Zoran Meter
Ukrajina je ostala bez struje, dok se noću temperature spuštaju na 3C stupnja. Riskirati i pozivati na ponovno testiranje ruske vojne (ne)mogućnosti ili Putinove (ne)odlučnosti lako je činiti iz udobnih političkih i novinarskih fotelja. Međutim, staviti se u položaj običnih ljudi na ukrajinskom terenu malo tko želi od onih koji sada upravo na to pozivaju
Riječi mađarskog premijera Viktora Orbana uvijek izazivaju pozornost političara i široke javnosti diljem Europe ne samo zbog njegove dosljednosti i čvrstoće u političkim stavovima (koji često izazivaju burne reakcije Bruxellesa i glavnih europskih prijestolnica zbog njihove kontroverze u odnosu na politički i ideološki mainstream EU). Još više tu pozornost plijene konkretni potezi koje Budimpešta poduzima s ciljem primarne zaštite svojih nacionalnih interesa (Hungary First), dok zajedničke EU politike provodi tak kada osigura ove prve.
Ovdje bih dodao kako su se sličnih politika (primarnog vođenja brige o svojim nacionalnim interesima) donedavno pridržavale i ključne članice Unije – Njemačka i Francuska (ali one su bile te koje su i definirale „pravila igre“ za svu EU). To su činile sve do predaje vanjske i energetske politike, kako svojih zemalja tako i čitave EU u ruke Washingtona nakon 24. veljače i početka ruske vojne intervencije u Ukrajini. Od tada vrijede neka druga pravila, a na djelu je, zapravo, de-suverenizacija država članica Unije, odnosno centralizacija EU sa svim svojim posljedicama o kojima više neki drugi put. Sada bih se ipak fokusirao na Viktora Orbana i njegov politički smjer.
Kritike „nekonvencionalnog“ mađarskog premijera nedvojbeno će se nastaviti i nakon što je on početkom tjedna stigao u službeni posjet Njemačkoj i nakon što je, jučer, u Berlinu, u E-Werku, sudjelovao na tribini „Oluja nad Europom“ – ukrajinski rat, energetska kriza i geopolitički izazovi”.
Mađarski premijer tom je prigodom odgovarao na pitanja urednika njemačkog časopisa za političku kulturu Cicero Alexandera Marguiera i izdavača medija Berliner Zeitung Holgera Friedricha. Tekst razgovora je objavljen u prvonavedenom mediju 11. listopada, a izdvajam najzanimljivije dijelove:
Orban smatra kako nema apsolutno nikakve sumnje da je Rusija prekršila međunarodno pravo u svezi aneksije Krima, zbog čega je Mađarska jasno na strani Ukrajine. Hvali bivšu njemačku kancelarku Angelu Merkel iako je s njom vodio teške sukobe oko migracijske politike. Međutim, smatra Orban, način na koji je tadašnja kancelarka postupila u krimskoj krizi 2014. bio je “diplomatsko remek-djelo”. Jer Njemačka je odmah ušla u pregovore s Rusijom i tako izolirala sukob u okviru rusko-ukrajinskog te se nije proširio u Europu. “Stoga: hvala ti, Angela!”, kazao je Orbán.
U sadašnjem ratu u Ukrajini, pak, nitko nije niti pokušao pregovarati, zbog čega je sukob sada međunarodni, tijekom čega se nitko ne pita koji su interesi država poput Mađarske, smatra Orban i dodaje slijedeće: „Nisam spreman pomagati Ukrajincima na način da ekonomski uništim Mađarsku i da Mađari umru.”
Dalje kaže kako u Europi postoje dva tabora: ratni i mirovni. “Pripadam mirovnom taboru, pa sam za trenutačni prekid vatre – bez obzira što Ukrajinci misle o tome. To me razlikuje od onih koji žele odluke izvoditi iz ukrajinskih interesa”, prenosi Orbanove riječi njemački medij.
„Nismo htjeli financirati Ruse, ali mi ih zapravo financiramo.” U šest mjeseci Rusija je zaradila 158 milijardi eura, od čega je polovica stigla iz Europe. Ne treba uzeti u obzir samo količinu sirovina, već i njihovu tržišnu cijenu. “Kad cijene rastu, Rusi prodaju manje plina, ali svejedno zarađuju više.” Sankcije se isplate samo ako ste jači. “Što se tiče energije, mi smo patuljci, a Rusi su divovi. Patuljak sankcionira diva i onda se pita zašto ne funkcionira.”
