Zoran Meter
Ruska vojna intervencija, za koju njemački kancelar Olaf Scholz jučer navodi kako je od Moskve bila planirana godinu dana unaprijed, pokrenula je globalne tektonske geopolitičke, geoekonomske i geoenergetske promjene. Onaj tko se u tom kaosu ne bude mogao snaći i prilagoditi se novim okolnostima – nema nikakvih šansi za uspjeh. Za sada se u tom kaosu najteže snalazi Europska unija. Ali i ne samo ona
U svijetu se, paralelno s jačanjem energetske krize i rasta cijena energenata, sve više zahuktava energetski rat između Zapada i Rusije, u koji se – barem za sada – ne žele previše miješati ostali ključni igrači, prije svega oni na Bliskom istoku.
Najvažnije arapske „petro-monarhije“ – Saudijska Arabija i UAE, i dalje se pridržavaju prethodnih dogovora s Rusijom u okviru formata OPEC+, vezano uz precizno utvrđene kvote dnevne proizvodnje „crnog zlata“ tj. ne žele ih povećavati, što od njih zahtjeva Bidenova administracija s ciljem smanjenja visokih cijena nafte na svjetskom tržištu, koje se sada kreću oko 110 dolara za barel, i koje ozbiljno utječu na američku inflaciju i visoku cijenu goriva. To Bidenu i demokratima stvara veliku neugodnost, dovodi do rekordnog pada popularnosti ikojeg američkog predsjednika do sada – od kad postoje takva istraživanja, a sve to uoči izbora za Kongres koji se održavaju za 4 mjeseca.
Kritično stanje u EU i Njemačkoj
S druge strane, posebno je kritično stanje u Europskoj uniji, odnosno Europi u cijelosti, gdje, osim što je Bruxelles odlučio od početka iduće godine početi provoditi embargo na uvoz ruske nafte koja se prevozi tankerima, ponovo dramatično rastu cijene plina – koje su jučer, samo od jutra do poslije podne narasle s 1700 na 1800 eura za tisuću m3 plina na londonskoj energetskoj burzi.
Drugim riječima, od očekivanog tradicionalnog sezonskog tj. ljetnog sniženja cijena plina u Europi nije bilo i neće biti ništa, što dramatično utječe na energetsku sigurnost kontinenta – prije svega Njemačke i ostalih zemalja pretežito ovisnih o ruskom plinu.
Podsjećam da je EU prije toga uvela embargo na ruski ugljen, najavila smanjenje kupnje ruskog plina već do kraja ove godine, donijela preporuke o neplaćanju istog u rubljama što traži Moskva zbog uvedenih proturuskih sankcija i zapljene ruskih deviznih i zlatnih rezervi u zapadnim bankama i zabrane zapada Moskvi plaćanja državnog duga u dolarima ili eurima i td.
Ruska vlada je zbog toga već obustavila isporuke onim zemljama koje su odbile plaćati nove isporuke ruskog plina u rubljama (Poljska, Bugarska, Finska), ali i smanjila pa čak i zaustavila opskrbu postojećim plinovodima (Yamal-Europe, kroz Poljsku do Njemačke), smanjila količine plina koje prolaze Sjevernim tokom (1) za čak 60% (Moskva tvrdi zbog sankcija na plinske turbine čiji je remont potreban, dok Bruxelles i Berlin smatraju da to čini u geopolitičke svrhe).
Drugim riječima, Njemačkoj prijeti hladna zima i moguća energetska i gospodarska katastrofa, kako je to ovih dana upozoreno i iz savezne vlade u Berlinu – koja, međutim, i dalje krivca za nastalo stanje najviše vidi u Rusiji, a od svojih građana i poslovnih subjekata traži maksimalnu štednju energije – uz vrlo malo iskazane samokritičnosti za nastalo stanje.
Poljski premijer rješenje vidi u povratku EU na ugljen
Međutim, teško da je Moskva kriva za sve europske energetske probleme. Štoviše, za većinu njih kriv je upravo Bruxelles svojom katastrofalnom energetskom strategijom oslonjenom na zelenu tranziciju pod svaku cijenu – zbog čega je zanemario diverzifikaciju opskrbe još desetljećima u budućnosti nužnim fosilnim gorivima – prije svega prirodnim plinom.
Upravo o tome je danas pisao i poljski premijer Mateusz Morawiecki u svom članku za The Financial Times, kada je (prethodno također najprije bacivši krivnju za europske probleme na „rusku agresiju u Ukrajini“, što je već norma bez koje političari EU ne smiju kritički govoriti o potezima Bruxellesa) najavio i mogućnost za privremenim povratkom ugljenu u EU ako bi to bilo potrebno.
