Zoran Meter
Postoje sve veće sumnje oko toga koliko dugo se može održati ta potpora Kijevu, pri čemu GT navodi primjer teksta The New York Times-a koji je u subotu citirao američke dužnosnike i analitičare „koji tvrde da će SAD-u i njegovim saveznicima biti teško održati istu razinu materijalne potpore (Ukrajini) dok umor od rata raste s obje strane Atlantika“.
Rusko-ukrajinski ratni sukob s velikom se pozornošću prati i u Kini. Ništa neobično. Peking smatra kako je Rusija danas jedina zemlja svijeta koja se nalazi neposredno u borbi (u doslovnom – a ne (geo)političkom smislu te riječi) protiv SAD-a i Zapada u cjelini, od rezultata koje će ovisiti slika budućeg svijeta.
Istodobno smatra kako je, u slučaju ruskog poraza, upravo on slijedeći na redu za discipliniranje po mjeri Washingtona. Nakon toga „ostatak svijeta“ bi se po inerciji uklopio u okvire unipolarnog svijeta, odnosno priklonio pravilima koje bi za njega osmislile Sjedinjene Države kao budući globalni predvodnik, ali i tužitelji i sudac.
Kina bi, u slučaju ruskog poraza koji bi Moskvu vjerojatno za uvijek izbacio iz globalne geopolitičke utakmice i utjecaja na međunarodnoj pozornici, ostala u potpuno poražavajućem strateškom okružju. Sada joj Rusija čuva „kopneni bok“ odnosno zapadnu granicu, dok je istodobno, prije svega s morske strane, ali i s južne kopnene (Vijetnam, Indija) Kina okružena brigama ili, blago rečeno – ne previše prijateljskim zemljama s kojima, iako ekonomski većinom izvrsno surađuje, ima i brojne neriješene i opterećujuće teritorijalne probleme. Tu, svakako, moramo pridodati i Tajvan, kojeg se Peking nikada neće odreći i smatra ga dijelom jedinstvene Kine, koji je pod snažnim utjecajem Sjedinjenih Država i kao takav uvijek predstavlja potencijalnu prijetnju kineskim nacionalnim interesima, omogućavajući jednostavniju projekciju onih američkih u Indo-tihooceanskoj regiji, prije svega akvatoriju Južnokineskog mora.
Nedavni, može se slobodno reći neuspjeli sastanak američkih i kineskih šefova diplomacije (iako se i u tom smislu uvijek može dosta toga promijeniti ako bi s obje strane bilo više dobre volje i spremnosti na kompromise) u sklopu ministarskog sastanka država G20 na indonezijskom otoku Baliju, samo ukazuje koliko je velik jaz u pogledima na budući svijet između Pekinga i Washingtona i o tome kako riješiti taj problem na obostranu korist.
Upravo je Rusija jedan od najvažnijih elemenata koji se toga tiče – svojevrsna „kost u grlu“ američko-kineskih odnosa. Washington jačanje strateškog partnerstva između Moskve i Pekinga smatra najvećom prijetnjom svojim globalnim geopolitičkim planovima s obzirom na golemi potencijal koji u to partnerstvo posjeduje i kojem se nemoguće suprotstaviti. Osim u apokaliptičkim scenarijima koja svi izbjegavaju iako zbog nepromišljenih poteza koje čine baš uvijek tako i ne izgleda.
Zanimljiv tekst na ovu temu danas je objavio i utjecajni kineski medij Global Times, blizak vladajućoj Komunističkoj partiji.
On navodi kako je, „iako je američki predsjednik Joe Biden obećao stajati uz Ukrajinu “koliko god bude potrebno”, zamor od rata i od Ukrajine vidljiv u SAD-u i kod mnogih zapadnih saveznika zbog pojave energetskih i prehrambenih kriza, skoka inflacije i masovnih troškova na Ukrajinu“.
