Zoran Meter
Zato i ne čudi prošlotjedna izjava, ni manje ni više već Victorie Nuland (jedne od predvodnica oštre američke proturuske politike), kako je ruska nafta nužna na svjetskim tržištima i da je bitno postići pravednu cijenu prema kojoj će ona biti s jedne strane kupcima pristupačna, a s druge Rusiji osigurati određenu zaradu
Čini se kako posjet američkog predsjednika Joe Bidena Saudijskoj Arabiji, usmjeren, između ostaloga, i na njegov pokušaj nagovora Rijada da Saudijska Arabija znatno poveća proizvodnju nafte kako bi se snizila njezina cijena na svjetskom tržištu nije uspio.
Prvi pokazatelj istoga bila je reakcija tržišta odmah nakon Bidenovog povratka u SAD nakon mini bliskoistočne turneje, kada je cijena nafte, nakon određenog razdoblja konstantnog pada u lipnju (prvi put još od studenog prošle godine) ponovo skočila, i s oko 95 dolara došla na razinu od 106 dolara za barel. Podsjetio bih kako je prije spomenutog pada ona dosezala čak i 120 dolara za barel, što je itekako negativno utjecalo na američko gospodarstvo i inflaciju koja je najveća u zadnjih 40 godina. Biden je, osim toga, smanjenjem cijena nafte pokušao zaustaviti enormnu zaradu koju Rusija ostvaruje izvozom svog „crnog zlata“, za kojim je u svijetu nastala prava pomama zbog početnih velikih popusta na cijenu koja je Moskva davala nakon uvođenja američkog, kanadskog i britanskog embarga na izvoz ruske nafte, kao i naknadne odluke EU-a da se odrekne ruske nafte s početkom 2023. godine (osim one koja ide naftovodima, tj. embargo će se uvesti na naftu koja se doprema tankerima).
Potvrda da tržište nafte ne vjeruje Bidenovom uspješnom nagovoru saudijskog državnog vrha stigla je danas i s londonske burze. Tamo je cijena nafte pala drugi tjedan za redom. Ovoga se puta trgovci boje kako će povećanje kamata središnjih banaka, kao mjera koja se uvodi zbog visoke inflacije, usporiti rast svjetskog gospodarstva, a što će, posljedično, oslabiti potražnju za naftom tj. dovesti do njezinog viška na tržištu.
Cijena barela na londonskom tržištu tako je prošloga tjedna pala za 4,1 posto, na 107,02 dolara, dok je na američkom tržištu barel nafte pao 3,4 posto, na 104,79 dolara. Isto se dogodilo i u prvom tjednu srpnja.
Posljedica je to usporavanja rasta najvećih svjetskih gospodarstava, poglavito američkog i europskog. Zbog visoke inflacije američki FED od ožujka povećava kamatne stope, a isto najavljuje i do kraja ovog mjeseca, kao i u rujnu.
Nemali je broj analitičara koji u SAD-u upozoravaju na početak recesije u toj zemlji. Trump i krugovi oko njega navode kako je SAD, zapravo, već u recesiji, o čemu još nema službenih potvrda. Još veće brige ima EU, poglavito eurozona u svezi energetske krize koja potresa Uniju zbog njenog ekonomskog tj. sankcijskog rata s Rusijom i potpunog poremećaja opskrbe ruskom naftom i plinom, a da se, pri tom, nije uspio pronaći sigurni i stabilni supstitut tj. alternativa. To je rezultiralo i padom eura u odnosu na američki dolar koji je sada gotovo u egalu s eurom – po prvi put nakon uvođenja eura 2003. g.
S druge strane, kako se i očekivalo nakon Bidenovog „mršavog“ rezultata u Saudijskoj Arabiji čiji je državni vrh kazao kako nema stabilnog svjetskog tržišta bez ruske nafte kojoj nema alternative ma koliko svi drugi proizvođači i maksimalno podigli proizvodnju, kao i to da Rijad neće samostalno donositi bilo kakve odluke bez konzultacije unutar OPEC+ formata (gdje su Rijad i Moskva, zapravo glavni igrači) – oglasio se i „kartel“ najvećih proizvođača nafte OPEC, On je objavio kako njegove članice i saveznici ustraju na tek skromnom povećanju proizvodnje, a da neke ne uspijevaju realizirati niti ranije im dodijeljene maksimalne kvote od strane OPEC+.
Dakle, neizvjesnost na svjetskom energetskom tržištu traje i dalje, a sve više na vidjelo izlazi kako je zapadni embargo na ruske energente i njezin ključni izvor. Međutim, apsurd takve odluke je u tome da njezine posljedice najviše pogađaju sam zapad, kao i siromašne zemlje u razvoju, a ne onog zbog koga i protiv koga su uvedene.
Zato i ne čudi prošlotjedna izjava, ni manje ni više već Victorie Nuland (jedne od predvodnica oštre američke proturuske politike), kako je ruska nafta nužna na svjetskim tržištima i da je bitno postići pravednu cijenu prema kojoj će ona biti s jedne strane kupcima pristupačna, a s druge Rusiji osigurati određenu zaradu. Potpuni odmak od do sada proklamiranih namjera Washingtona za određivanjem gornje granične cijene za rusku naftu od strane Zapada, s ciljem ruskog “bacanja na koljena”. Ta se odluka, inicirana na prošlomjesečnom summitu G7, ako i bude donesena, očekuje u prosincu ove godine.
Prošli je tjedan ruska vlada objavila kako će u potpunosti obustaviti izvoz nafte na svjetska tržišta ako spomenuta granična cijena po ruske proizvođače bude značila gubitke. Uslijedio je spomenuti odgovor Victorije Nuland.