Kako dalje navodi medij Cicero, u trenutačnim tektonskim geopolitičkim pomacima, Orbán Zapad vidi slabijim nego ikada. Navodi kako njega samog optužuju da je trojanski konj Putina, ali odmah dodaje i kako se „veliki dio svijeta – Indija, afričke zemlje – također nije složio s pozivom SAD-a na savezništvo protiv Rusije“.
Takvo ignoriranje SAD-a ne bi postojalo u prijašnjim vremenima, navodi šef mađarske vlade i dodaje kako „nikada nismo bili tako slabi na globalnoj razini. Stoga: “Prekid vatre, odmah”. U protivnom će „deseci tisuća poginuti, a rat će se prenijeti u Europu.” „Papa, Henry Kissinger i Jürgen Habermas također su za prekid vatre umjesto dugotrajnog dogmatizma”.
Ovdje treba dodati kako je Viktor Orban izjavio i da bi bilo najbolje da pregovore o završetku rata u Ukrajini vode Donald Trump i Vladimir Putin jer je aktualni američki predsjednik Joe Biden otišao predaleko kada je ruskog predsjednika Vladimira Putina nazvao ratnim zločincem ili masovnim ubojicom.
Ovdje bih dodao slijedeće:
treba konstatirati kako su pozivi na dijalog, kao jedini mogući način razrješenja ukrajinskog sukoba, sve češći i s druge strane Atlantika, neovisno o nastavku službene oštre retorike protiv Rusije i Putina osobno, kao i izjava o nastavku vojne i svake druge pomoći Ukrajini sve dok to bude potrebno.
Problem je, naravno, kako pomiriti potpuno suprotstavljene stavove: dok jedni traže, kao preduvjet, potpuno povlačenje ruske vojske (što je krajnje nerealno, tim više što je Moskva nedavno i formalno-pravno priključila četiri ukrajinske jugoistočne regije u sastav Ruske Federacije (gotovo identično kao i Krim 2014.g.), Rusija podsjeća na svoje zahtjeve koje je Zapadu službeno predočila krajem prošle godine i koji će se „morati ispoštovati“.
Kompromisno rješenje, u takvim uvjetima, jednostavno nije vidljivo na horizontu. Pri tom je stanje u Ukrajini opasno eskaliralo nakon terorističkog napada na Krimski most i posljedničnih ruskih masovnih raketnih i zračnih napada diljem te zemlje, izvršenih u ponedjeljak i utorak. Osim toga, stiglo je i Putinovo upozorenje da će se takvi napadi nastaviti još intenzivnije u slučaju novih terorističkih napada na ključnu rusku infrastrukturu.
Ponovno ignoriranje navedenih upozorenja ruskog čelnika, ili minoriziranje uspjeha ruskih raketnih napada od strane pojedinih zapadnih medija i navodnom učinkovitom suprotstavljanju istima od strane ukrajinskih sustava PZO i PRO nije dobro (jer sugerira na nastavak sukoba u smislu moguće ukrajinske pobjede na polju boja) i, što je najvažnije – nije istinito. Gradonačelnik Lavova Andrey Sadovoy u svom je telegram kanalu jučer napisao kako su ruski raketni napadi na kritičnu infrastrukturu tog grada uništio četiri trafostanice i da će trebati mjeseci da se obnove, a da svo to vrijeme u značajnom dijelu grada neće biti struje i td.
Slično je i diljem drugih velikih ukrajinskih gradova i regija gdje je sada svima jasno da „Rusija misli ozbiljno“.
Kako upravo piše njemački medij Bild, Moskva Kijevu nudi opcije između „hladne zime“ i mira uz osiguranje ruskih uvjeta. “Ono što vidimo je strategija za postizanje mira koji diktira Rusija i sprječavanje novog zimskog rata”, izjavio je za njemački medij stručnjak za Istočnu Europu Andreas Umland. On smatra da se napad upozorenja izvodi s ciljem kako bi sam ukrajinski narod izvršio pritisak na svoju vladu. Naime, zemlja je ostala bez struje, dok se noću temperature spuštaju na 3C stupnja.
Zaključio bih sa slijedećim: riskirati i pozivati na ponovno testiranje ruske vojne (ne)mogućnosti ili Putinove (ne)odlučnosti lako je činiti iz udobnih političkih i novinarskih fotelja. Međutim, staviti se u položaj običnih ljudi na ukrajinskom terenu malo tko želi od onih koji upravo sada na to pozivaju.
