Zoran Meter
Izjave o mogućem ratu između SAD-a i Kine nismo mogli ni zamisliti iz usta najvišeg kineskog diplomate još svega do prije pet godina. Zapad sada ima otvoreni rat s Rusijom na tlu Ukrajine i potencijalni vrući rat s Kinom, pri čemu s ovom potonjom sve ubrzano klizi i prema međusobnom ekonomskom i trgovinskom ratu. Globalni jug se ne želi miješati. Takve geopolitičke postavke i jednadžbe malo je tko mogao predvidjeti, a još je manje onih koji mogu izračunati njihov rezultat
SAD i Kina idu prema neizbježnom sukobu ako Washington ne promijeni svoj pristup, izjavio je u utorak, 7. ožujka, novi kineski ministar vanjskih poslova Qin Gang na „vrućoj“ tiskovnoj konferenciji (prvoj od kad je imenovan na tu dužnost) na kojoj je branio jačanje odnosa svoje zemlje s Rusijom. O tome piše britanski medij The Guardian.
Šef kineske diplomacije iznio je vanjskopolitički plan Kine za idućih pet godina, predstavljajući Kinu i njezin odnos s Rusijom kao svjetionik snage i stabilnosti, a SAD i njegove saveznike kao izvor napetosti i sukoba.
Qin je kazao da je američka strana tvrdila da želi nadmašiti Kinu, a ne traži sukob, „ali u stvarnosti, takozvana konkurencija američke strane je sveobuhvatno obuzdavanje i suzbijanje, igra s nultim rezultatom u kojoj ti umreš, a ja živim.
“Ako SAD ne pritisne kočnicu nego nastavi ubrzavati krivim putem, nikakva zaštitna ograda ne može spriječiti iskliznuće iz tračnica i sigurno će doći do sukoba i konfrontacije.”
Kineski ministar pri tom je branio blisko prijateljstvo između Kine i Rusije, odnos koji Zapad pažljivo prati u svjetlu rata u Ukrajini – navodi dalje britanski medij. Kazao je kako veze između Pekinga i Moskve “postavljaju primjer za globalne vanjske odnose”.
“Uz suradnju Kine i Rusije, svijet će imati pokretačku snagu. Što svijet postaje nestabilniji, Kini i Rusiji je imperativnije da stalno unapređuju svoje odnose.”
Ukazao je na postojanje “bliskog kontakta” između vodstva dviju zemalja, pri čemu odnosi čelnika država čine temelj odnosa. “Strateško partnerstvo… sigurno će rasti iz snage u snagu.”
Ovdje bih dodao kako je ova medijska konferencija održana u pauzi između dvaju zasjedanja Svekineskog nacionalnog parlamenta – najvišeg zakonodavnog tijela zemlje. Na njemu se očekuje potvrda novog mandata na čelu države za Xi Jinpinga u idućih 5 godina, kao i svih članova vlade imenovanih na prošlogodišnjem 20. zasjedanju Kongresa KP Kine.
Ali vratimo se opet samoj tiskovnoj konferenciji.
“Zapadne zemlje predvođene Sjedinjenim Državama provele su sveobuhvatno obuzdavanje, okruživanje i potiskivanje Kine, što je donijelo ozbiljne izazove bez presedana razvoju naše zemlje”, kazao je čelnik kineske diplomacije.
Kinesko-američki odnosi naglo su se pogoršali posljednjih godina, a napori da se to popravi izbačeni su ranije ove godine kada su SAD oborile, kako su rekli, kineski špijunski balon koji je letio u američkom zračnom prostoru. Kina tvrdi da je riječ o nesreći izazvanoj “višom silom” te da je SAD pretjerao, piše britanski medij.
Qin je okrivio SAD za pogoršanje odnosa, posebno navodeći incident s balonom, kao i napetosti oko Tajvana i rata u Ukrajini. Rekao je da se čini da je sukob u Ukrajini pokrenut “nevidljivom rukom… koja koristi ukrajinsku krizu da služi određenim geopolitičkim ciljevima”, gurajući produljenje i eskalaciju sukoba.
Kazao je kako odnosi Moskve i Pekinga nisu usmjereni ni na jednu treću stranu, da nisu prijetnja nijednoj zemlji i da neće biti podložni “uplitanju ili razdoru bilo koje treće strane”.
Također je sugerirao da se SAD ponašao licemjerno kada je branio suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, ali ne i kineske zahtjeve nad Tajvanom. Isto tako, kao i kada je optužio Kinu da razmišlja o naoružavanju Rusije dok je istodobno naoružavao Tajvan.
“Tajvansko pitanje temelj je političkih temelja američko-kineskih odnosa i prva crvena crta koja se ne smije prijeći u američko-kineskim odnosima”, kazao je prvi kineski diplomat i naglasio citat kineskog ustava koji kaže da je Tajvan “sveti” dio Kine.
