Z. Meter: Njemačka, Francuska i Italija mogle bi plaćati plin prema ruskom modelu

Zoran Meter

Za razliku od svojih poljskih i bugarskih kolega (PGNiG i Bulgargaz), kojima je zbog odbijanja plaćanja ruskog plina u rubljama Gazprom krajem prošlog mjeseca zatvorio ventile za dostavu svog plina, talijanski Eni, njemački EnBW i francuski Engie, čini se, na putu su prelaska na plaćanje ruskog plina prema novoj shemi, osmišljenoj od strane Moskve. Prema njoj, uplate se vrše u stranoj valuti s konverzijom preko otvorenog računa kupaca u rubljama u Gazprombanci. Time su Gazpromovi vodeći kupci u Europi odlučili radije zadržati isporuke nego riskirati da i sami ostanu bez krajnje nužnog ruskog plina. Vrlo je vjerojatno kako iz takve njihove odluke stoji i visoka politika – bez koje je danas biznisu bilo što činiti samostalno potpuno nemoguće, poglavito u sferi energetike kao jedne od triju ključnih strateških komponenti bilo koje zemlje, uz onu sigurnosnu i ekonomsko-financijsku.

Ovime se, zapravo, nastavljaju dubioze unutar Europske unije o tome na koji način zadovoljiti vlastite energetske potrebe (za prirodnim plinom), a da se pritom ne krše sankcijske odredbe koje je Bruxelles sam „odrezao“ Moskvi nakon početka ruske vojne intervencije u Ukrajini 24. veljače. Popustljiviji pristup prema ruskom plinu tim  je više očekivan i s obzirom na nemogućnost EU da se dogovori o zajedničkom embargu na rusku naftu. Naime, ovisnost o ruskom plinu u EU je znatno veća nego o nafti, koja je negdje oko 28 posto, za razliku od ruskog plina koji zadovoljava čak oko 40% ukupnih uvoznih potreba EU za tim energentom. Naravno, u svim tim brojevima razlika ovisnosti o ruskim ugljikovodicima  između pojedinih zemalja Unije je vrlo velika, pa i dramatična s obzirom kako su pojedine od tih država o njima ovisne gotovo u cijelosti, a druge vrlo malo ili nimalo, poput, primjerice – Španjolske.

U ovoj neugodnoj igri po Bruxelles, problem dodatno generira i činjenica da su se Poljaci i Bugari samostalno krajem travnja odrekli plaćanja ruskog plina u rubljama (a time i isporuka Gazproma – neovisno o tome jesu li ili ne očekivali takvu promptnu reakciju ruskog energetskog diva), što na sasvim sigurno predstavlja pritisak na ostale zemlje Europske unije da učine isto jer, u suprotnom – to će biti eklatantan primjer njenog nejedinstva, ili, kako će to u Varšavi i Sofiji sigurno htjeti prikazati – privilegije bogatih zapadnih članica EU nad onim siromašnijim s njenog istočnog krila.

Opasnost po energetsku sigurnost EU dodatno je dinamizirala i nedavna odluka Kijeva o zatvaranju jedne od dviju ključnih prihvatnih stanica za ruski plin koji se ukrajinskim teritorijom isporučuje EU – prije svega Njemačkoj.




Ali vratimo se uvodnom tekstu. Dakle, čini se, iako to nigdje nije eksplicite navedeno, kako se iz sfere visoke politike odluka o pitanju načina daljnje kupnje ruskog plina ipak prepušta samim kupcima – čime se vjerojatno nastoji prikriti nelagoda Bruxellesa vezano uz već ozbiljno dugu nemogućnost pronalaska zajedničkog dogovora svih članica Unije na taj problem – odnosno uvođenja embarga na ruske ugljikovodike. Jer potreba za plinom ipak je jača od politike i njene retorike, a prije svega kada se ona svodi na klasični PR – i tako će biti dok god EU ne uspije pronaći sigurne alternativne izvore ruskim energentima na svjetskom tržištu. To za sada izgleda krajnje neizvjesno – i u količinskom i u cjenovnom (skupoća) smislu.

Tako je njemački medij Süddeutsche Zeitung u srijedu objavio intervju s čelnikom koncerna  EnBW-a Frankom Mastiauxom, koji je, kako je navedeno, upravo povećao cijene plina za krajnje kupce za 35 posto. Intervju odgovara na pitanja zašto je to potrebno, odakle nabaviti plin u vrijeme rata i kako funkcionira poslovanje s Rusijom?





