Poljski predsjednik Duda je prigodom proslave Dana neovisnosti poljske dijaspore i Poljaka u inozemstvu kazao slijedeće: “Neće više biti granica između naših zemalja – Poljske i Ukrajine. Ova granica više neće postojati! Tako da živimo zajedno na ovoj zemlji, zajedno gradimo i obnavljamo našu zajedničku sreću i zajedničku snagu.“
Novouspostavljene proruske vlasti ukrajinske južne regije Herson (graniči s poluotokom Krimom) 23. svibnja uvele su zonu s dvojnom valutom. Rublja će se koristiti u regiji zajedno s ukrajinskom valutom grivnom.
Tvrtke i poduzetnici mogu stavljati oznake s cijenama u obje valute. Tečaj iznosi 2 rublje za 1 grivnu, kazao je čelnik vojno-civilne uprave spomenute regije (prve, koja je došla pod puni nadzor ruske vojske, nedugo nakon početka vojne intervencije 24. veljače ove godine) Vladimir Saldo.
Osim toga, u istoimenom administrativnom središtu te regije bit će otvorena prva poslovnica ruske banke, naglasio je Saldo.
U međuvremenu, vlasti drugog ukrajinskog grada – Melitopolja poduzele su iste mjere kao i u Hersonu, pa će stanovnici grada početi primati mirovine i naknade u ruskim rubljama. Inače, to je drugi grad po veličini u susjednoj Zaporoškoj regiji, broji oko 160 000 stanovnika, a pod nadzorom ruskih snaga došao je krajem veljače. Zaporoška regija – inače ključna ukrajinska žitnica, trenutačno je oko 80 posto pod nadzorom ruskih snaga. Prva ruska banka otvorit će podružnice u Melitopolju, a radi se o TsMRBank.
“Ovo je prva ruska banka. … Banka je vrlo brzo reagirala, radila, uzela naše zaposlenike na obuku. Ukupno je planirano otvaranje sedam poslovnica u gradu, ali ćemo polaziti od potražnje ,” kazala je proruska gradonačelnica Melitopolja Galina Danilchenko u intervjuu za ruski medij Interfax. Otpisani su svi komunalni dugovi stanovnika Melitopola, smanjene su tarife za stambeno-komunalne usluge. “Od 1. ožujka preračunavane su snižene tarife, jer su stare bile strašne”, naglasila je.
Istodobno, na istoku Ukrajine, u ključnoj industrijskoj regiji zemlje Donbasu – nastavljaju se oštre borbe između ruskih i proruskih snaga s jedne i postrojbi ukrajinske vojske s druge strane. Stanje po ukrajinsku vojsku najkritičnije je u jedinom preostalom dijelu Luganske regije koja je još pod nadzorom Kijeva – oko dvaju susjednih gradova, Sjeverodonjecka i Lisičanska, koji su već skoro potpuno okruženi neprijateljskim snagama i čijim padom bi samoproglašena Luganska Narodna Republika – LNR, i de facto u cijelosti izišla na svoje administrativne granice.
Ovdje treba podsjetiti kako je Moskva 22. veljače i službeno priznala neovisnost dviju samoproglašenih ukrajinskih regija koje formalno nisu pod nadzorom Kijeva od 2015. godine – uz spomenuti LNR, još i tzv. Donjecku Narodnu Republiku.
Ako tome pridodamo da je Rusija još 2014. g. priključila Krim u svoj državni sastav temeljem referenduma kojeg najveći dio međunarodne zajednice nije priznao, dolazimo do logične konstatacije da je Rusija – što svojim političkim odlukama, što svojom vojskom. što svojim proxy snagama ne terenu – de facto raščlanila istok i jugoistok Ukrajine – a granice tog raščlanjenja još nisu konačne s obzirom kako rat i dalje traje svom žestinom. Veliki je broj onih u Rusiji i na Zapadu koji smatraju da će ruska vojska uskoro krenuti i na Nikolajev, a onda i na ključni ukrajinski grad na Crnom moru – Odesu. Navodno su za to već duže vrijeme pripravne ruske elitne marinske postrojbe s poluotoka Krima, a ukrajinsko priobalje već je od početka vojne intervencije u potpunost s mora blokirano brodovima ruske Crnomorske flote.
Međutim, zanimljivo je pogledati što se događa i na zapadu Ukrajine. U Kijevu je jučer bio i prvi predsjednik neke strane zemlje od početka ruske intervencije koji je u Verhovnoj radi (parlament) održao govor – poljski čelnik Andrzej Duda. I sam Zelenski je govorio u parlamentu, najavivši dogovor postignut s vladom Poljske o pojednostavljenju prelaska granice između dviju zemalja.
