Z. Meter: Panični bijeg iz Rusije zapadnih energetskih tvrtki mogle bi iskoristiti one kineske

Zoran Meter

Kineske državne energetske tvrtke pregovaraju s britansko-nizozemskim Shell-om (koji je najavio povlačenje s ruskog tržišta) oko kupnje udjela u projektu Sahalin-2. To LNG postrojenje na ruskom Dalekom istoku i najvećem ruskom otoku – Sahalinu, time bi moglo postati novi izvor plina za Kinu, iako do sada većina njegovih isporuka ide u Japan.

Državne tvrtke CNOOC, CNPC i Sinopec pregovaraju sa Shell-om o kupnji njegovih 27,5% udjela u projektu Sakhalin-2 LNG. Ranije je taj zapadni naftni div najavio povlačenje s ruskog tržišta zbog ruske vojne agresije na Ukrajinu, piše američki Bloomberg.

Ruski analitičari pri tom smatraju da bi kineski energetski koncerni mogli postati kupci imovine zapadnih tvrtki u Rusiji, ali bi ih bili spremni kupiti (vjerojatno samo) uz ozbiljni popust, što sadašnjim vlasnicima tih zapadnih kompanija možda neće odgovarati. Kinezi su, naime, dobro svjesni da zapadne tvrtke, pa tako i one velike energetske, ne žele napustiti unosno rusko tržište svojom voljom, već da su na to primorane zbog uvedenih nikad oštrijih proturuskih sankcija – dakle – voljom politike a ne biznisa i njegovih interesa temeljenih isključivo na profitu.

A ako već moraju napustiti Rusiju – uz veliko pitanje kada će se i hoće li se više uopće u nju ikada moći poslovno vratiti – tada i moraju pokušati izvući glavninu svojih aktiva iz ruskih projekata u kojima sudjeluju zajedno s ruskim energetskim divovima. I tu po njih dolazi  do problema, jer za sve to jako dobro znaju potencijalni kupci i zato se sigurno neće „trsiti“ s velikim ponudama. Jer zapravo, nitko drugi te aktive osim Kineza – eventualno Indijaca ili Arapa iz bogatih petro-monarhija – niti ne može kupiti. Jer i sve druge najveće zapadne energetske kompanije imaju sada u Rusiji iste probleme kao i Shell.




Jedna od njih, koja ima najveće aktive u Rusiji, u vrijednosti preko 20 milijardi dolara je i britanski naftni div BP. (O problemima s kojima se u tom smislu ta mega-kompanija susreće više možete pročitati na poveznici ovdje ili ispod teksta.)

Što se tiče Sahalina-2, taj se projekt temelji na razvoju i eksploataciji dvaju polja na sahalinskom šelfu i na ukapljivanju plina. Operater – tvrtka Sakhalin Energy, 2021. godine izvezao je 10,4 milijuna tona LNG-a (14,3 milijarde kubičnih metara) i 32,8 milijuna barela nafte. Gazprom posjeduje 50% plus jednu dionicu u projektu, a  još 22,5% u vlasništvu je japanskih tvrtki Mitsui & Co i Mitsubishi Corporation, uz spomenutih 27,5% dionica Shell-a.





Ranije je Tokio izvijestio da taj sahalinski projekt osigurava 10% japanskog uvoza LNG-a i da ga spomenute japanske tvrtke neće napustiti.

Tako je premijer Fumio Kishida obraćajući se 31. ožujka nacionalnom parlamentu, izjavio slijedeće

“Ovo je iznimno važan projekt za našu energetsku sigurnost, jer osigurava dugoročnu i stabilnu opskrbu LNG-om po razumnoj cijeni. Ne namjeravamo ga napustiti.” (info: AFP). Pri tom je dodao kako politika sankcija grupe G7 protiv Rusije dozvoljava svakoj državi da sama razmotri kako osigurati energetsku sigurnost.

Ovdje treba podsjetiti da se i Japan priključio oštrim proturuskim sankcijama i da su politički odnosi između Tokia i Moskve zbog toga dodatno narušeni. Ruska vlada zbog toga je obustavila zajedničke gospodarske aktivnosti dviju zemalja na južnokurilskim otocima i suspendirala bilo kakve daljnje razgovore o temi četiriju spornih otoka Južnokurilskog arhipelaga koji su nakon završetka Drugog svjetskog rata došli pod suverenitet SSSR-a i što je pravno potvrdio UN. Japan to osporava, zbog čega dvije strane još uvijek nemaju potpisan mirovni sporazum te su formalno i dalje u ratu, što znatno opterećuje njihovu, inače dobru gospodarsku suradnju prije spomenutih proturuskih sankcija.




Navedena odluka Moskve izazvala je dodatne oštre reakcije Tokija, koji je ovih dana po prvi put javno nazvao „okupacijom“ ruski suverenitet nad spomenutim otocima.

Vidjet ćemo, zato, hoće li japanski energetski biznis uspjeti izdržati teret politike, odnosno ono što nisu u mogućnosti bile zapadne energetske kompanije bez obzira na svoju golemu veličinu, snagu, važnost i utjecaj po svoje matične zemlje, njihovo gospodarstvo ali i politiku.

Ali ono što je sada već svima definitivno jasno je to, da su potpuno poremećeni odnosi između Rusije i Zapada svijet „okrenuli naglavce“ i da zbog toga velike gubitke trpe svi – možda najviše oni u svijetu koji sa svim tim nemaju ama baš ništa: slabe i siromašne zemlje – koje nitko o ničemu baš ništa ne pita.

U Britaniji rekordne cijene dizela; BP ne želi u potpunosti napustiti Rusiju

 

Komentari

komentar

You may also like