom Francuske E. Macron  7. veljače 2022. naglasio da smo otvoreni za dijalog i pozvao na “razmišljanje o stabilnim sigurnosnim uvjetima za sve, jednakim za sve sudionike međunarodnog života”.

Konfiguracija sile

Napominjemo da u svom odgovoru na ruske prijedloge SAD inzistiraju da se napredak u poboljšanju europske sigurnosne situacije “može postići samo u smislu deeskalacije u odnosu na prijeteće akcije Rusije protiv Ukrajine”, što, kako razumijemo, implicira zahtjev za povlačenje ruskih trupa s granica Ukrajine. U isto vrijeme, Sjedinjene Države su spremne razgovarati samo o “međusobnim obvezama… suzdržati se od razmještaja trajnih snaga s borbenim misijama na teritoriju Ukrajine” i “razmotriti mogućnost rasprave o problemu konvencionalnih oružanih snaga”. .” Što se ostalog tiče, američka strana šutke prepušta naše prijedloge sadržane u odl. 2 Članak 4. i st. 1. članka 5. nacrta bilateralnog sporazuma i navodi da je „trenutna konfiguracija snaga SAD-a i NATO-a ograničena,

Pretpostavljamo da raspoređivanje Oružanih snaga Ruske Federacije na njenom teritoriju ne utječe i ne može utjecati na temeljne interese Sjedinjenih Država. Podsjećamo, na teritoriji Ukrajine nema naših snaga.

Istodobno su Sjedinjene Države i njihovi saveznici svoju vojnu infrastrukturu premještali na istok, raspoređujući kontingente na teritorije novih članica. Zaobišli su ograničenja CFE-a i prilično labavo protumačili odredbe Temeljnog zakona Rusija-NATO o odbijanju “dodatnog stalnog razmještaja značajnih borbenih snaga”. Situacija koja se razvila kao rezultat ovih radnji je neprihvatljiva. Inzistiramo na povlačenju svih američkih oružanih snaga i oružja raspoređenog u SIE, SEE i Baltiku. Uvjereni smo da su nacionalni potencijali u tim zonama sasvim dovoljni. Spremni smo razgovarati o ovoj temi na temelju članaka 4. i 5. ruskog nacrta ugovora.

Načelo nedjeljivosti sigurnosti

U odgovoru SAD-a nismo vidjeli potvrdu da je američka strana u potpunosti predana poštivanju nepromjenjivog načela nedjeljivosti sigurnosti. Općenite izjave o razmatranju ovog postulata od strane američke strane izravno su u suprotnosti s nespremnošću Washingtona da odustane od svog kontraproduktivnog i destabilizirajućeg smjera stvaranja prednosti za sebe i svoje saveznike nauštrb sigurnosnih interesa Rusije. Upravo to se događa kao rezultat nesputane provedbe politike neograničenog geostrateškog i vojnog razvoja postsovjetskog prostora, uključujući i teritorij Ukrajine, od strane Sjevernoatlantskog saveza, uz vodeću ulogu Sjedinjenih Država, što je za nas posebno osjetljive prirode. Sve se to događa izravno na ruskim granicama. Na ovaj način, naše crvene linije i temeljni sigurnosni interesi se zanemaruju i uskraćuje se neotuđivo pravo Rusije da ih pruži. Za nas je to, naravno, neprihvatljivo.

Osim toga, podsjećamo vas da je ovo načelo sadržano u preambuli Ugovora između Ruske Federacije i Sjedinjenih Američkih Država iz 2011. o mjerama za daljnje smanjenje i ograničavanje strateškog ofenzivnog naoružanja, za koji su se strane dogovorile da ga produže na 5 godina bez ikakvih iznimaka. u veljači prošle godine, kao i u nizu temeljnih dokumenata OESS-a i Rusije-NATO-a usvojenih na najvišoj razini: u preambuli Završnog akta iz Helsinkija iz 1975., u Pariškoj povelji za novu Europu iz 1990., Osnivački akt Rusija-NATO iz 1997., Istanbulska povelja europske sigurnosti OESS-a iz 1999. godine iz Rimske deklaracije Rusije i NATO-a iz 2002. i Deklaracija iz Astani na summitu OESS-a 2010. godine.

Napominjemo da se u zaprimljenom odgovoru spominje posvećenost Washingtona konceptu nedjeljivosti sigurnosti. No, u tekstu se svodi na pravo država “da slobodno biraju ili mijenjaju metode osiguranja svoje sigurnosti, uključujući i sindikalne ugovore”. Ova sloboda nije apsolutna i samo je polovica dobro poznate formule utvrđene u Povelji o europskoj sigurnosti. Njegov drugi dio zahtijeva da se prilikom ostvarivanja ovog prava ne “…jačati vlastita sigurnost na račun sigurnosti drugih država”. Ne možemo uzeti u obzir pismo primljeno od NATO-a od 10. veljače ove godine. kao odgovor na pismo koje je poslao ministar vanjskih poslova Rusije S. Lavrov 28. siječnja 2022. američkom državnom tajniku E. Blinken po ovom pitanju. Tražili smo odgovor u nacionalnom svojstvu.

