Zoran Meter
Grčki tankeri i dalje su vrlo aktivni, isto kao što se zna da je aktivna i Indija, koja preprodaje jeftinu rusku naftu odnosno vrši njezin reeksport, između ostalog i u tu istu Europsku uniju. Naravno, po većoj cijeni, jer se ruska nafta formalno pretvara u indijsku – figurativno, dolijevanjem “jedne boce maslinovog ulja“ čime ona više „nije ruska“
Nije nikakva tajna kako tankeri iz Europske unije, prije svega iz Grčke, i dalje nastavljaju poslovanje s prijevozom ruske nafte. Naime, grčkim brodovlasnicima to je desetljećima bio jedan od glavnih izvore prihoda, a prema pojedinim podacima, zbog nedovoljnog broja ruske tankerske flote (Sovkomflot) grčki su tankeri prije sankcija prevozili oko 40% ruske nafte koja se plasirala morskim putom.
To je i bio jedan od glavnih prijepora između Atene i Bruxellesa prigodom dogovaranja o uvođenju sankcija i zabrane uvoza ruske nafte u Europsku uniju koja je startala početkom prosinca prošle godine. Atena se nije htjela olako riješiti unosnog kolača, jer bi negativne financijske odnosno poslovne posljedice po nju i njezine brodovlasnike bile goleme. Na kraju je postignut kompromis da će Grčka moći nastaviti s prijevozom ali će se morati pridržavati ograničenja cijena ruske nafte koju odredi Zapad. Sada u prometu ruskom naftom sudjeluje 8 grčkih brodarskih kompanija.
Alternative je teško naći, a i konkurencija vidi svoj “El Dorado”
Jasan je bio razlog grčkog tvrdog pregovaračkog stava. Nije, naime, lako pronaći alternativu za toliki opseg poslovanja kojeg s Rusima imaju tamošnji brodovlasnici, poglavito u globalno konkurentskoj energetskoj sferi gdje su već mnogi igrači zauzeli svoje niše i ne namjeravaju ih olako prepustiti drugima.
Međutim, i to sve više dolazi u pitanje jer se pojavljuju i potpuno novi igrači koji u sadašnjem neredu vide svoj “El Dorado” – odnosno zlatnu priliku za zaradu koja se ne propušta. Naime, sankcijski rat protiv Rusije poremetio je sve, a od globalno uhodanih pravila ponašanja i opskrbnih ruta stvorio pravi „divlji zapad“ s pojavom tzv. sive tankerske flote za potrebe Rusije i plasmana njene nafte na nova tržišta kao alternative za ono europsko, gdje se prije sankcija izvozila glavnina ruske nafte – bilo naftovodima bilo tankerima.
Dolijevanjem boce maslinovog ulja u rusku naftu ona više „nije ruska“
Dakle, zna se da su grčki tankeri i dalje vrlo aktivni na tom području, isto kao što se zna da je aktivna i Indija, koja preprodaje jeftinu rusku naftu odnosno vrši njezin reeksport, između ostalog i u tu istu Europsku uniju. Naravno, po većoj cijeni, jer se ruska nafta formalno pretvara u indijsku – figurativno, “dolijevanjem jedne boce maslinovog ulja“ čime ona više „nije ruska“, i naravno, zbog veće udaljenosti koju tankeri moraju prijeći u odnosu na prijašnje isporuke preko ruskih crnomorskih ili baltičkih terminala smještenim „na vratima“ Europske unije.
Flota tankera spremnih za prijevoz ruske nafte raste
Dakle, na izvoznim rutama ruske nafte i naftnih derivata nema manje grčkih tankera s obzirom da se još uvijek velikim dijelom ruskom naftom trguje po cijeni ispod ograničenja ali i zbog porasta izvoza posljednjih mjeseci. Također, u pozadini odbijanja registracije i osiguranja brodova sive flote, grčki brodovlasnici osiguravaju zajamčeni prijevoz.
Doplate za prijevoz ruske nafte nestat će kako sve više igrača bude ulazilo na tržište, najavio je direktor norveško-švicarske tvrtke Fractal Shipping Strategy Carl Martin Nygaard za medij Dagens Naeringsliv.