Qin je istaknuo Kinu kao snagu globalne stabilnosti i prosperiteta, nadahnjujući modernizaciju diljem svijeta, poglavito na globalnom jugu. Kineska postignuća “razbijaju mit da je modernizacija pozapadnjačenje” – konstatirao je šef kineske diplomacije.
Zaključak:
Ovoj vijesti britanskog medija dodao bih slijedeće: ova, prva medijska konferencija novog kineskog ministra vanjskih poslova definitivno je potvrdila kolaps američko-kineskih odnosa. Podsjećam da su mnogi analitičari imenovanje Qin Ganga na tu dužnost, a s obzirom kako je prije toga, istina kratko, svega 6 mjeseci, bio veleposlanik NR Kine u SAD-u, smatrali kako znak mogućeg poboljšanja tih odnosa i svojevrsnog „reteriranja“ Kine i njenog odmaka od Rusije prema zadovoljavanju ključnih američkih interesa. Prije svega onih usmjerenih protiv kineske vojne i visokotehnološke pomoći Moskvi u ratu u Ukrajini, ali i mnogih drugih tema koje još odranije opterećuju ukupne američko-kineske odnose.
Čak i da je to bilo tako, da je Peking bio spreman na određene ustupke, Washington očito nije bio zainteresiran za takav scenarij. O tome najbolje svjedoči i incident s obaranjem kineskog balona svega dan uoči posjeta američkog državnog tajnika Antony Blinkena Pekingu, koji je nakon toga odgođen (iako ne i otkazan). Osim toga, nakon ovog incidenta bili su zaustavljeni kontakti između vojnog vrha dviju zemalja – što je posebno neugodno i opasno – čega je dobro svjestan i Pentagon koji na održavanju „vruće linije“ s Pekingom uporno inzistira, slično kao i one s ruskim vojnim vrhom.
Htio to Zapad ili ne – Kina i Rusija sada su jednostavno osuđene na daljnje jačanje međusobne suradnje u svim smjerovima – što obje strane više uopće i ne kriju. To je najbolje potvrdio i nedavni boravak u Moskvi najvišeg kineskog diplomata Wang Yia – čelnika Vijeća za vanjske poslove u Politbirou kineske KP i donedavnog šefa diplomacije – gdje se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i tajnikom ruskog Vijeća sigurnosti Nikolajem Patruševom.
Svijet se, definitivno, iznova polarizira po liniji Istok-Zapad, samo što je ovoga puta Istok, za razliku od Hladnog rata iz druge polovice 20. stoljeća, združen, u po mnoge analitičare zastrašujući blok Rusije i Kine s obzirom na goleme potencijale kojima raspolaže.
Kada tome pridodamo i tzv. globalni jug, koji se formalno opire svrstavati ali je svima jasno kako sa simpatijama i nadanjima gleda upravo na Kinu s obzirom na brojna negativna iskustva sa Zapadom iz prošlosti (ali i ne samo nje) – ova se „velika igra“ pretvara u potpuno neizvjesno bojno polje u kojemu Zapad sve više izgleda izolirano u odnosu na „ostatak“ svijeta – što se najbolje očitovalo i na nedavnoj Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Minchenu.
Međutim, združeni Zapad u svojim rukama ima itekako moćne poluge – i financijske i vojne – i čini se spremnim iskoristiti ih za održavanje svoje dominacije. Problem je u tome što su njegovi glavni protivnici taj izazov prihvatili i što raspolažu sa zastrašujućim nuklearnim potencijalom zbog čega se osjećaju dovoljno samouvjerenim u borbi za ono što oni smatraju ispravnim – prije svega za multipolarni svijet. Upravo u njemu zemlje tzv. trećeg svijeta (ili globalnog juga, što je termin kojeg sada sve više prihvaćaju i zapadni analitičari) vide priliku za prvi odmak od potpune višestoljetne dominacije Zapada – i to se teško može skriti.
Je li trebalo do svega ovog doći, bit će pitanje na koje će odgovore tražiti neke buduće generacije – kada se jednom završi ova opasna „igra“ koju su riskantno zaigrali svjetski moćnici, koji sada vjerojatno ni sami ne znaju kako iz nje izići a da sve skupa ne ode „u prah i pepeo“. Jer izjave o mogućem ratu između SAD-a i Kine nismo mogli ni zamisliti iz usta najvišeg kineskog diplomate još svega do prije pet godina, kada su američko-kineski odnosi izgledali idilično, i kada su obje zemlje izvlačile korist iz goleme trgovinske suradnje – veće od 500 milijardi dolara godišnje.
Zapad sada ima otvoreni klasični rat s Rusijom na tlu Ukrajine, i potencijalni klasični rat s Kinom, pri čemu s ovom potonjom sve ubrzano klizi i prema međusobnom ekonomskom i trgovinskom ratu. Globalni se jug, oportunistički, „ne bi štel mešat“.
Takve je geopolitičke postavke i jednadžbe malo tko mogao predvidjeti, a još je manje onih koji mogu izračunati njihov rezultat.