Frank Mastiaux, između ostalog kaže kako je EnBW već izvršio probna plaćanja za ruski plin koristeći novi mehanizam.

“Mehanizam radi. Napravili smo pozitivni test. Hoće li to funkcionirati na duge staze, vidjet ćemo”, kazao je. Prema njegovim riječima, EnBW plaća u eurima, a konverzija u rublje u Gazprombanci se odvija u pozadini.

“Naravno, posao je postao puno složeniji, jer sada moramo obraditi plaćanja kroz izradu faktura, budući da Rusija zahtijeva plaćanje u rubljama”, kazao je čelnik njemačke energetske tvrtke.

Energetski koncern EnBW vlasnik je trgovca plinom VNG, koji ima dva ugovora s Gazpromom. Prvi vrijedi do kraja 2022. godine, drugi – do kraja 2030. godine. Kako je navedeno u koncernu, a izvješćuje Reuters, 2021. godine izravne ruske isporuke činile su 20% svih njegovih kupnji – 9,5 milijardi kubnih metara.




Podsjećamo da je EnBW u svibnju najavio kako neće sklapati nove ugovore s Gazpromom i da planira smanjiti kupnju ruskog plina i ugljena, što je sukladno novoj energetskoj strategiji Europske unije donijete u kontekstu sankcijskog kažnjavanja Rusije zbog njene vojne avanture u Ukrajini. U ožujku je koncern potpisao ugovor o suradnji s Hanseatic Energy Hubom, a njime se predviđa da će EnBW od 2023. dobivati ​​3,1 milijardu kubičnih metara godišnje kroz budući njemački LNG terminal u Stadeu.

Jučer smo na portalu Geopolitika News izvijestili i kako je francuska državna energetska tvrtka Engie također najavila prijelaz na novi mehanizam plaćanja ruskog plina.

“Danas smo primili rješenje koje nam omogućuje plaćanje ugovora u valuti koja se čini prihvatljivom za Gazprom i koja je u skladu sa sankcijama EU”, rekla je izvršna direktorica Engie-a Catherine McGregor. Dodala je kako je valuta ugovora euro, a sljedeću uplatu tvrtka će izvršiti do kraja svibnja.

Prethodno je, 17. svibnja, talijanski Eni također najavio prijelaz na novi mehanizam plaćanja za ruski plin.

“Budući da su rokovi plaćanja za isporuku plina zakazani za nadolazeće dane, Eni je iz predostrožnosti počeo proces otvaranja dvaju tekućih računa kod Gazprombanke (u eurima i u rubljama)”, navodi se u priopćenju talijanske državne energetske tvrtke. Pri tom je pojašnjeno da su odbili zahtjev Gazprom Exporta za novom shemom plaćanja, ali da ne žele pretrpjeti štetu.

Eni do 2035. godine ima ugovor s Gazpromom prema kojem je prošle godine uvezao oko 30 milijardi kubika prirodnog plina.

A čini se, kako je, ukoliko se u međuvremenu nešto žurno ne promijeni, na redu za zatvaranje ruskog plinskog ventila nakon Poljske i Bugarske došla i Finska.  Naime, finski operater Gasum jučer je objavio kako također odbija ispuniti nove uvjete ruske strane oko plaćanja plina, i da će zbog njih podnijeti zahtjev za arbitražu protiv Gazproma. Krajnje je teško vjerovati, u uvjetima kada se odnosi između Zapada i Rusije urušavaju kao „kule od karata“ – da će spomenuta prijetnja arbitražom utjecati na promjenu uredbe ruskog predsjednika Vladimira Putina o novom modelu plaćanja za ruski plin za njoj „neprijateljske države“ (one koje su protiv Rusije uvele sankcije). Puno prije izgleda kako bi se Finska (trenutačno ne jer se približava ljeto i plin će jednostavnije nabaviti u uvjetima kada je potrošnja puno manja) mogla u jesen naći u velikim problemima s obzirom da je baš ona ta zemlje EU koja je među najvećim ovisnicima o ruskom plinu – većem i od 90 posto ukupnih potreba. Moskvi, sasvim sigurno, također neće biti previše žao kazniti Helsinki i zbog današnjeg službenog poziva Finske za prijem u NATO savez – skupa s onim Švedskim.

Komentari

komentar

You may also like