Rusija je počela s praktičnim ostvarivanjem svojih energetskih prijetnji na tlu EU. Verbalnim akrobacijama je, dakle – došao kraj! Počela je nova “velika igra” u kojoj oni koji ne znaju pravila nemaju baš nikakve šanse. A pravila znaju samo malobrojni i privilegirani.
Naime, nakon što je predsjednik te zemlje Vladimir Putin krajem ožujka uredbom objavio da će zapadni (europski) kupci ruskog plina isti od 1. travnja morati plaćati u rubljama, brojne zemlje EU, kao i Europska komisija, zauzele su stav da je takva odluka neprihvatljiva, jer nije utemeljena na postojećim ugovorima u kojima nema opcije plaćanja plina u ruskoj nacionalnoj valuti. Putin je, međutim, jasno kazao kako je stvar, gledano iz ruske perspektive, vrlo jednostavna: onaj tko ne bude plaćao u rubljama neće dobiti plin.
Putin se pri tom rukovodio činjenicom da su protiv ruskih financija, prije svega ruske središnje banke, nakon vojne intervencije u Ukrajini uvedene stroge zapadne sankcije, zbog čega Rusija dobivene eure i dolare zapravo ne može koristiti te joj postaju bezvrijedni (zbog sankcija protiv ruske središnje banke Moskva čak ne može plaćati prispjelu ratu vanjskog duga, iako to sama želi i može učiniti u dolarima koje ima ali joj brani Washington i zbog čega joj, paradoksalno, prijeti stigma da ne može izvršavati svoje financijske obveze što joj može činiti velike teškoće u radu s inozemnim partnerima).
A što se tiče pridržavanja ugovora, zakona, pravila i svega sličnog – pa takve se „stvari“ posljednjih godina, a poglavito sada, nakon ruske invazije na Ukrajinu – urušavaju poput „kula u pijesku“ tj. za njih malo tko od svjetskih moćnika mari ako mu nisu u interesu – i obratno – koristi ih i na njima inzistira kada to jesu.
Tako je to i u ovom slučaju: zapadne sankcije su jednostrane (Moskva i njezini partneri Kina, Iran,… ih zbog toga nazivaju protuzakonitim) – nisu uvedene ili potvrđene od strane Vijeća sigurnosti UN-a kako bi po svih bile obvezne (što opet ne smeta Washingtonu da na uvođenje istih primorava i „ostatak“ svijeta, izvan tzv. zapadnog kruga); ruski protuodgovor (koji, što se plaćanja tiče izlazi iz okvira postojećih plinskih ugovora) je jednostran (dakle, isto protuzakonit). Međutim, od 24. veljače (datum početka ruske intervencije) živimo u novom svijetu u kojem dosadašnja pravila vrijede malo ili nimalo, a to je tek početak kaosa koji nas očekuje i koji nas je mogao zaobići da je bilo samo malo dobre volje (ne samo od strane Moskve, da budemo jasni, već prije svega od strane Washingtona, jer za tango je ipak potrebno dvoje).
Ali vratimo se ipak glavnoj temi:
Rusija će u srijedu, 28. travnja, isključiti plin Poljskoj i Bugarskoj, što će biti ozbiljna eskalacija sukoba Moskve i Europe, piše američka agencija Bloomberg.
Moskva ispunjava prijetnju zaustavljanjem dotoka plina zemljama koje odbijaju novi zahtjev predsjednika Vladimira Putina da plati plin u rubljama. Europska unija je u načelu odbila taj potez, ali sada rokovi plaćanja počinju istjecati, pa vlade diljem Europe moraju odlučiti hoće li prihvatiti Putinove uvjete ili izgubiti ključne zalihe — i suočiti se s mogućnošću racionalizacije opskrbe energijom.
Europske cijene plina porasle su za čak 17 posto dok su trgovci izračunavali rizik da će i druge europske zemlje biti sljedeće pogođene.
“Ovo je prekretnica koju je Rusija danas ubrzala”, rekao je Piotr Naimsky, opunomoćenik poljske vlade za stratešku energetsku infrastrukturu.
Prijetnja prekidima isporuka „visila“ je već tjednima, ali je prošlog tjedna ipak bilo naznaka da EU predlaže eventualni izlaz iz zastoja, piše Bloomberg. O tome smo već ranije izvijestili na portalu Geopolitika News (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta).
