Zoran Meter
Moskva je odbila pregovarati o mirovnom sporazumu s Japanom zbog ranijih proturuskih sankcija, izvijestilo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova.
“Ruska strana u sadašnjim uvjetima ne namjerava nastaviti pregovore s Japanom o mirovnom sporazumu (dvije zemlje još uvijek nemaju potpisan mirovni sporazum nakon završetka Drugog svjetskog rata, čime su formalno još uvijek u ratu, op. GN.) zbog nemogućnosti razgovora o potpisivanju temeljnog dokumenta o bilateralnim odnosima s državom koja zauzima otvoreno neprijateljske stavove i nastoji naštetiti interesima naše zemlje”, stoji u poruci objavljenoj na službenoj stranici tamošnjeg Ministarstva vanjskih poslova.
Kako se navodi, “svu odgovornost za štetu rusko-japanskoj suradnji” snosi Tokio, koji je namjerno izabrao “proturuski smjer umjesto razvijanja obostrano korisne suradnje i dobrosusjedstva”, prenosi izjavu ruskog MVP medij RIA Novosti.
S tim u svezi Rusija zaustavlja bezvizni režim putovanja japanskih državljana na južne Kurile, povlači se iz dijaloga o tamošnjoj uspostavi zajedničkih gospodarskih aktivnosti, a također blokira proširenje statusa Japana kao partnera Organizacije za crnomorsku gospodarsku suradnju u sektorskom dijalogu.
Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu mnoge zapadne zemlje pokrenule su snažne gospodarske sankcije protiv Rusije, čemu se priklonio i Japan koji je također uveo nekoliko paketa sankcija. One su pogodile desetke ruskih dužnosnika i tvrtki, kao i izvoz stotina različitih proizvoda. Dana 16. ožujka japanski premijer Fumio Kishida najavio je ukidanje Rusiji statusa najpovoljnije zemlje u trgovinskoj sferi.
Ovdje je zanimljivo podsjetiti kako je 13. ožujka japanski medij Nikkei Asia izvijestio da japanske tvrtke Mitsui & Co. i Mitsubishi Corp. ostaju aktivne u projektu Sahalin-2, na istoimenom otoku ruskog Dalekog istoka – izvoru gotovo 10% japanskog uvoza ukapljenog plina (LNG). Takav stav dviju japanskih korporacija podupire vlada u Tokiju.
Projekt Sahalin-2 je prvi LNG projekt u Rusiji. 50% udjela u njemu ima Gazprom, 27,5% – Shell, te 12,5% i 10% – Mitsui & Co. odnosno Mitsubishi Corp.
Prema Nikkeiju, japanska vlada i tvrtke vjeruju da će, bez obzira što se dogodi, Sahalin-2 nastaviti s radom, a japanski potrošači će morati platiti dodatnih 20 milijardi dolara za LNG na spot tržištu ako korporacije napuste Sahalin-2.
Hoće li nakon današnje, rijetko kad oštrije reakcije Moskve u odnosu na politiku Tokia to i dalje biti moguće, za sada je teško reći. Ali ono što znam je to, da u Rusiji posljednjih dana jačaju (ili su barem sve glasniji) oni krugovi koji od vlade zahtijevaju da Rusija ne bude ona koja stalno reagira na proturuske poteze, već da u tom smislu preuzme inicijativu i udari po sebi neprijateljskim državama tamo gdje će ih to najviše zaboliti. To je obično sfera energetike i prirodnih resursa. Ali ruska vlada s takvim potezima ne žuri iako je jasno da već puno prije u odnosu na najnovije sankcije prouzročene invazijom na Ukrajinu Moskva aktivno radi na preusmjeravanju svojih energetskih resursa iz Europe u Aziju, prije svega Kinu i Indiju (u tu je kategoriju do sada spadao i Japan – zemlja „žedna“ energenata).
Ovdje se mora dodati i slijedeće: u rusko-japanskim odnosima, kao, uostalom, i u odnosima Rusije i Zapada u cjelini, završilo je vrijeme uglađene diplomacije i partnerstava “s figom u džepu”. Moskva više ne želi tolerirati “specifični” vanjskopolitički i sigurnosni položaj Japana, kao zemlje koja u određenim strateškim segmentima, kao poražena strana u WW2, mora slijediti smjer SAD-a i njegovih vanjskopolitičkih interesa. S tim u svezi najnoviji japanski potezi u odnosu na Rusiju nikoga ne iznenađuju. Međutim navedene japanske proturuske sankcije definitivno su bile “prelivena kap u čaši strpljenja” Moskve da dvije države u srednjoročnoj perspektivi konačno mogu uspostaviti neometanu gospodarsku suradnju za koju, uostalom, s obje strane postoje neskriveni i snažni interesi. Od mirovnog sporazuma i rješenja problema južnih Kurila sada ostaju samo krhotine nadanja. Ta će pitanja – kako sada stoje stvari, još dugo ostati izvan dnevnog reda Moskve i Tokija.
S druge strane Japan se može dovesti i u vrlo neugodnu sigurnosnu situaciju u odnosu na dva susjedna azijska kontinentalna diva i vojne velesile – Rusiju i Kinu. Slijedeći američku vanjsku politiku prema tim državama Tokio može vrlo lako odnose s Moskvom i Pekingom pretvoriti iz partnerskih u neprijateljske.
