Zoran Meter
EU je odlučila! Uvodi vrlo oštre sankcije protiv Rusije zbog njene vojne invazije na Ukrajinu. Europski čelnici o tome su vijećali do pola tri ujutro. Međutim, nisu se mogli dogovoriti oko isključivanja Rusije iz međunarodnog platnog sustava SWIFT i to su pitanje odgodili za tzv. treći paket sankcija.
U onaj drugi spadaju ključne ruske državne tvrtke, uključujući i one vojne, kao i banke, a uvedena je i zabrana prodaje zrakoplova, rezervnih dijelova i opreme za ruske zračne prijevoznike. Obustavlja se i izvoz poluvodiča potrebnih za preradu nafte te uvode vize za određene kategorije ruskih građana.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je slijedeće:
“Po prvi put ovaj paket uključuje financijske sankcije koje će Rusiji uskratiti pristup najvažnijim tržištima kapitala. Sada ciljamo na 70% ruskog tržišta bankarskih usluga. Diplomati i poslovni ljudi iz Rusije više neće imati povlašten pristup EU.” Kazala je kako će nova energetska strategija EU biti usmjerena na odbacivanje ruskih energenata i da je tvrtka Gazprom nepouzdan dobavljač pa će se prijeći na ukapljeni plin iz drugih zemalja.
Da bi nove europske sankcije stupile na snagu, sada ih mora odobriti Vijeće EU, a ta formalna procedura bit će završena već danas.
Jučer su telefonski razgovarali ruski i francuski predsjednici Vladimir Putin i Emmanuell Macron, a tema je bila, naravno – stanje u Ukrajini. Prema navodima Kremlja Putin je „objasnio Macronu potrebu za operacijom demilitarizacije Ukrajine“, kao i to da je „između predsjednika došlo do ozbiljne i iskrene razmjene mišljenja“.
Međutim Macron, čini se, nije bio previše impresioniran tim razgovorom. Tako je sinoć kazao da je Putina nazvao na zahtjev Zelenskog, kom je obećao 1,2 milijarde eura pomoći EU (francuska trenutačno predsjeda Europskim vijećem). Francuska zračna tvrtka Air France smanjuje broj tjednih letova za Rusiju. Macron je u Bruxellesu kazao slijedeće:
“Imao sam brzu, iskrenu i direktnu razmjenu mišljenje s predsjednikom Putinom na zahtjev predsjednika Zelenskog. Prvo, da tražim prijevremeni prekid neprijateljstava, i drugo, da predložim (Putinov, op. ZM.) razgovor sa Zelenskim, ali to nije imalo učinka.”
Istodobno, Zelenski se žali da se nitko ne želi boriti zajedno s Ukrajinom i odvesti je u NATO te i dalje traži od Europe oružje, što Njemačka ponovo odbija.
“Zahtjevi ukrajinskog veleposlanika u Njemačkoj Andrija Melnika dobro su poznati, kao i stav njemačke vlade. Mogu ponoviti stav njemačke vlade danas ovdje: nećemo isporučivati oružje Ukrajini”, izjavio je njemački vicekancelar Robert Habeck (stranka Zeleni).
U sankcijskim potezima prema Rusiji nisu mirovali niti atlantski saveznici Europske unije. Tako je britansko Ministarstvo vanjskih poslova otvoreno kazalo da London neće mirovati dok rusko gospodarstvo ne bude uništeno.
Oštre sankcije, prije svega protiv ruskog bankarskog odnosno financijskog sektora uvele su i Sjedinjene Države, a predsjednik Joe Biden ne isključuje niti uvođenje sankcija protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina, ovisno o daljnjem razvoju stanja u Ukrajini (ovdje bih podsjetio kako je Moskva već ranije upozorila da bi takav potez Washingtona značio potpuni prekid međusobnih odnosa).
Sjedinjene Države će ograničiti mogućnost Rusije da posluje u dolarima, funtima i jenima, sankcije su uvedene protiv Sberbanke, Gazprombanke, VTB-a, Otkritiea, kao i Sovcombanke i Novikombanke. Ograničenja će utjecati na svemirski program, izvoz poluvodiča, računala, lasera i senzora.
“Ovo će imati veliku cijenu za rusko gospodarstvo, kako sada tako i tijekom vremena. Namjerno smo osmislili ove sankcije kako bismo maksimizirali dugoročni učinak na Rusiju i minimizirali utjecaj na Sjedinjene Države i naše saveznike”, izjavio je Biden.
Kanada je uvela sankcije za 58 pojedinaca, uključujući i ruskog ministra financija Antona Siluanova, ministra obrane Sergeja Šojgua i ministra pravosuđa Konstantina Čuičenka.
Zanimljiva je izjava bivšeg talijanskog premijera Romana Prodija koji je ukazao i na „drugu stranu medalje“ uvođenja oštrih proturuskih sankcija riječima: “Njihov utjecaj bit će potpuno asimetričan. Skupo će koštati Europu, posebno Italiju i Njemačku. Koštat će puno manje Sjedinjene Države, koje toliko inzistiraju na njima ali nemaju iste trgovinske odnose s Rusijom kao mi.”
