Zoran Meter
Potpuna degradacija odnosa Zapad-Rusija iz ove se perspektive čini potpuno mračnom, toliko, da u drugi plan – htio to Washington ili ne, može pasti i dugo-očekivana bitka SAD-a s glavnim globalnim konkurentom – Kinom
Veleposlanici zemalja Europske unije u srijedu nisu uspjeli postići dogovor o uvođenju embarga na uvoz ruske nafte, izvijestio je jučer Reuters pozivajući se na informirane izvore.
Prije toga je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila da će EK, u sklopu novog, šestog paketa sankcija Rusiji, predložiti faznu zabranu uvoza ruske nafte u EU (radilo bi se, vjerojatno, o pojedinim izuzećima od embarga za zemlje čija je ovisnost o ruskoj nafti velika).
“Predstavnici EU nisu postigli sporazum o embargu u srijedu, ali bi se mogli približiti dogovoru na sastanku u četvrtak”, objavila je agencija.
“Sa svim ovim koracima, lišavamo rusku ekonomiju sposobnosti da se diversificira i modernizira. Putin je htio izbrisati Ukrajinu s geografske karte. Jasno je kako neće uspjeti, naprotiv, Ukrajina se podigla i ujedinila, a njegova vlastita zemlja Rusija tone”, izjavila je Von der Leyen čije riječi prenosi Al Jazeera.
Međutim, različiti su pogledi oko ovoga o čemu govori predsjednica EK.
Indija pozvala da se ne politizira isporuka nafte iz Rusije
Prema navodima ruskog medija RIA Novosti, indijske vlasti pozivaju da se ne politizira s isporukama nafte iz Rusije, ističući kako energetski tokovi nisu pod sankcijama, priopćilo je indijsko ministarstvo nafte i plina. Indija sve aktivnije kupuje rusku naftu koje se Zapad odriče i, što je po nju još važnije, dobiva je s cjenovnim popustom. To se ne sviđa SAD-u, koji je i sam veliki izvoznik nafte u tu zemlju, ali malo što može učiniti, što je potvrdio i nedavni virtualni summit između američkog predsjednika Joe Bidena i indijskog premijera Narendre Modija. Indija je jednostavno prevelika, presnažna i prevažna država za Washington, a da bi ju se usudio i uopće mogao „slamati preko koljena“ zbog neposluha u odnosu na zapadne proturuske sankcije kojima se New Delhi ne želi priključiti (pogledaj poveznicu ovdje ili ispod teksta).
Zebnja unutar EU: tko će na novi Putinov nišan
S druge strane, problemi za EU i Zapad nisu vezani isključivo uz operacionalizaciju već uvedenih i postizanja dogovora oko novih sankcija protiv Moskve. Naime, sve se više osjećaju i ozbiljne posljedice po gospodarsko stanje i na samom Zapadu zbog efekta sankcijskog bumeranga. Osim ubrzanog rasta inflacije, prijeti mu novi rast cijena, električne energije, goriva, hrane, a onda i svega ostalog.
Ali ni to nije sve, jer odgovori Moskve postaju sve neugodniji, ne samo po pitanju „zveckanja oružjem“, na što su pomalo već svi navikli i što mnogi pretjerano olako uzimaju za „blef“.
Naime, kako je u srijedu, 4. svibnja, kazao Vjačeslav Nikonov – prvi zamjenik predsjednika Odbora ruske Državne dume (donji dom parlamenta) za međunarodne poslove – Europske zemlje neće dugo moći odbijati uvoz ruske nafte, za koju će vjerojatno morati plaćati i u rubljama. Pri tom će odluka Europljana (o embargu na rusku naftu) samo dovesti do daljnjeg povećanja cijena energenata, izjavio je Nikonov za RIA Novosti.
Energetski kaos u Europi dodatno je podgrijalo i prekjučerašnje potpisivanje uredbe od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina, kojom se od vlade te zemlje traži izrada spiska s imenima fizičkih i pravnih osoba Rusiji neprijateljskih zemalja s kojima će biti prekinute sve transakcije, kao i isporuke ruskih sirovina i proizvoda.
Takva formulacija, u svojoj biti krajnje oštra, jer bi teoretski mogla ostaviti bez bilo kakvih ruskih energenata sve njoj neprijateljske zemlje, ipak je i dovoljno široka da se i u njoj učine „izuzeci“, kao što izuzetke predlaže i EU, vezano uz embargo na rusku naftu, zemljama poput Slovačke i Mađarske. Uostalom, taj je izuzetak već javno demonstriran od strane Moskve još i prije ove Putinove nove uredbe – prošlotjednom obustavom isporuka plina Poljskoj i Bugarskoj zbog njihovog odbacivanja plaćanja plina u rubljama.