NATO politika otvorenih vrata

SAD ponovno potvrđuje svoju “snažnu potporu” politici “otvorenih vrata” NATO-a. Ali to je u suprotnosti s osnovnim obvezama koje su preuzete unutar KESS-a/OESS-a, prije svega opredjeljenjem “da se ne jača vlastita sigurnost na račun sigurnosti drugih”. Ova politika nije u skladu sa smjernicama samog saveza, koji se nakon sastanka ministra vanjskih poslova NATO-a 6.-7. lipnja 1991. u Kopenhagenu obvezao “ne izvlačiti jednostrane prednosti iz promijenjene situacije u Europi”, “neće ugrožavati legitimne interese” drugih država, a ne tražiti njihovu “izolaciju” ili “povlačenje novih linija podjele na kontinentu”.

Pozivamo Sjedinjene Države i NATO da se vrate ispunjavanju svojih međunarodnih obveza u području održavanja mira i sigurnosti. Od članica saveza očekujemo konkretne prijedloge o sadržaju i oblicima pravne konsolidacije odustajanja od daljnjeg širenja NATO-a na istok.

Grupna priroda ponuda

Primjećujemo spremnost Sjedinjenih Država da suštinski rade na individualnoj kontroli naoružanja i mjerama smanjenja rizika. Istodobno, zabilježeno je da je Washington konačno prepoznao opravdanost niza ruskih prijedloga i inicijativa na ovim područjima koje su iznesene posljednjih godina.

Istodobno, još jednom skrećemo pozornost američkoj strani na činjenicu da je Rusija u dokumentima koje smo dostavili o sigurnosnim jamstvima predložila da ide putem sveobuhvatnog dugoročnog rješavanja neprihvatljive situacije koja se nastavlja razvijati. u euroatlantskoj regiji. Prije svega, govorimo o stvaranju stabilnog temelja za sigurnosnu arhitekturu u obliku sporazuma o odbijanju NATO-a poduzeti daljnje radnje koje štete sigurnosti Rusije. To nam ostaje nepromjenjiv imperativ. U nedostatku tako snažnog temelja, međusobno povezane mjere kontrole naoružanja i smanjenja vojnog rizika koje osiguravaju suzdržanost i predvidljivost vojnih aktivnosti u odvojenim područjima, čak i ako se o njima može dogovoriti, neće biti dugoročno održive.

Dakle, ruski prijedlozi su paketne prirode i treba ih razmatrati kao cjelinu bez izdvajanja pojedinih komponenti. U tom smislu, želimo se usredotočiti na nedostatak konstruktivne reakcije Washingtona i Bruxellesa na najvažnije elemente ruske inicijative koje smo jasno identificirali. Što se tiče pitanja kontrole naoružanja, razmatramo ih isključivo u općem kontekstu sveobuhvatnog, paketnog pristupa rješavanju problema sigurnosnih jamstava.

“Nakon START” i “sigurnosna jednadžba”

Sjedinjene Države predlažu “odmah” da se uključe u razvoj “mjera u razvoju START-a” u okviru dijaloga o strateškoj stabilnosti. Međutim, američka strana u isto vrijeme pokušava popraviti pristup koji nije koordiniran s nama, a koji predviđa fokusiranje isključivo na nuklearno oružje, bez obzira na sposobnost određenog oružja da predstavlja izravnu prijetnju nacionalnom teritoriju druga strana. Takav jednostran pogled na stvari suprotan je shvaćanjima postignutim na rusko-američkom summitu 16. lipnja 2021. u Ženevi o sveobuhvatnoj prirodi strateškog dijaloga, osmišljenog da postavi temelje za buduće mjere kontrole naoružanja i smanjenja rizika.

Rusija i dalje zagovara integrirani pristup strateškim pitanjima. Predlažemo da se upustimo u zajednički razvoj nove “sigurnosne jednadžbe”.

Skup elemenata koncepta koji predlažemo, a koji ostaje u potpunosti relevantan, skrenut je pozornost američkoj strani, uključujući i tijekom sastanaka u okviru strateškog dijaloga iu radnom dokumentu koji smo podnijeli 17. prosinca 2021. njegov sadržaj.

Raspoređivanje nuklearnog oružja izvan nacionalnog teritorija

U svom dokumentu Sjedinjene Države nisu reagirale na takav element “paketa” mjera koje smo mi predložili kao što je povlačenje nuklearnog oružja razmještenog izvan svojih granica na nacionalni teritorij i odbijanje njegovog daljnjeg raspoređivanja izvan nacionalnog teritorija, te se ograničio na spominjanje potrebe rješavanja problema na platformi strateškog dijaloga.nestrateško nuklearno oružje bez uzimanja u obzir osobitosti njihova raspoređivanja i drugih čimbenika koji utječu na sigurnost strana.