Zapravo, ove posljednje riječi predstavljaju i sukus problema. Potpuno je jasno kako će EU biti ona koja će (to se mora naglasiti) svjesno podnijeti najveći teret „spašavanja“ Ukrajine posredstvom proturuskih sankcija. Još 2013. g. – godinu dana prije revolucije u Kijevu – EU je s Rusijom ostvarivala oko 28 % svoje ukupne robne razmjene, dok je istodobno za SAD taj segment iznosio svega oko 5%. Zato je i nakon ruske aneksije Krima novi uvedeni oštri paket Zapada protiv Rusije snažno udario, osim na rusko, i na europsko gospodarstvo, a njegove se posljedice itekako snažno osjete još i danas. Iako će i ove nove proturuske „sankcije iz pakla“, kako su ih nedavno prozvali brojni zapadni političari nedvojbeno biti težak udarac za rusko gospodarstvo, prije svega financijski sektor, ne treba uopće sumnjati koliki će udar one izvršiti i na EU. Poglavito ako se uistinu krene u proces odbacivanja ruskih energenata i njihove kompenzacije s drugim – u startu skupljim izvorima.
Sve su to ozbiljna pitanja kojih su europski čelnici itekako svjesni. EU je u ime demokracije i sličnih ideala zapravo postala najveći talac ukrajinske krize i na sebe je preuzela njen najveći financijski teret, koji će, u to ne treba sumnjati, najviše osjetiti njeni građani. Bruxelles sada slavi novouspostavljeno europsko jedinstvo na zajedničkoj proturuskoj platformi – to je nedvojbeno. Međutim, stari problemi i dubioze koji već dugo opterećuju EU time sigurno neće iščeznuti. Oni su samo privremeno potisnuti i odgođeni za neka buduća vremena. Jer sad je ipak najvažnije obuzdati Rusiju, smatra Bruxelles, a skupa s njim i sve europske metropole. Računica i posljedice zbrajat će se kasnije – kada se zacrtani ciljevi ostvare. Ali što će biti ako se ne ostvare, za sada se nitko ne usudi glasno razmišljati jer ipak prevladava vrijeme emocija.
S druge strane Rusija najavljuje oštre protumjere nakon gore navedenih izjava o pripremi nove energetske strategije EU, odnosno izbacivanja ruskog plina odnosno energenata „iz igre“. Proteklih su tjedana iz Moskve stizala ozbiljna upozorenja upravo u tom smislu. Nemali broj ruskih analitičara smatra kako Moskva još niti izdaleka nije upotrijebila svoj arsenal protuodgovora na zapadne sankcije. Jedna od upečatljivijih izjava toga tipa – a nakon što je prošlog tjedna stigla vijest iz Londona da će V. Britanija Rusiji zabraniti izvoz automobila Rolls-Royce i Bentley (što je izazvalo veliki podsmjeh), podjednako kao i tvit (u međuvremenu uklonjen) predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella o tome da Rusi više neće moći ići u šoping u Milano i na zabave u Saint Tropez (naslovna foto), da u Antwerpenu neće moći kupovati dijamante (zaboravio je da je glavni izvoznik dijamanata za potrebe majstora iz Antwerpena Rusija, pa mu Rusi poručuju što bi se moglo dogoditi da se izvoz njihovih dijamanata preusmjeri npr. na tržište u Dubai) (https://www.breakinglatest.news/world/ukraine-russia-crisis-borrells-tweet-canceled-after-russian-sanctions-no-more-shopping-in-milan-and-parties-in-saint-tropez/) – je i ona, prema kojoj bi se britanska vlada trebala itekako zamisliti što će se dogoditi ako Rusija npr. nacionalizira imovinu energetskog koncerna British Petroleum (BP) koji u Rusiji posjeduje unosna naftna i plinska polja. Neće li uprava BP upozoriti Borisa Johnsona „da ne čini gluposti“ jer se dobro zna koliko bi pale vrijednosti dionica te globalne mega-kompanije što bi imalo ogromne posljedice i po ukupno britansko gospodarstvo. Zna se dobro što BP znači za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Ovo su samo neki od primjera toga kako ova dugoročna sankcijska borba, koja je do sada ipak bila pod svojevrsnim nadzorom (Rusiji i Zapadu je nedvojbeno donosila štete, Rusiji sigurno veće), može vrlo lako izmaći kontroli i rezultirati razornim posljedicama. Potpuno bi naivno bilo vjerovati da Moskva nije ukalkulirala mogućnost uvođenja “sankcija iz pakla” protiv Rusije (uostalom, Zapad ih ozbiljno najavljuje već mjesecima) i da nije procijenila sve posljedice i rizike prije upuštanja u svoju “ukrajinsku vojnu avanturu”. Plin je po Moskvu svakako osjetljiva tema. Ali Rusi tako govore i da, ako Njemačka ne želi plinovod Sjeverni tok 2, nema veze – ionako je velikim dijelom izgrađen novcima europskih kompanija koje su se u tu svrhu zadužile svojih kod banaka, ali pri tom se i pitaju – želi li Njemačka onda da Rusija prekine isporuke plina i kroz već dugo operativni plinovod Sjeverni tok (1), kapaciteta 55 mlrd. m3 plina godišnje?
Sve ovo jasno ukazuje na moguće brzo poniranje u sferu krajnje opasne konfrontacije Zapada i Rusije koja lako može izmaći kontroli tj. postati neupravljiva. Je su li obje strane uistinu spremne ići u takve rizike?
