Z. Meter: Odlazak Čubajsa, kao konačni krah ruskog višedesetljetnog neoliberalnog eksperimenta

Zoran Meter

Veliki ruski neoliberalni eksperiment, započet 90-ih godina prošlog stoljeća nakon raspada SSSR-a – ovih je dana doživio i svoj konačni brodolom. Za njim će u Rusiji malo tko žaliti

Anatolij Čubajs, posebni predstavnik ruskog predsjednika za održivi razvoj, jučer je samovoljno napustio svoju dužnost, predavši otkaz, i navodno otišao iz Rusije sa suprugom Avdotjom Smirnovom. Istu vijest objavili su jučer ruski mediji kao i američki Bloomberg.

Prema ruskom mediju Kommersant, Čubajs je odletio u Istanbul, a izvori Bloomberga kazali su da je Čubajsov odlazak povezan s njegovim stavom o Ukrajini. Američki medij podsjeća da je Čubajs poznat i kao “arhitekt (ruske) privatizacije”.

Anatolij Čubajs ima 66 godina. Od prosinca 2020. obnašao je dužnost posebnog predstavnika ruskog predsjednika za odnose s međunarodnim organizacijama radi postizanja ciljeva održivog razvoja. Od 2008. do 2020. bio je na čelu ruskog visokotehnološkog centra Rosnano, a s Čubajsovim menadžmentom i radnim uspjesima u toj bitnoj ruskoj državnoj instituciji mnogi od tamošnjih analitičara ali i političara nisu bili zadovoljni. Devedesetih je radio kao šef predsjedničke administracije Borisa Jeljcina, bio je i prvi zamjenik predsjednika ruske Vlade i ministar financija u 90-im godinama prošlog stoljeća. Smatra se arhitektom dramatične ruske privatizacije koja je devastirala industriju, potpuno osiromašila stanovništvo, a na scenu dovela moćne oligarhe koji su, po mišljenju mnogih, preuzeli ključni utjecaj u vladavini Borisa Jeljcina. Tu krajnje negativnu „stigmu“ Čubajs nikada nije uspio sa sebe skinuti jer mu je javnost nikada nije niti željela oprostiti bez obzira što se od 2000. godine i dolaska na vlast Vladimira Putina navodno „posuo pepelom“ i stavio na raspolaganje novoj vladi.




U ruskim, ne samo konzervativnijim i domoljubnim krugovima, Čubajs je konstantno jedan od najnegativnijih ruskih političara, gotovo uz bok definitivno najomraženijeg Mihaila Gorbačova, i za njih predstavlja simbol rusofobije i korumpirane ruske elite.

Na današnjoj konferenciji za medije glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov, osvrćući se na Čubajsovu ostavku, izjavio je kako je administracija predsjednika Ruske Federacije “prilično velik, živi mehanizam”, tako da ne treba pridavati veliku važnost smjeni Anatolija Čubaisa. On je svojevoljno napustio mjesto posebnog predsjedničkog izaslanika za odnose s međunarodnim organizacijama radi postizanja ciljeva održivog razvoja, kazao je.





“Iskreno rečeno, ne razumijem zašto tome posvećujemo toliko vremena. Svaki dan netko napusti administraciju, dolaze novi zaposlenici”, kazao je Peskov i podsjetio da je Čubajs surađivao s predsjedničkom administracijom na dragovoljnoj osnovi.

Za kraj bih dodao još nešto: jučerašnja smjena ili osobno napisan i uručen otkaz (nije važno) Anatolija Čubajsa itekako se simbolično poklapa s jučerašnjom odlukom Vladimira Putina da se od sada izvoz ruskog plina u, kako je kazao, Rusiji neprijateljske zemlje (EU, SAD, Velika Britanija) odvija isključivo u ruskim rubljama, a ne više dolarima ili eurima. Tim je potezom zapravo završilo i sve ono za što se krajnje liberalni ruski političar Čubajs zalagao svo vrijeme svoje političke karijere još od doba Borisa Jeljcina – što se prije svega odnosilo na rusku čvrstu ekonomsku povezanost i oslanjanje na Zapad i njegove financijske institucije. Također nije potrebno previše mudrovati da bi se zaključilo kako je Čubajsov odlazak s ruske političke scene (vjerojatno i iz zemlje) u tamošnjoj širokoj javnosti dočekan s neskrivenim oduševljenjem.

U vremenu obostranog radikalnog „rezanja“ međusobnih odnosa Rusije i Zapada, kojemu sada svjedočimo i koje će prema svemu sudeći biti dugog vijeka, političarima Čubajsovoga kova u ruskom političkom miljeu više definitivno neće biti mjesta. I oni su toga u potpunosti svjesni i ne opiru se toj spoznaji, koju, zapravo, u novonastalim uvjetima smatraju logičnom. Veliki ruski neoliberalni eksperiment, započet 90-ih godina prošlog stoljeća nakon raspada SSSR-a – ovih je dana doživio i svoj konačni brodolom. Za njim će, to treba jasno kazati, u Rusiji malo tko žaliti.

Komentari

komentar




You may also like