Ova je tvrtka tipični primjer novih igrača o kojima sam gore više u tekstu kazao. Iako ova tvrtka ne spada u tzv. sivu zonu jer je potpuno legalna (u sivoj zoni su pretežito tankeri s Bliskog istoka čije je vlasnike gotovo nemoguće utvrditi). Naime, registrirana je prošle godine i kroz svoju diviziju UAE izgradila tankersku flotu od čak 23 tankera. Početkom lipnja čak se dvije trećine njih bavilo prijevozom ruske nafte i naftnih derivata.
Prema navedenom mediju, mladi brodovlasnik je u samo nekoliko mjeseci prevezao ruske nafte u vrijednosti od 30 milijardi norveških kruna (2,7 milijardi dolara).
Ruska trgovina naftom predstavlja unosnu priliku za pomorske poduzetnike nesklone riziku, kao što je to bilo tijekom somalijske piratske krize prije više od deset godina, tvrdi Carl Martin Nygaard.
Ranije je za britansku agenciju Reuters glavni izvršni predsjednik Fractal Shippinga Matthew Philip kazao:
“Dobili smo puno tankera u kolovozu i rujnu. Naši pokrovitelji htjeli su da uđemo u posao i iskoristimo mogućnosti Rusije,” kazao je Matthew Phillip.
Nova indijska tankerska tvrtka
Slijedeća tvrtka koja je najviše profitirala kroz „sivu tankersku zonu“ je indijski Gatik Ship Management koji je u manje od godinu dana kupio više od pedeset tankera vrijednih oko 1,4 milijarde dolara. Međutim, sada mu zapadni osiguravatelji nameću veća ograničenja pa su pojedini tankeri bili primorani čak i promijeniti zastavu pod kojom plove.
Krajem travnja oko 500 tankera sudjeluje u prijevozu ruske nafte u svijetu (info: Vortexa). Istodobno mešetari i dalje bilježe značajne prodaje starih tankera nepoznatim kupcima. Na primjer, prema tjednim izvješćima Banchero Costa, od početka svibnja anonimni brodovlasnici kupili su 17 tankera klase Aframax i Suezmax, starih 22 godine, za prijevoz ruske nafte, za cijenu veću od 500 milijuna dolara.
Što nosi budućnost?
Vidjet ćemo u budućnosti kako će se grčki brodari nositi s novonastalom situacijom. Za sada je stanje po njih stabilno i prevoze oko 25% ruske nafte koja se plasira tankerima, ali takvim ne mora i ostati u slučaju jačanja konkurencije, a vidimo – ona dolazi i iz Europe. Analitičari također smatraju da bi novi i malo poznati vlasnici tankera mogli biti povezani s ruskim tvrtkama ili trgovcima i da će oni zaobilaziti nametnuta cjenovna ograničenja, što će sigurno dodatno jačati konkurenciju.
S druge strane i Rusi nedvojbeno žele zadržati iskusne grčke brodovlasnike uz sebe i svoj naftni biznis, koji, sada je to očito, nije ugrožen. On je definitivno bio uzdrman ali je pokazao i veliku žilavost i izdržljivost. Jedan od glavnih čimbenika toga je, osim dubokih poslovnih veza ruskih naftnih „mešetara“ na globalnoj razini, i činjenica da se bez ruske nafte u svijetu jednostavno ne može. Rusija je uz Saudijsku Arabiju najveći izvoznik nafte na svjetsko tržište.
Ruska vlada ovih je dana objavila kako je smanjila početni popust na cijenu svoje nafte s 35 dolara po barelu koliko je bio zimi, na 22 dolara zbog smanjenja cijena vozarina koje su odredili brodari zbog rizika od sekundarnih sankcija i duljine novih ruta. To će pak uvjetovati povećanjem prihoda ruskom državnom proračunu.
Dakle, velika igra i u geoenergetskom segmentu borbe između Rusije i Zapada (prije svega SAD-a jer su igrači iz EU u tome puno manje važni) i dalje se nastavlja punom žestinom.
Pratit ćemo je s velikim interesom, kao i onu geopolitičku i geosigurnosnu.
