Z. Meter: Hoće li Rusija kazniti Izrael zbog njegove odanosti SAD-u?

Zoran Meter

Ruska vojna operacija u Ukrajini poremetila je sigurnosnu arhitekturu ne samo u Europi, već i na Bliskom istoku – iako je ona poremećena bila i znatno prije njezinog pokretanja.

Dovoljno je podsjetiti na širenje NATO saveza na istok čemu se Moskva uporno protivila (u tome je baš nitko nije slušao, a ne slušaju je ni danas), a kulminacija tog protivljenja bila je definitivno u prosincu prošle godine, kada je ruski predsjednik Vladimir Putin javno obznanio ruske sigurnosne zahtjeve i adresirao ih na Washington i Bruxelles, u sjedište NATO saveza. U njima je jedan od glavnih elemenata bio upravo zahtjev za zaustavljanje daljnjeg proširenja tog vojnopolitičkog  saveza na ruske zapadne granice.

Osim toga, sigurnosna arhitektura Bliskog istoka poremećena je znatno prije ruske vojne intervencije u Siriji na zahtjev vlade Bashara Assada – pokretanjem arapskih revolucija (tzv. arapsko proljeće) od 2010. pa na dalje – što je rezultiralo ne samo slomom čitavih država (Libija, Sirija, Jemen, Irak), već i rađanjem još radikalnijih terorističkih organizacija islamističkog sunitskog (salafitskog) smjera, poglavito čuvene „Islamske države“ (ISIS, ISIL), koja je pomalo „u zaborav“ bacila čak i do tada neprikosnovenu t.o. Al Qaidu.

Ovo je bio nužni kraći uvod za lakše razumijevanje prikaza najvažnijih dijelova zanimljivog analitičkog članka izraelskog autora Sarita Zehavija, objavljenog 12. svibnja u izraelskom mediju i24 News.




U njemu se navodi kako  rat u Ukrajini ima dvije glavne sigurnosne implikacije za Izrael u ovom kontekstu:

Jedna je da će smanjenje ruske prisutnosti u Siriji dovesti do jačanja iranskih predstavnika u toj zemlji. Naime, sve veći broj izvješća u posljednje vrijeme ukazuje na smanjenje ruskih snaga u Siriji za oko 4.000 vojnika (ukupno ih je oko 10 000, op.ZM.), budući da se oni očito prebacuju u Ukrajinu. Ako je ta informacija točna, radi se o smanjenju od oko 40 posto ukupne ruske snage stacionirane u Siriji, navodi izraelski medij.





Istodobno, u posljednja dva mjeseca bilo je mnogo izvješća o preuzimanju iranskih proxy snaga napuštenih ruskih položaja, na veliko nezadovoljstvo vlade predsjednika Bashara Al-Assada.

Druga implikacija — rat u Ukrajini je na neki način rat između supersila, sličan Hladnom ratu, a Rusija bi mogla kazniti Izrael zbog stava na zapadnoj strani, navodi se dalje u tekstu.

Na početku rata izraelski premijer Naftali Bennett pokušao je ići tankom linijom, pozicionirajući se kao neutralni posrednik, ali je to ubrzo postalo nemoguće. Izrael je danas — nakon što je glasao protiv Rusije u UN-u i poslao terensku bolnicu za medicinsku pomoć Ukrajini — u svojevrsnoj krizi u odnosima s Rusijom. Slom kojem nije pomogla izjava ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da je “Hitler vjerojatno imao židovsku krv”, navodi autor u izraelskom mediju.

Doista, dilema nije samo izraelska već i ruska — kako sada upravljati odnosima s Izraelom? A među analitičarima postoje različite ocjene u kojem će se smjeru ti odnos kretati.




S jedne strane, Izrael i Rusija imaju zajednički interes u iskorjenjivanju iranske vojne prisutnosti u Siriji. Ovaj interes je suočen s ruskim snagama koje su ponovno dodijeljene Ukrajini — tako da uloga Izraela u tom pitanju postaje važnija.

Svatko tko misli da će Rusija napustiti Siriju u korist Ukrajine treba dobro razmisliti. Za Rusiju je Bliski istok njezin južni bok u sukobu s NATO-om. Utjecaj Kremlja u Siriji sredstvo je za blokiranje NATO-a u regiji — a NATO je za Rusiju glavni neprijatelj, navodi autor dalje u tekstu.

Posljednjih desetljeća Rusija je gubila svoje saveznike na Bliskom istoku jednog za drugim, a Sirija je zapravo glavno uporište u kojem Rusija ima značajnu imovinu.

Usprkos pritiscima s ukrajinske fronte, teško je vjerovati da će Rusija odustati od postignuća u Siriji do kojih je došlo njenim velikim trudom nakon spomenute vojne intervencije u toj zemlji. Moskva je proširila stare vojne baze iz sovjetskog doba i izgradila nove, stvarajući platformu za utjecaj na širi Bliski istok sa sirijskog tla. Baze kao što su Tartus i Hmeimim strateški su važna logistička središta, pomorska i zračna luka iz kojih Rusija može održati svoje šire ciljeve u regiji, navodi se u tekstu

Ruska prisutnost u Siriji omogućuje joj prilično širok raspon alata kada je u pitanju vršenje pritiska na Izrael. I nema sumnje da ih može upotrijebiti — kao što je to činila i ranije (u doba SSSR-a, kada se svrstavala na stranu Izraelu tada neprijateljskih zemalja, poput Egipta, op.ZM.) — da “kazni” Izrael zbog stava prema Zapadu.

Trenutno je sudjelovanje u stvarnim borbama ruskih kopnenih ili zračnih snaga protiv Izraela opasan scenarij – i vrlo malo vjerojatan, stoji dalje u tekstu izraelskog medija.

Međutim, drugi alati definitivno su unutar razumnog scenarija, a neki su već korišteni.

To se očituje u mogućnosti prosljeđivanja preliminarnih obavještajnih podataka o namjerama izraelskog napada Sirijcima i/ili Irancima, naknadnom publicitetu o detaljima izraelskih napada ili prijenosu suvremenog konvencionalnog naoružanja Sirijcima.

Što se tiče ovog posljednjeg, postoji mogućnost da će Rusi dozvoliti Sirijcima da prebace rusko napredno oružje na elemente radikalne šijitske osovine na čelu s Iranom, poglavito Hezbollah u Libanonu. Takav proces se možda već i dogodio, piše izraelski medij i24News

Imajte na umu da su Rusi čak koristili moćne sustave za elektroničko ratovanje koji su utjecali i poremetili zračne operacije iznad Sirije, pa čak i iznad Izraela, ometajući izraelski civilni zračni promet, kaže autor i dodaje kako su ruski savjetnici već stacionirani diljem Sirije i usprkos prebacivanju u Ukrajinu vjerojatno neće u potpunosti napustiti arenu.

Autor izvodi i slijedeći zaključak:

Moguće je da će Rusija uvidjeti kako ima više za dobiti kroz obostrani interes s Izraelom. Ali izraelska vojska mora biti spremna na opasni alternativni scenarij.

Logika ruskog predsjednika Vladimira Putina već je jednom ove godine zbunila zapadne analitičare, kada su podcijenili razinu razaranja koju je bio spreman obrušiti na Ukrajinu. To ne treba zaboraviti, poglavito ako se ukalkulira kako Rusija nema interesa uzimati u obzir potrebe Izraela. Ako Kremlj vjeruje da može više dobiti radeći protiv Izraela – pritiskom i kaznom – umjesto radom s njim, onda bi to mogao i učiniti.

Komentari

komentar

You may also like