SAD će “staviti na papir” odgovor o sigurnosnim jamstvima. Hoće li Rusi instalirati rakete u Venezueli i Kubi?

Zoran Meter

Nakon jučer održanog sastanka Vijeća NATO-Rusija u Bruxellesu, očekivano, nije došlo ni do kakvog pomaka u ključnim stavovima dviju strana koji se tiču međusobne sigurnosti, već je ta platforma poslužila gotovo isključivo kao otvorena scena za iznošenje njihovih, već od ranije dobro poznatih stavova. Više o rezultatima tog sastanka izvijestili smo sinoć nakon održanih medijskih konferencija predstavnika dviju strana, što možete pogledati ovdje ili na poveznici ispod teksta.

Sada ćemo se osvrnuti na upravo pristigle vijesti iz ruskog Ministarstva vanjskih poslova, odnosno njegovih najistaknutijih predstavnika, na istu temu, a koje je objavio medij RIA Novosti.

Predstavnici Washingtona i glavni tajnik NATO- a obećali su pisanim putom odgovoriti na prijedloge Moskve o sigurnosnim jamstvima, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na ruskoj televiziji Kanal 1.

Kazao je kako će Amerikanci dati svoje protuprijedloge, a da će to isto u roku od 7 dana učiniti i glavni tajnik NATO Jens Stoltenberg u ime saveza, „nakon  čega ćemo zajedno s ministrom obrane (Sergej Šojgu, op.GN.) izvijestiti predsjednika (Vladimira Putina, op.GN.).”




“Pozicija Zapada je dosta tvrda, negdje arogantna, beskompromisna, ipak je izrečena smireno, poslovno, zbog čega se može računati na perspektivu razumijevanja razgovora u Washingtonu”, dodao je šef ruske diplomacije čije riječi prenose RIA Novosti.

Pri tom je naglasio kako ni ruska strana nije bila manje čvrsta u iznošenju stava, s argumentima koje Zapad nema.





Moskva sada smatra svojim prioritetom pregovore o sigurnosnim jamstvima, podsjetio je Lavrov, dodavši kako izgledi za daljnje pregovore ovise o tome kako će Washington i Bruxelles prihvatiti ruske prijedloge.

Zapad je u prošlosti jamčio neširenje NATO-a

Lavrov je podsjetio da je ranije Zapad obećao sovjetskim čelnicima da se vojni blok neće kretati prema istoku i kazao slijedeće:.

“J. Baker (američki državni tajnik 1989.-1992.) u veljači i svibnju 1990. rekao je Mihailu Gorbačovu da vojna infrastruktura neće napredovati ni inča istočno od Odre. … Nakon toga, John Major (premijer Velike Britanije 1990.-1997.) razgovarao je s Dmitrijem Jazovom, tadašnjim ministrom obrane Sovjetskog Saveza, a na izravno pitanje Jazova, možemo li se bojati pozitivne reakcije na tadašnje zahtjeve Poljske i Mađarske za ulazak u NATO, Major je uvjerio da u tom pogledu nema planova.”




Danas se na istu temu oglasio i šef ruske pregovaračke delegacije na pregovorima s američkom stranom u Ženevi, zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov.

On je bio još stroži i kazao kako Sjedinjene Države žele “ispuhati paru” iz moskovske sigurnosne inicijative, ali da u isto vrijeme nastoje približiti vojnu infrastrukturu NATO-a ruskim granicama.

Dodao je kako je “Rusija sada glavni neprijatelj NATO-a samo zato što nastoji čvrsto i dosljedno braniti svoje interese” i pri tom je optužio Washington i Bruxelles za „lukavost i dvoličnost“.

“Nikome iz zapadnog tabora jednostavno ne pada na pamet da netko ima svoje sigurnosne interese. Sve je u NATO krugu potpuno zaključano u interesu posebnosti ovog saveza”, dodao je. Istodobno, nije odgovorio na pitanje novinara o mogućnosti raspoređivanja ruske vojne infrastrukture na Kubi i u Venezueli.

“Ne želim ništa potvrditi, neću ništa isključiti…”, rekao je Rjabkov i dodao kako sankcije neće moći natjerati Kremlj da promijeni smjer, budući da će Moskva znati pronaći prikladne alternative ako se prekine isporuka raznih kategorija robe.

“Rusija nikada nije pokleknula pod pritiskom, nikada nije podlegla prijetnjama i ucjenama”, rekao je.

Ovdje bismo dodali slijedeće:

Usprkos svemu ne treba brzati sa zaključcima i treba pričekati spomenute američke i NATO-ove protuprijedloge onim ruskim – javno objavljenim još 17. prosinca, nakon čijih će razmatranja odluku o nastavku ili prekidu pregovora očito morati donijeti ruska strana. Nadamo se pri tom da će američki prijedlozi također biti objavljeni javno, iako to uopće ne jamči da će baš oni biti okvir odnosno američka čvrsta pozicija za nastavak pregovora. Naime, jasno je kako se o ovako ozbiljnim i kompleksnim temama koje se tiču sigurnosne budućnosti, ne samo Starog kontinenta, mnogo toga događa iza kulisa, daleko od očiju javnosti, kao i to da je dvjema stranama bitno i sačuvati ugled i u svojoj i u očima međunarodne javnosti.

Međutim ono što je svima nedvojbeno jasno je to da je Rusija ozbiljna, jer u protivnom nikakvih pregovora ovakve prirode ne bi niti bilo. O tome svjedoče činjenice da su ruski diplomatski napori od prije desetak godina i prijedlozi Washingtonu da se pokrenu razgovori o navedenim temama bilo isto tako diplomatski redovito „stavljani sa strane“ odnosno „odgađani za neka buduća vremena“, kada za to bude potrebe.

Čini se, prema svemu sudeći, da je potreba za tim došla – barem na razini da se i službeno i javno sasluša što dvije strane o svemu ovom misle i što jedna drugoj imaju reći “oči u oči”, a ne kroz učestala medijska priopćenja i optužbe – s “debele distance”, što je više služilo za potrebe PR-a odnosno za jednokratnu uporabu – i to uglavnom u unutarnjopolitičke svrhe . Dakle, i ovi spomenuti održani sastanci, kao i onaj današnji u okviru OESS-a u Beču, predstavljaju vrlo važan pomak, ma koliko u očima obične javnosti možda beznačajno izgledali s obzirom na njihove rezultate.

Završio sastanak Vijeća NATO-Rusija: međusobno „njušenje“, blefiranja i pesimizam

 

Komentari

komentar

You may also like