Postoje sve veće sumnje o tome koliko dugo se može održati ta potpora Kijevu, pri čemu GT navodi primjer teksta The New York Times-a koji je u subotu citirao američke dužnosnike i analitičare „koji tvrde da će SAD-u i njegovim saveznicima biti teško održati istu razinu materijalne potpore dok umor od rata raste s obje strane Atlantika“.
“Izvorno, SAD su namjeravale iskoristiti Ukrajinu kao ključnog pijuna za slabljenje Rusije. Ironično, umjesto da slomi Rusiju, Moskva je zauzvrat iskoristila situaciju da prikliješti SAD i zapadne zemlje.”
Song Zhongping, kineski vojni stručnjak i televizijski komentator, izjavio je za Global Times, kako bi se “strategija SAD-a mogla obiti o glavu“. „Sudeći prema trenutačnoj situaciji, Ukrajini je postalo sve teže pobijediti Rusiju. Što duže traje ukrajinska kriza, to će postati štetniji za SAD i Zapad”, navodi kineski vojni analitičar.
Također se iznosi i primjer trenutačno najpopularnije američke televizije Fox News, koja je u subotu izvijestila da su američka sredstva, do sada usmjerena Kijevu, već premašila ukupne američke troškove tijekom prvih pet godina u vojnog angažmana u Afganistanu.
Za razliku od rata u Afganistanu, koji su pokrenule i vodile SAD, sukob Rusije i Ukrajine posredni je rat protiv Rusije koji vode SAD, a koji uključuje mnoge nekontrolirane elemente. U tom kontekstu, “SAD i njegovi saveznici uskoro će otkriti da je njihova potpora Ukrajini zapravo rupa bez dna i na kraju će snositi posljedice”, zaključuje kineski analitičar Song.
Bidenova administracija u petak je najavila još jedan vojni paket od 400 milijuna dolara za Ukrajinu u pokušaju obrane od ruskog napredovanja, navodi Fox News.
Ogromna pomoć potrebna za potporu Ukrajini stavila je SAD u dilemu. Ako SAD nastavi podupirati Ukrajinu u ovom posredničkom ratu, to će biti sve veći teret za SAD, dodatno povlačeći američku ekonomiju i povećavajući inflaciju. Ali ako Washington odustane na pola puta, sva će njegova dosadašnja potpora propasti. Kao strana koja je zapravo potaknula ukrajinsku krizu, SAD puca sam sebi u nogu, zaključuje Global Times.
Ovdje bih dodao i slijedeće:
Nije u ovoj politici Bidenove administracije stvar samo u tome što ona generira ekonomske probleme i sebi i drugima diljem svijeta, već još više u tome, što u sebi nosi i sve veće rizike od neposrednog uvlačenja SAD-a u vojni sukob s Rusijom s nesagledivim posljedicama. Naime, Moskva postojano upozorava na svoje „crvene crte“ koje Washington ne smije prijeći, a one se prije svega odnose na isporuke suvremenog dalekometnog oružja Kijevu kojima bi ovaj mogao gađati strateške ciljeve na ruskom teritoriju. Za sada toga nema, ali postoje sve češće najave pojedinih američkih političara pa i NATO-ovih službenika iz redova SAD-a koji upravo protežiraju potrebu poduzimanja takvih poteza.
Zaključak o tome kuda sve to vodi nije teško izvesti. Isto tako nije teško zaključiti kako sve veća fokusiranost Washingtona na Ukrajinu tj. Rusiju itekako odgovara i samom Pekingu, jer definitivno smanjuje mogućnost jačanja američkog pritiska na Kinu. Na to ukazuju američki pokušaji za rješavanje gorućih problema koji najviše opterećuju dvije mega-države i najveće ekonomije svijeta.
Dakle, krug je zatvoren! Nastaje svojevrsna pat-pozicija, u kojoj, zapravo, sve tri ključne globalne sile gube, a da ne postoji bezbolan način da se iz gliba u koji su zapale izvuku.
