Zoran Meter
Međutim, treba postaviti ključno pitanje: ako je dogovor EU o smanjenju uporabe plina i energetskoj solidarnosti od obveznog sada prebačen u sferu dragovoljnog, koja je, tada, uopće, njegova svrha? Jer svima je jasno kako će sve vlade država članica EU najprije željeti osigurati što povoljnije energetsko stanje za svoje zemlje, a tek se onda uključiti u pomoć drugim zemljama – ako to uopće bude moguće
Cijene plina u Europi prvi su put od 9. ožujka skočile iznad 2000 dolara za tisuću kubičnih metara, današnji je pokazatelj s londonske energetske burze ICE. Prema njoj, kotacije opskrbe plinom iz po Europu ključnog, nizozemskog čvorišta TTF za kolovoz dosegle su 2000 dolara Tijekom dana u cjenovnom su smislu porasle za 25%, a od 14. lipnja, kada je ruski Gazprom prvi put smanjio isporuke zbog neisporučivanja plinske turbine s remonta od strane njemačkog Siemensa – više su nego udvostručene.
Ovaj današnji porast velikim je dijelom rezultat jučerašnje najave spomenutog ruskog plinskog diva da od srijede, 27. srpnja, smanji opskrbu preko baltičkog plinovoda Sjeverni tok za jednu petinu maksimalnog kapaciteta, u svezi, kako je navedeno, remonta jedne od turbina. Najveća količina koja će stizati u Njemačku tim, po njenu opskrbu ključnim plinovodom, od srijede će iznositi svega 33 milijuna prostornih metara dnevno.
O drastičnom smanjenju isporuka ruskog plina danas piše i britanski medij The Telegraph. On navodi kako je ruski monopolist za izvoz plina priopćio da zaustavlja rad jedne od posljednje dvije operativne turbine zbog “tehničkog stanja motora”, smanjujući dnevne isporuke plina plinovodom Sjeverni tok na 33 milijuna kubičnih metara dnevno – što je oko 20% njegovog kapaciteta. cjevovoda. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je Europu da odgovori na ruski “plinski rat” jačanjem sankcija protiv Moskve, navodi britanski medij.
U međuvremenu, u Bruxellesu, ministri energetike EU-a postigli su kompromis o tome kako uštedjeti plin pri malim opskrbama iz Rusije. Ispostavit će se da je riječ o dobrovoljnom smanjenju, što nikako neće promijeniti situaciju, kažu stručnjaci.
Samo što se tiče Gazproma i Sjevernog toka, Europa će, pri sadašnjoj količini isporuka i zaliha, dobiti do 13 milijardi kubičnih metara tek krajem listopada.
Zemlje EU jednostavno nemaju alternative ruskom plinu tj. nemaju čime nadoknaditi Gazpromove zalihe, što je i uzrok današnje reakcije tržišta na londonskoj burzi. U studiji iz srpnja, stručnjaci MMF-a su naveli da bi alternativni izvori (iz drugih zemalja i oni „zeleni“) mogli zamijeniti samo 70% ruskih opskrba plinom, a da bi zaustavljanje uvoza iz Rusije dovelo do katastrofalnih posljedica za europsko gospodarstvo. MMF procjenjuje da će u takvom scenariju najviše stradati zemlje Srednje Europe.
U međuvremenu, ministri energetike EU održali su žurni sastanak kako bi odobrili zajednički plan za uštedu energije zbog smanjene opskrbe ruskim plinom. Samo dan ranije Europska komisija pozvala je zemlje EU da odobre njezin plan o obveznom smanjenju potrošnje plina za 15 posto, ali to je izazvalo protivljenje južnih članica Unije – Španjolske, Portugala, Malte, Italije i Grčke, ali i Poljske, o čemu smo sinoć izvijestili na našem portalu (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta).
Tim je zemljama neprihvatljiva „uravnilovka“ tj. izjednačavanje svih članica po pitanju redukcija opskrbe plinom. Osim toga otvoreno ga, poput Mađarske, ne žele dijeliti s ostalim zemljama EU u sklopu tzv. energetske solidarnosti.
“Češka, koja predsjeda EU-om, predložila je tri izmjene prijedloga Europske komisije kako bi dobila potporu Španjolske, Italije i Poljske. Razvodnjavaju ideju, ali će odgovarati svima”, navodi Bloomberg-ov kolumnist Javier Blas. Ističe kako je zanimljivu, ali nepovoljnu ponudu za Njemačku dala Grčka.