Tko će se sada naći na novom neugodnom ruskom sankcijskom popisu s velikom se nelagodom iščekuje u Bruxellesu ali i drugim zapadnim prijestolnicama. Jer svima je već postalo jasno da se Moskva više niti šali niti kalkulira. A svi su oni redom pokrenuli oštre sankcije protiv Moskve nakon ruske vojne intervencije u Ukrajini i kao takvi se brzo našli na popisu Rusiji neprijateljskih zemalja što do tada nikada nije bio slučaj (s izuzetkom SAD-a i Češke nakon prošlogodišnjih oštrih političkih prijepora i međusobnog protjerivanja velikog broja diplomatskih predstavnika).
Drugim riječima, nitko nije siguran koga je to sada „naciljao“ Putin i koje će biti posljedice.
Vrlo je logično očekivati kako će se Moskva u određivanju „mete“ rukovoditi upravo sadržajem novog – šestog sankcijskog paketa od strane EU, koji je, kako vidimo – iz nekog razloga „zapeo“ usprkos nedavnim najavama o skorom dogovoru članica EU.
Jer iako Poljska i Bugarska reversom ruskog plina unutar EU nastavljaju isti dobivati (ne plaćajući ga u rubljama), svima je jasno kako je takav način odgovora Moskvi zapravo samo „virtualan“. Jer te količine plina koje sada stižu Varšavi i Sofiji (po većoj cijeni nego direktno iz Rusije), osim što su porijeklom ruske, plasiraju one zemlje EU koje za sada nisu službeno odbacile plaćanje u rubljama. Rusiji je u konačnici svejedno dok za svoje isporuke istih količina plina dobiva rublje, što joj je važno za održavanje stabilnosti nacionalne valute ali i izbjegavanje zamrzavanja sredstava koje bi zaradila prodajom plina bila u eurima ili dolarima zbog uvedenih sankcija. To je prije cca dva mjeseca Moskva bolno osjetila zamrzavanjem golemih količina ruskih deviznih i zlatnih rezervi (koje čine gotovo 60% njihovog ukupnog iznosa) u zapadnim bankama.
Dakle, i taj „virtualni“ odgovor EU na rusku obustavu isporuka plina njenim dvjema članicama s istočnog i jugoistočnog krila mogao bi postati stvar prošlosti ukoliko se Moskva odluči na radikalni potez obustave izvoza svih svojih energenata „neprijateljskim zemljama“.
Pretpostavljam kako do toga za sada ipak neće doći jer to ne odgovara niti jednoj strani (EU zbog kroničnog nedostatka plina i energenata općenito, a Rusiji zbog izdašnog financijskog priljeva koji joj i dalje uredno stiže usprkos ratu u Ukrajini).
Ali u ova složena geopolitička vremena, i poglavito kada Bruxelles u mnogo toga strateškog i po samu EU ne odlučuje samostalno, već „koordinira“ (čitaj sluša) poteze s Washingtonom – ništa više nije nemoguće – pa tako niti uvođenje totalnog embarga EU na rusku naftu i posljedičnog prestanka isporuka ruskih sirovina Europskoj uniji. To bi bio najcrnji mogući sankcijski scenarij kojeg definitivno malo tko želi. Nakon njega zapravo bi prestali bilo kakvi poslovni odnosi (oni politički su već „mrtvi“ uz povremene bljeskove diplomacije poput jalovih telefonskih razgovora Putina s Macronom ili drugim dužnosnicima članica EU), a Rusija i EU nastavile bi jedna drugu promatrati isključivo preko nišana ubojitih oružanih sustava.
Zbog kaosa rusko-zapadnih odnosa upitan i konačni obračun SAD-a s Kinom
Potpuna degradacija odnosa Zapad-Rusija iz ove se perspektive čini potpuno mračnom, toliko, da u drugi plan – htio to Washington ili ne, može pasti i dugo-očekivana bitka SAD-a s glavnim globalnim konkurentom – Kinom.
Jer u sukobu Zapad-Rusija ekonomija i sankcije postupno postaju sporedno pitanje i sekundarni problem, a na površinu izbija sve veća mogućnost neposrednog vojnog sukoba, koji, htio to netko ili ne – ne bi mogao završiti bez uporabe nuklearnog naoružanja tj. bez opće kataklizme. U takvim okolnostima, reguliranje američko-kineskih odnosa na način koji to Washingtonu odgovara postaje posve irelevantno.
Z. Meter: Energetski divovi objavili gubitke u prvom tromjesečju zbog povlačenja iz Rusije
