Z. Meter: Japanski tankeri krenuli u juriš na ruski LNG na Sahalinu-2

Zoran Meter

Japan je prevažna industrijska velesila da bi mogao ići na „komoditet“ kojeg si je dozvolila jedna druga industrijska velesila – Njemačka. Tokio dobro vidi rezultate avanturizma Berlina i ne postojanja strategije aktualne njemačke vlade koja je trebala biti u stanju predvidjeti sve negativne posljedice apsolutne proturuske politike koju je Berlin prihvatio na poziv Washingtona, kao i osigurati metode za prevladavanje njezinih posljedica

Sjena globalne energetske krize, koja već uvelike potresa Europu, nadvila se nad čitavi svijet. Svaka zemlja koja drži do sebe i do svojih nacionalnih interesa nastoji osigurati nužne energente na sve moguće načine, ne vodeći previše brige za globalne geopolitičke igre i ne prepuštajući svoju energetsku sigurnost, gospodarski i industrijski sektor, te socijalne prilike hiru onih koji iza svega ovog stoje.

Jedna od takvih država nedvojbeno je i Japan. Bez obzira što se Tokio definitivno i snažno svrstao pod skute Washingtona i američke globalne strategije (uostalom, tu pripada još od završetka Drugog svjetskog rata kao u njemu poražena strana) koja se temelji na sučeljavanju s Rusijom i Kinom do pobjede pod svaku cijenu, jasno je kako energentima žedni Japan ne može riskirati da mu energetsku politiku diktira bilo tko izvana.

Japan je prevažna industrijska velesila da bi mogao ići na „komoditet“, kojeg si je dozvolila jedna druga industrijska velesila, ali u Europi – Njemačka. Tokio dobro vidi rezultate avanturizma Berlina i ne postojanja strategije njemačke vlade pod vodstvom Olafa Scholza koja je trebala biti u stanju predvidjeti sve negativne posljedice apsolutne proturuske politike koju je Berlin prihvatio na poziv Washingtona, kao i osigurati metode za prevladavanje njezinih posljedica. Prije svega kroz pronalazak i osiguranje alternativnih izvora ruskim fosilnim energentima bez kojih Njemačka (i dobar dio EU) jednostavno ne može funkcionirati – prije svega prirodnog plina.

Da je to tako svjedoče i vijesti koje nam pristižu s Dalekog istoka.





Tijekom posljednjih šest dana mjeseca srpnja, čak su četiri LNG tankera ukrcana ukapljenim plinom na ruskom dalekoistočnom LNG projektu Sahalin-2 (na terminalu Prigorodnoye). Radi se o tankerima Energy Navigator, Grand Mereya, Grand Elena i Grace Cosmos, od kojih su se trojica s ukrcanim plinom odmah uputila prema japanskim lukama.

Na spomenutom energetskom ruskom projektu (na kojem se uz plin kao dominantan, proizvodi i nafta) čiji je većinski vlasnik ruski Gazprom, sudjeluju kao partneri i dvije japanske tvrtke – Mitsui & Co i Mitsubishi, koje ukupno posjeduju 22,5% udjela.  One se ne žele povući iz projekta usprkos tome što se Tokio priključio strogim zapadnim proturuskim sankcijama i potpuno poremetio odnose s Moskvom, a u toj ih odluci potpuno podupire i aktualna japanska vlada. Iz ovog zajedničkog projekta s Gazpromom Japan dobiva oko 10% svog ukupnog uvoza ukapljenog plina, što je značajan udio, poglavito u krajnje nestabilnim vremenima u kojima se svijet upravo nalazi.

Štoviše, Tokio želi nastavak suradnje u Sahalinu-2  neovisno o tome što će se ona od sada odvijati prema ruskim pravilima, što je potvrdio i japanski ministar gospodarstva, trgovine i industrije Koichi Hagiuda kazavši slijedeće:





“Što se tiče projekta Sahalin-2, stav o nastavku očuvanja naših interesa nije se promijenio.”

Jasno je i zašto: zbog gore spomenutog straha od energetske krize koja bi i Japan mogla pogoditi već u nadolazećoj zimi. A velike probleme proživljava i sada, slično Europi, zbog visokih ljetnih temperatura koje su pogodile i Zemlju izlazećeg sunca, i zbog čega je potrošnja električne energije i u Japanu naglo porasla.

Pojedini ruski upućeni mediji javljaju kako dostavu ukapljenog plina u Japan obavljaju tankeri u vlasništvu japanskog NYK-a ili rusko-japanskih konzorcija, i da se četiri LNG tankera pripremaju ponovo ukrcati plin na spomenutom terminalu na Sahalinu, već u prvoj polovici kolovoza.

Potpuno suprotan stav spomenutim japanskim tvrtkama zauzeo je i treći veliki ulagač u ovaj Gazpromov  projekt na najvećem ruskom otoku: britansko-nizozemski Shell. On je već znatno ranije najavio povlačenje iz Sahalina-2, gdje posjeduje 7,5 posto udjela, i time slijedio aktualnu proturusku sankcijsku politiku zapadnih vlada.

Podsjećam kako je ruski predsjednik Vladimir Putin krajem lipnja potpisao uredbu, u svezi, kako je navedeno, neprijateljskog djelovanja stranih država, i u sklopu koje Sakhalin Energy Investment Company Ltd prelazi u vlasništvo novog operatera Sakhalin Energy, kojeg osniva ruska vlada.

U ovoj situaciji inozemni partneri u projektu imaju samo dvije mogućnosti:

prvo, u roku od mjesec dana potvrditi svoje sudjelovanje i udio u projektu koji će se sada odvijati pod ruskom jurisdikcijom; i drugo, u suprotnom (ako ne žele prihvatiti nova pravila „igre“) njihovi će se udjeli prodati i platiti odšteta.

Tokio je, očito, izabrao. I teško da ga u tom izboru itko može i hoće sprječavati. Prevažna je Japan država za SAD, poglavito sada, u krajnje složenim i napetim odnosima u regiji. Je li i Njemačka imala sličan položaj u onoj europskoj, i je li mogla drukčije reagirati – ostavljam svakome na promišljanje.

Komentari

komentar

You may also like