“U grčkom dokumentu koji je večeras kružio Bruxellesom nalazio se matematički izračun o tome kako rastuće cijene plina utječu na troškove: kupujući 300 milijardi kubičnih metara od kolovoza 2022. do ožujka 2023. po pretkriznoj cijeni od 850 dolara, Europa će platiti 267 milijardi eura, a na sadašnjih 1700 dolara – 533 milijarde eura ”, piše Javier Blas. Stoga Atena predlaže da se fokusirate na novac. Riječ je o predloženim dražbama za velike potrošače plina. Njihova bit je da tvrtke igraju lutriju kako bi smanjile potrošnju plina, a zauzvrat dobivaju novčanu naknadu kako bi uravnotežile tržište. Na primjer, tvrtka smanji proizvodnju i to je plaćeno. Grčka predlaže financiranje mehanizma ne samo iz proračuna zemalja EU.
“Ako se paneuropski mehanizam financiranja dijelom plaća novcem iz proračuna EU-a, tada će Njemačka najviše platiti. Bi li Berlin bio spreman dati novac drugim članicama EU da smanje potrošnju plina i, teoretski, pomognu Njemačkoj?“, pita se Bloomberg-ov kolumnist.
Prema Vijeću Europe, ministri su se dogovorili smanjiti potrošnju plina za 15 posto od 1. kolovoza do 31. ožujka 2023. godine. Konačni je dokument stvarno ispao mutan. Istodobno su planu dodane mnoge iznimke koje su ga učinile dragovoljnim.
“Vijeće se složilo da su države članice koje nisu spojene na plinske mreže drugih država članica izuzete od obvezne redukcije plina, budući da neće moći propustiti značajne količine plina iz plinovoda u druge države članice. Države članice čije električne mreže nisu usklađene s europskim elektroenergetskim sustavom i uvelike se oslanjaju na plin za proizvodnju električne energije također su izuzete kako bi se izbjegao rizik od krize u opskrbi električnom energijom”, navodi se u priopćenju Vijeća Europe.
Izuzeća također mogu uključivati zemlje koje imaju ograničene kapacitete interkonekcijskih plinovoda i maksimalno iskorištavaju svoju LNG infrastrukturu za preusmjeravanje opskrbe u druge zemlje EU. To se također odnosi na zemlje koje su napunile svoja skladišta plina prije roka i čije kritične industrije uvelike ovise o plinu. Pod navedene uvjete odmah potpadaju Poljska, Španjolska, Portugal, Grčka i Italija, koje su se protivile obveznom smanjenju potrošnje.
Međutim, treba postaviti ključno pitanje: ako je dogovor EU o smanjenju uporabe plina i energetskoj solidarnosti od obveznog sada prebačen u sferu dragovoljnog, koja je, tada, uopće, njegova svrha? Jer svima je jasno kako će sve vlade država članica EU najprije željeti osigurati što povoljnije energetsko stanje za svoje zemlje, a tek se onda uključiti u pomoć drugim zemljama – ako to uopće bude moguće.
I sada je, po tko zna koji put, očito, kako je djelovanje Bruxellesa na očuvanju kakve-takve slike unutareuropskog jedinstva primarno u odnosu na stvarno rješavanje problema kojeg je u najvećoj mjeri upravo on sam i zakuhao svojom nepromišljenom energetskom strategijom koja nema baš nikakve veze s ruskom vojnom intervencijom u Ukrajini. Cijene plina u Europi počele su divljati i obarati povijesne rekorde još od ljeta prošle godine kada nitko nije niti sanjao o ukrajinskom ratu.
Tko će se u Bruxellesu zbog toga „posuti pepelom“? Odgovor je jasan – nitko, jer svima su neusporedivo milije njihove sinekure, osjećaj moći i enormne plaće od racionalne politike ili preuzimanja odgovornosti za one promašene. Lakše je, naravno, krivca pronaći u nekom drugom – to je nekako i prirodno, zar ne? Ali ne bili se političari, koji nas sve skupa vode u “svjetliju budućnost” trebali ipak odmaknuti od entropije tj. prirodnog stanja stvari koje teži neredu? Valjda smo mi ljudi već trebali evoluirati iznad takve zadane fizikalne zakonitosti – poput one o vladavini jačeg. Ali za moral, u EU i u ovom i ovakvom svijetu već odavno nikoga nije briga.
Novi raskol u EU? I Poljska odbija dijeliti svoj plin s drugim zemljama