Uz ovacije zastupnika i snažni zagrljaj s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, Duda se vjerojatno osjećao pobjedonosno. Kako i ne bi. Zapadni dio Ukrajine Varšava je desetljećima gledala kao na teritorij na kojeg Poljska ima suvereno pravo, ne samo zbog ipak ne toliko brojne poljske nacionalne manjine u toj zemlji, već puno više zbog spleta povijesnih okolnosti nastalih na razvalinama Prvog svjetskog rata.
Dana 14. ožujka 1923. Vijeće veleposlanika Antante odlučilo je ostaviti zapadnu Ukrajinu pod kontrolom Poljske. Niti jedan od uvjeta pod kojima je Antanta donijela ovu odluku (Poljska se obvezala osigurati Ukrajincima jednaka prava s Poljacima i jamčiti nacionalni i kulturni razvoj, osigurati autonomiju, otvoriti sveučilište itd.) Vlada Poljske Republike tada nije ispunila. Prema navodima ukrajinskih povjesničara Ukrajinci su se zapravo smatrali ljudima drugog reda, podložni polonizaciji i katoličanstvu.
Između ostalog, i zbog toga je rastao ukrajinski nacionalizam protupoljske orijentacije, koji je kulminirao u Drugom svjetskom ratu, 1943.g., poznatim trodnevnom masakrom pripadnika Organizacije ukrajinskih nacionalista nad Poljacima u ukrajinskoj regiji Valin. Mržnja ukrajinskih nacionalista prema Poljacima nikada nije bila skrivana niti prije niti nakon tog događaja kojeg Poljaci u matičnoj domovini još itekako pamte.
Bilo kako bilo, od mržnje između nacionalista dviju zemalja jača je jedino zajednička mržnja i djelovanje na proturuskoj platformi, a za međusobna poravnavanja računa između Kijeva i Varšave bit će vremena nakon što svladaju zajedničkog mrskog neprijatelja – Moskvu, smatraju mnogi od njih.
I tako, poljskog predsjednika u Kijevu su jučer slavili, ali i ne samo to. Na valu ushita i novostvorene ljubavi, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski najavio je prijedlog zakona o posebnom pravnom statusu poljskih državljana u Ukrajini. Detalji zakona o novom statusu Poljaka još nisu poznati.
Volodimir Zelenski je u Vrhovnoj radi izjavio i da “ukrajinski i poljski narod već dugo mentalno nisu razdvajale granice”, pa su čelnici dviju država “odlučili to pretočiti u odgovarajući bilateralni sporazum u bliskoj budućnosti”. Također je naglasio da je “trenutačna situacija u Ukrajini nehotice prisilila obje strane da zaborave sporove oko zajedničke prošlosti”.
Danas se na ovu temu prigodom sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Sočiju osvrnuo i bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, kazavši kako Poljaci i NATO savez žele vratiti Zapadnu Ukrajinu, kao što je to bilo prije 1939.
“Ovo je njihova strategija i za zapadnu Bjelorusiju. Stoga držimo oči otvorene”, kazao je vođa Bjelorusije, zemlje koja također ima određenih aspiracija na ukrajinski teritorij – i gdje se na pojedinim njegovim dijelovima sudaraju bjeloruski i poljski interesi (upravo oko Volinske regije).
A što se tiče same poljske, tamošnji pojedini medij već neko vrijeme navode kako poljsko Ministarstvo obrane priprema prijedlog NATO-ove mirovne misije u Ukrajini. Za sad se spominju isključivo mirovnjaci koji bi se poslali na neke od teritorija Zapadne Ukrajine. Međutim, jasno je kako će zadnju riječ u tome ipak imati Washington koji će procijeniti koliki su u tom slučaju rizici od eskalacije sukoba s Rusijom ili ih, možda, uopće neće biti.
Naime, kao što sam već pisao u jednoj od svojih analiza, Rusija baš i nema prevelik interes za zapadni dio Ukrajine: osim što tamo nema ruskog i rusofonskog stanovništva – na tim je prostorima tradicionalno ukorijenjena proturuska orijentacija, nerijetko i krajnje radikalnih oblika.
Tekst ću završiti izjavom poljskog predsjednika Andrzeja Dude, koji je prilikom proslave Dana neovisnosti poljske dijaspore i Poljaka u inozemstvu kazao slijedeće: “Neće više biti granica između naših zemalja – Poljske i Ukrajine. Ova granica više neće postojati! Tako da živimo zajedno na ovoj zemlji, zajedno gradimo i obnavljamo našu zajedničku sreću i zajedničku snagu.“