Naravno, pritom nije spomenuo da je Poljska veliki proizvođač ugljena i da se Varšava prije toga dugo opirala politici Bruxellesa koji je tražio zatvaranje svih ugljenokopa – u čemu je, na kraju, ovaj i uspio. Povratak na „crno zlo“, kako je do jučer na Zapadu to fosilno gorivo bilo nazivano zbog velike količine ugljikovog otiska, Poljskoj će omogućiti poboljšanje ne samo svoje energetske „krvne slike“, već i izvoz ugljena.
Dakle, kako bi narod rekao: „ne laje pas radi sela, već radi sebe“. Pri tom naglašavam kako je posve legitimno, pa i potrebno, da svaka država želi iskoristiti svoje komparativne prednosti, poglavito one energetske – pa tako i Poljska. Ali bi bilo dobro da se tada iz političke retorike izbaci licemjerje i stvari počnu otvoreno nazivati svojim imenom, a ne da se „cigani“ i nastoji ušićariti nešto na temelju običnog politikanstva. Imati čvrst i jasan strateški cilj i spremnost na njegovu zaštitu odlika je pravih državnika.
Japanska ključna dilema
U posebno neugodnom položaju našao se i energenata vječno žedni Japan, koji je, kako nedavno navodi tamošnji medij Nikkei, zbog uredbe ruskog predsjednika Vladimira Putina o projektu Sahalin-2 primoran birati između svoje energetske sigurnosti i jedinstva G7.
Putinova uredba o projektu Sahalin-2 (za proizvodnju nafte i ukapljenog plina – LNG) stavlja Japan u tešku dilemu, navodi Nikkei čiji autor smatra kako će Tokio morati birati između gore spomenute dileme. Situaciju prije svega komplicira činjenica da japanske tvrtke Mitsui i Mitsubishi imaju udjele u Sahalinu-2. Štoviše, oni omogućuju oko deset posto ukupnog uvoza ukapljenog plina u „Zemlju izlazećeg sunca“ .
O istom problemu prošli tjedan piše i američki Bloomberg, navodeći da bi ruski potez da promijeni vlasništvo nad projektom Sahalin-2 mogao još više suziti globalna tržišta tjerajući Japan da se natječe s Europom za alternativne izvore opskrbe.
Japan će morati izabrati hoće li zadržati jedinstvo sa Zapadom ili će se pobrinuti za vlastitu energetsku sigurnost, napominje Bloomberg.
“Ako Japan krene u smjeru očuvanja svojih interesa, to će zabiti klin u jedinstvo zemalja G7. Ako se povuče iz projekta , to će unijeti nestabilnost u opskrbu ukapljenim prirodnim plinom“, kažu analitičari i dodaju da je, kako god se situacija odvijala, ovo odličan materijal za suprotstavljanje zapadnim zemljama.”
Britanski medij Financial Times smatra kako je ova Putinova odluka ozbiljno upozorenje i zapadnim energetskim kompanijama, poput Shella i BP koji s već najavili svoje napuštanje poslovanja u Rusiji.
Putinova uredba također bi mogla onemogućiti i njihovo planiranje prodaje svojih udjela kineskim i indijskim tvrtkama s ciljem spašavanja barem dijela aktiva koje posjeduju u unosnim ruskim energetskim projektima.
Drugim riječima – ruska vojna intervencija, za koju njemački kancelar Olaf Scholz jučer navodi kako je od Moskve bila planirana godinu dana unaprijed, pokrenula je globalne tektonske geopolitičke, geoekonomske i geoenergetske promjene. Onaj tko se u tom kaosu ne bude mogao snaći i prilagoditi se novim okolnostima i novom svijetu koji upravo nastaje u bolnim porođajnim mukama – nema nikakvih šansi za uspjeh. Za sada se u tom kaosu najteže snalazi Europska unija, ogromnim dijelom vlastitom krivnjom, prije svega krajnje lošim procjenama u donošenju ključnih strateških odluka.
Japan će se, pretpostavljam, uspjeti prilagoditi i na kraju izboriti za očuvanje barem dijela ključnih nacionalnih interesa – bez obzira na zahtjeve ili zadaće koje se pred njega postavljaju od strane prije svega Washingtona. Tokio ima puno više manevarskog prostora od Bruxellesa, koji mora uzimati u obzir – osim vlastitih i često nerealnih želja – i želje barem ključnih članica EU – što je, nerijetko, gotovo pa sizifov posao s obzirom na njihove različite interese.
