Z. Meter: O tezi da Zapad može zbrisati Moskvu i St. Peterburg u svega 90 sekundi

Zoran Meter

Potkraj travnja, ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je kako će njegova zemlja odgovoriti “munjevito” ako Velika Britanija, SAD i njihovi saveznici prijeđu granicu vojnom intervencijom u Ukrajini, piše britanski medij Daily Express.

Prema Federaciji američkih znanstvenika (FAS), Moskva posjeduje zalihe od 5.977 komada nuklearnog oružja, neznatno više od ukupno 5.943 komada od članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO), navodi britanski medij u autorskom članku Jamesa Graya.

Ako predsjednik Putin odluči lansirati nuklearni projektil na Britaniju ili drugu zemlju NATO-a, to će se smatrati napadom na svih 30 država članica saveza, u skladu s člankom 5. njegove povelje. Nakon nuklearnog napada vjerojatno će uslijediti nuklearni odgovor.

Vojni urednik London Evening Standarda Robert Fox kazao je kako bi brzina takvog odgovora sa Zapada bila zapanjujuća, a Moskva i Sankt Peterburg bili bi sravnjeni sa zemljom za manje od dvije minute.




Izjavio je slijedeće: “Nuklearna ucjena je vrlo, vrlo teška igra i mislim da ruski generali znaju za to. Svi razumni ljudi u Putinovoj vojsci znaju za ovo, jer u ovom poslu neće biti pobjednika.”

“Ako ga iskoristi, neka nam je Bog u pomoći. Ali Sankt Peterburg i Moskva bit će uništeni za 90 sekundi!”





Prije dva tjedna, urednik BBC Rusija Steve Rosenberg tvitao je o izvješću s upozorenjem Londonu koje je prikazano na ruskoj državnoj televiziji. Nagađa se da bi Moskva mogla “zauvijek” potopiti Britaniju sa svojom interkontinentalnom balističkom raketom Sarmat od 100 megatona koja bi pokrenula tsunami i pretvorila zemlju u “radioaktivnu pustoš”.

Ali Britanija ima potrebne obrambene sposobnosti da obori nuklearne bojeve glave, stoji dalje u tekstu britanskog medija. Na primjer, mogao bi koristiti Američku Stratešku obrambenu inicijativu, također poznatu kao Ratovi zvijezda, za presretanje i uništavanje takvog nuklearnog oružja. Taj je sustav stvoren 1984. pod predsjednikom Ronaldom Reaganom, kada su SAD i Sovjetski Savez bili uključeni u hladni rat.

Osim toga, britanska vlada, navodi se dalje, može koristiti razarače Type 45, čiji su obrambeni sustavi sposobni odbiti svaki nuklearni napad.

Ako je potrebno, ovi se brodovi mogu smjestiti na ušću Temze kako bi zaštitili London i okolna područja.




Kada je ruski predsjednik Putin stavio ruske nuklearne snage u stanje visoke pripravnosti u ožujku, nije dao nikakve naznake o svojoj namjeri da ih uskoro upotrijebi. Štoviše, ranije je upozorio da se prijetnja nuklearnog rata ne smije podcjenjivati, te da bi takav sukob “mogao dovesti do smrti cijele civilizacije, a možda i planeta”.

Zapadni čelnici dobro su svjesni vjerojatnih posljedica nuklearnog rata i svjesni su da takva prijetnja sprječava NATO da se pridruži borbama u Ukrajini, zaključuje britanski medij.

Ovakve medijske teme, ako nemaju za cilj obični senzacionalizam (što je, na žalost, u današnjem svijetu medija dominantno), mogu djelovati otrežnjavajuće na usijane glave, prije svega političkih moćnika i još moćnijih struktura koje aktivno djeluju u njihovoj pozadini. Ne toliko što bi oni eto sada odjednom kao postali svjesni opasnosti od izbijanja nuklearnog sukoba svjetskih supersila (kao da to oni već dobro ne znaju), već zato što mogu edukativno djelovati na široku javnost kojoj se nakon završetka hladnog rata prestalo govoriti o destruktivnim učincima nuklearnog oružja i opasnosti od njegove primjene. Štoviše, ne samo u medijskim, već i u znanstvenim krugovima, sve se češće pojavljivala teza, o tome, kako uporaba nuklearnog oružja masovnog uništenja ne bi nužno dovela do kraja života na Zemlji i da bi ljudi preživjeli. Pri tom su plasirane i potpuno neprimjerne paralele s eksplozijama nuklearki u sovjetskom Černobilu ili japanskoj Fukušimi, koje kao dokazuju njihove teorije jer se život nakon njih obnovio. Ozbiljni znanstvenici i vojni analitičari takvu “zaigranost” i relativizaciju opasnosti od primjene nuklearnog oružja odbacuju s gnušanjem i pozivaju na ozbiljnost i svoje kolege i ostale koji se, gotovo na laičkoj razini usuđuju baviti takvim stvarima koje su sve prije samo ne poželjni “predmet istraživanja” nakon planirane uporabe.

Dakle, pozitivni učinak ovakvih medijskih tema leži prije svega u tome da se javnost snažnije usprotivi radikalizaciji političkih stavova i odluka svojih vlada koje povisuju mogućnost izbijanja vojnog sukoba između dviju nuklearnih supersila – SAD-a i Rusije, koji bi, posve sigurno, nezaustavljivo krenuo i u primjenu nuklearnog naoružanja. Drugim riječima, ako nema nužnog pritiska javnosti na izvršnu vlast, njoj se omogućuje nesmetano poduzimanje svega što želi tj. moć joj postaje neograničena usprkos formalnoj demokraciji. Jer opasnog neprijatelja ona uvijek lako pronađe.

Ali kad nuklearne velesile postaju međusobni neprijatelji, a retoričke izjave o nemogućnosti izbijanja međusobnog sukoba jer ga one ne žele ne koincidiraju s praktičnim potezima na terenu, nužno je da se njihovim vođama ukaže na nedopustivost eskalacije sukoba zbog opasnosti od globalne kataklizme na koju su već svi pomalo zaboravili.

I primjer za sam kraj, o kojem vrijedi promisliti (imena aktera znam ali ih neću iznositi): kada je, nakon što je na naslovnicu svog uglednog analitičkog časopisa stavio sliku New Yorka iznad kojeg se vidi nuklearna “gljiva”, urednika je nazvao, inače njegov dobar poznanik – visokopozicionirani američki general – i kritički ga pitao zašto je objavio takvu sliku koja straši ljude? Dobio je logičan odgovor – zato što je to ključna tema u sadržaju tog medija. Odgovor, kojeg je od generala odmah i dobio, jako ga je iznenadio, a bio je u smislu da se takvim slikama samo plaši američka javnost, što onda sužava mogućnost agresivnog djelovanja američkog diplomatskog vanjskopolitičkog pristupa. Drugim riječima, američka javnost mogla bi početi postavljati neugodna pitanja o ulasku u nepotrebne ili nekontrolirane rizike koji se upravo nje najviše i tiču. Jer svi ipak žele (pre)živjeti, a mandate političarima sigurno nisu davali da ih uvuku u nuklearnu kataklizmu.

Komentari

komentar

You may also like