Želimo pojasniti da se naši prijedlozi odnose na rješavanje problema prisutnosti američkog nuklearnog oružja koje može pogoditi ciljeve na ruskom teritoriju na teritoriju nekih nenuklearnih država NATO-a, kršeći NPT. To bi uključivalo eliminaciju infrastrukture za brzo raspoređivanje takvog oružja u Europi, kao i prestanak NATO-ove prakse obuke i vježbi rukovanja tim oružjem, koje uključuju nenuklearne države članice NATO-a.

Bez otklanjanja ovog iritanta, nemoguća je rasprava o temi nestrateškog nuklearnog oružja.

Rakete srednjeg i kraćeg dometa koje se lansiraju s kopna

Ovo pitanje smatramo jednim od prioritetnih područja rusko-američkog dijaloga o strateškoj stabilnosti. Vjerujemo da je ova kategorija oružja nužna komponenta nove “sigurnosne jednadžbe” koju bi zajedno trebale razraditi Rusija i Sjedinjene Države.

Nastavljamo polaziti od važnosti ruskih inicijativa u području “sporazuma INF”, koje se temelje na ideji recipročnih provjerljivih moratorija na razmještanje kopnenog INF Ugovora u Europi.

U načelu smo otvoreni za sadržajno razmatranje načina njegove praktične provedbe. Istodobno, bilježimo stalnu nesigurnost u pristupima Washingtona glavnim parametrima potencijalnih mjera kontrole nad tim oružjem, prvenstveno njihovoj pokrivenosti, koja bi trebala pokriti sve oružje odgovarajućeg dometa u nuklearnoj i nenuklearnoj opremi.

Napomenuto je da Sjedinjene Države uzimaju ruski pristup kao osnovu, koji predviđa međusobno rješavanje obostranih zabrinutosti u kontekstu prethodno postojećeg INF Ugovora. Verzija razvoja naše ideje o mjerama međusobne provjere koju je predložila američka strana u odnosu na komplekse Aegis Ashore u Rumunjskoj i Poljskoj, kao i neke objekte u europskom dijelu Rusije, može se dalje razvijati.

Kao što je istaknuto u izjavi ruskog predsjednika Vladimira Putina od 26. listopada 2020., a koja je naknadno u brojnim navratima skrenuta pozornost američkoj strani, potencijalne mjere transparentnosti u vezi s ruskim objektima koji podliježu odobrenju mogu uključivati ​​praćenje odsutnosti ruske rakete 9M729 tamo . Podsjećamo da je ovaj korak manifestacija dobre volje, s obzirom na to da karakteristike rakete 9M729 ni na koji način nisu u suprotnosti sa zahtjevima bivšeg INF Ugovora i da Sjedinjene Države nisu pružile nikakve dokaze koji bi potvrdili optužbe protiv Rusije . Istodobno, američka strana zanemarila je dobrovoljni događaj koji smo organizirali u vrijeme trajanja ovog Ugovora 23. siječnja 2019. kako bismo demonstrirali uređaj i tehničke karakteristike projektila 9M729 i njegovog lansera.

Teški bombarderi i ratni brodovi

Primjećujemo pozornost američke strane na rusku ideju o dodatnim mjerama za smanjenje rizika u vezi s letovima teških bombardera u blizini nacionalnih granica strana. Vidimo predmet za raspravu i potencijal za obostrano prihvatljive sporazume. Podsjećamo na jednako važan element našeg “paketnog” prijedloga koji se odnosi na slična krstarenja borbenih površinskih brodova, koja također uključuju ozbiljne rizike.

Vojne vježbe i manevri

Sjedinjene Države nisu odgovorile na prijedloge sadržane u odl. 2 Članak 4. ruskog nacrta ugovora. Američka strana, očito, polazi od činjenice da je moguće smanjiti napetost u vojnoj sferi povećanjem transparentnosti i dodatnim mjerama za smanjenje opasnosti u skladu s prijedlozima Zapada o modernizaciji Bečkog dokumenta.

Takav pristup smatramo nerealnim i jednostranim, usmjerenim na „prozivanje“ aktivnosti Oružanih snaga Ruske Federacije. Mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti prema Bečkom dokumentu iz 2011. prikladne su trenutnoj situaciji. Za početak rasprave o mogućnosti njihovog ažuriranja moraju se stvoriti potrebni uvjeti. A za to bi Sjedinjene Države i njihovi saveznici trebali napustiti politiku “suzdržavanja” Rusije i poduzeti konkretne praktične mjere za deeskalaciju vojno-političke situacije, uključujući u skladu s st. 2 Članak 4. našeg nacrta ugovora.

Što se tiče sprječavanja incidenata na otvorenom moru i u zračnom prostoru iznad njega, pozdravljamo spremnost Sjedinjenih Država za odgovarajuće konzultacije. Međutim, ovaj rad ne može zamijeniti rješavanje ključnih problema koje postavlja Rusija.

 

Komentari

komentar

You may also like