Ovaj potez protiv članica EU bloka, Poljske i Bugarske, vjerojatno čini neku vrstu kompromisa manje vjerojatnom. Također uklanja iz alata EU-a opciju sankcioniranja ruskog plina, piše američki medij.
Prva plaćanja u rubljama dospijevaju krajem travnja i svibnja, iako pojedinačni rasporedi plaćanja tvrtki nisu objavljeni. Poljski medij Onet.pl izvijestio je ranije da je rok za glavnu poljsku plinsku tvrtku PGNiG stigao u petak, a Gazprom je u utorak rekao da plaćanje treba odmah izvršiti tj. doznačiti sredstva.
Druge tvrtke imaju više vremena, a europske vlade u mnogim slučajevima još uvijek pokušavaju shvatiti kako najbolje odgovoriti. EU je prošlog tjedna predložila da tvrtke nastave plaćati u eurima i da traže moguća izuzeća Moskve od spomenute uredbe.
A ona zahtijeva slijedeće: da zapadne tvrtke otvore dva računa, jedan u stranoj valuti i jedan u rubljama, kod Gazprombanke. Ruska banka pretvorila bi plaćanja u stranoj valuti u rublje prije nego što bi uplatu prebacila na državnu plinsku tvrtku Gazprom PJSC.
I dok Poljska tvrdi da se pripremala za ovakvu situaciju i da će je moći prevladati, Bugarska – gotovo potpuno ovisna o ruskom plinu – nade će polagati u toplije vrijeme.
Ovoj vijesti treba dodati i onu, prema kojoj je Torben Brabo, izvršni direktor danskog operatera plinskog prijenosnog sustava (GTS) i predsjednik Udruženja europskih operatera plinske infrastrukture (GIE), izjavio u intervjuu za portal Euractiv kako su scenariji Europske komisije za zamjenu plina iz Rusije možda optimističniji nego što zapravo jesu i da je svaka milijarda kubika bitna. Drugim riječima Brabo nije optimist po pitanju energetske (plinske) opskrbe Europe bez ruskog plina u rokovima koje bi htio Bruxelles.
“Brojke koje je predstavila Europska komisija u planu REPowerEU možda nisu sasvim točne. Ako pogledate podatke o ruskom izvozu, podatke o opskrbi LNG-om, prognoze biometana, sve je to prilično optimistično”, rekao je Brabo.
Europska komisija je 8. ožujka predložila izradu posebnog plana za smanjenje potražnje za ruskim plinom za dvije trećine ove godine. Komisija je rekla da će takozvani plan REPowerEU imati za cilj diverzificirati opskrbu plinom, ubrzati primjenu obnovljivih izvora energije i zamijeniti plin u proizvodnji toplinske i električne energije. Potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans priznao je da bi smanjenje potrebe EU za ruskim plinom za dvije trećine bilo “vraški teško”, ali moguće.
Velika energetska „igra“ za europsko tržište se nastavlja. Rusi ovo tržište dugoročno sigurno gube i toga su svjesni, ali ubrzano stvaraju alternativu na energentima „žednom“ Istoku. S druge strane, profitirat će sasvim sigurno SAD sa svojim ukapljenim (LNG) plinom koji će u većim količinama stizati na europsko kopno, dok će „najdeblji kraj“ izvući onaj koji nema niti energetske niti bilo kakve druge strateške autonomije i koji je zbog toga izabrao opciju „vjernog sluge“ za dobitak „mrvica sa stola gazde“ – Europska unija. Te ćemo “mrvice” i njihovu cijenu ubrzo osjetiti svi na svojoj koži i na svojim novčanicima.
Problem je u tome što će opasne posljedice prve početi osjećati male i slabe zemlje EU, a ne Unija kao cjelina – što najbolje vidimo iz spomenute vijesti o početku zatvaranja ruskih plinskih ventila. A ovo je tek početak loših stvari po Europu, koje će ubrzano eskalirati ako ne dođe do žurne pojave mudrosti od strane onih koji o ključnim stvarima i odlučuju. Ali mudrost kod njih još uvijek spava, a pitanje je jesu li oni za nju uopće i sposobni odnosno jesu li je vrijedni? Jer mudrost je ipak, kako kažu – dar Božji a ne volja čovjekova.
Rusi dobili što su htjeli: Europska komisija može dozvoliti plaćanje ruskog plina u rubljama!
