U kontekstu globalnog geopolitičkog sukoba triju mega-država, SAD-a, Rusije i Kine, čini se kako na površinu opet izbija privremeno potisnuto pitanje tko je kriv za pojavu zlokobnog koronavirusa Covid-19 koji je gotovo pune dvije godine (2020. i 2021.) doslovno paralizirao svijet i obezvrijedio svjetsku ekonomiju.
Štoviše, ovo pitanje pojavljuje se i smješta u kontekst aktualnog narativa o postojanju američkih bioloških laboratorija na tlu Ukrajine kojeg je plasirala Moskva, a svesrdno prihvatio Peking – što izaziva ljutnju Washingtona, koji izjave toga tipa naziva ruskom propagandom i negira postojanje svojih bioloških laboratorija na tlu ruskog zapadnog susjeda. Također upozorava Peking da ne sudjeluje u takvoj kampanji koja je u Kini itekako uzela maha.
Dakle, evo o čemu je riječ:
Nakon što je prošli tjedan, na konferenciji izvjesnog think-tanka u Španjolskoj, profesor Columbia University i predsjednik komisije za koronavirus uglednog britanskog i svjetskog medicinskog časopisa The Lancet, Jeffrey Sachs, izjavio da je virus Covid-19 stvoren u laboratoriju, a da je za njegovo stvaranje možda korištena američka biotehnologija – znalo se kako tako nešto neće ostati bez odjeka ne samo u Moskvi i Pekingu. Poglavito u ovom potonjem, koji i dalje u svojoj zemlji provodi striktne mjere zatvaranja od širenja koronavirusa što negativno utječe na kinesko gospodarstvo i to u vrijeme ionako krajnje složenih geoekonomskih odnosa zbog nikad većih geopolitičkih napetosti u svijetu.
Ova izjava čelnika najuglednijeg svjetskog znanstvenog časopisa iz sfere medicinskih znanosti tim je značajnija s obzirom kako je već ranije američka obavještajna zajednica objavila deklasificirane izvatke iz izvješća predsjedniku Joeu Bidenu o podrijetlu koronavirusa, koji ukazuju da kineska vlada nije imala informacije o koronavirusu prije izbijanja pandemije, a što sve skupa itekako ide u prilog poznatih kineskih stavova da oni s tim virusom nemaju nikakve veze.
Svi se još dobro sjećaju namjera bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da međunarodna zajednica osudi Peking kako zbog pojave virusa, tako i zbog zataškavanja informacija o početku epidemije na svom tlu što je pridonijelo nespremnosti „ostatka svijeta“ za borbu s njom. Trump je tada govorio kako će Kina morati isplatiti financijske kompenzacije svim zemljama pogođenim tom pandemijom – kako u sferi ekonomije tako i po pitanju rodbine žrtava Covida-19.
Taj „damaklov mač“ nad glavom Pekinga time je u međuvremenu uklonjen (rezultatima istrage američkih obavještajaca) ali čitava priča nije i službeno završena pa tako uvijek postoji teoretska mogućnost za njeno novo pokretanje.
Međutim izjava Jeffreyja Sachsa Pekingu je stigla kao „melem na ranu“. Ali isto tako i Rusiji (iako ona nije bila na „optuženičkoj klupi“ poput Kine po pitanju porijekla zlokobnog koronavirusa) koja se sada nalazi pod svekolikim američkim i zapadnim sankcijskim i političkim pritiskom pa sigurno traži načine na koje može zagorčati život svojim suparnicima (čitaj neprijateljima) u bilo kojem segmentu života i u bilo kojem dijelu svijeta.
Dokaz tome je i današnja izjava predsjednika donjeg doma ruskog parlamenta (Dume) Vjačeslava Volodina, koji se proteklih tjedana svojim izjavama prometnuo u jednog od najvećih jastrebova ruske vanjske politike – skupa s tajnikom ruskog Vijeća nacionalne sigurnosti i bivšim premijerom i predsjednikom zemlje Dmitrijem Medvedevom.
Tako je Volodin, u srijedu, 6. srpnja, izjavio ni manje ni više nego da su Sjedinjene Države krive za širenje koronavirusa i da su zbog toga dužne nadoknaditi gubitke zemljama pogođenim pandemijom (vijest prenose ruski mediji). Pritom se pozvao upravo na izjave spomenutog američkog znanstvenika.
Jasno je kako će riječi ruskog političara od Washingtona biti proglašene čistom glupošću, ako uopće i budu predmetom komentara odnosno ne budu ignorirane. Jer američki znanstvenik, uostalom, nije predočio bilo kakve konkretne dokaze na temelju kojih bi se ovako nešto moglo potraživati.
Ali u današnjem svijetu, opterećenom ubrzanom eskalacijom sukoba najvažnijih geopolitičkih igrača, svaka, pa i najmanja prilika za napad i nanošenje štete protivniku – financijske, političke, moralne i svake druge prirode – sigurno će se iskoristiti. A s obzirom kako međunarodno pravo funkcionira još samo na papiru i da se svatko od moćnika na njega poziva samo onda kada mu to odgovara ili ga pak tumači na način kako njemu paše – jasno je kako će ovakve i slične „igre“ biti samo „pucnjevi u prazno“.
Međutim i kao takve sigurno će pridonijeti dodatnom „ukopavanju u svoje rovove“ vječnih antagonista – odnosno novoj blokovskoj podjeli svijeta tj. novom hladnom ratu.
