Zoran Meter
Rijadu nije lako, kao Abu Dhabiju, krenuti u normalizaciju odnosa s Damaskom s obzirom kako je S. Arabija, skupa s Katrom i Turskom, bila predvodnica u potpori sirijskoj vladi oporbenih organizacija. Jer većina od njih su vrlo brzo zauzele radikalne islamističke pozicije, pa i one terorističke – vežući se prije svega uz „prosaudijsku“ Al- Qaidu i „prokatarsku“ i „protursku“„Islamsku državu“. Međutim, nužda čini svoje, pa će se i to morati „progutati“
Saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan al-Saud izjavio je ovih dana, boraveći na Međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, kako ‘status quo ne funkcionira’, dok sirijski predsjednik Bashar Asad pokušava popraviti veze s bivšim neprijateljima nakon razornog potresa.
Velike promjene koje se događaju na globalnoj razini neizostavno sve snažnije utječu i na geopolitičke procese na Bliskom istoku – jednoj od najturbulentnijih svjetskih regija. O tome svjedoči i tekst arapskog anglo-jezičnog medija Middle East Eye (MEE), prema kojem je saudijski ministar vanjskih poslova, princ Faisal bin Farhan Al Saud, izjavio kako više nema smisla izolirati Siriju.
Arapske države slažu se kako izolacija Damaska ne funkcionira i da treba ponovno otvoriti dijalog sa sirijskom vladom, izjavio je saudijski šef diplomacije.
“U arapskom svijetu raste konsenzus da status quo nije izvediv. Svi imamo politiku, ali nemamo nikakvu strategiju za provedbu te politike”, kazao je saudijski ministar.
Saudijska Arabija i njezini regionalni saveznici podržali su pobunjenike u prvim danima sirijskog građanskog rata, koji je počeo 2011. nakon što su snage predsjednika Bashara el-Assada slomile mirne prosvjede – piše dalje MEE i dodaje kako su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) bili na čelu vraćanja Sirije u regionalno okrilje. Naime, oni su ponovno otvorili svoje veleposlanstvo u Damasku 2018. i poželjeli dobrodošlicu Assadu u Abu Dhabiju i Dubaiju prošle godine tijekom njegovog prvog putovanja u tu bogatu i utjecajnu arapsku zaljevsku državu od početka rata.
U arapskom svijetu vlada konsenzus da nema smisla izolirati Siriju i da je u jednom trenutku potreban dijalog s Damaskom kako bi se barem riješila humanitarna pitanja, uključujući povratak izbjeglica.
Vrijedno je naglasiti i kako je Saudijska Arabija prebacila humanitarnu pomoć Siriji nakon nedavnog razornog potresa koji je pogodio sjeverna i sjeverozapadna područja te zemlje, kao i jug Turske – usprkos sankcijama koje su protiv Sirije uvele Sjedinjene Države i EU.
Rijadu nije lako
Rijadu, naravno, nije tako lako, kao Abu Dhabiju, krenuti u normalizaciju odnosa s Damaskom s obzirom kako je upravo Saudijska Arabija, skupa s Katrom i Turskom, bila predvodnica u potpori i financiranju sirijskoj vladi oporbenih organizacija. Jer većina od njih su vrlo brzo zauzele radikalne islamističke pozicije, pa i one terorističke – vežući se prije svega uz „prosaudijsku“ Al- Qaidu i „prokatarsku“ i „protursku“„Islamsku državu“ (ISIL). Međutim, nužda čini svoje, pa će se i to morati „progutati.
Naime, sve jači pritisak arapske javnosti, kao i goli regionalni i širi geopolitički interesi – Rijadu više ne dozvoljavaju stajati po strani i gledati kako odnose s Damaskom sada uspostavljaju ili to planiraju činiti i drugi saudijski regionalni konkurenti, a ne samo Iran: prije svega spomenuta Turska uz posredništvo Rusije, kao i Egipat (ovaj posljednji nikada i nije bio otvoreno protiv Asada i učestalo je pozivao na pragmatičniji pristup arapskih država prema Damasku – prije svega u kontekstu jačanja iranskog utjecaja u Siriji i susjednom Libanonu).
Ali neugodnu situaciju, koju karakterizira spoznaja da je Asada već odavno nemoguće skinuti s vlasti vojnim putom i da sankcije na Siriju, koliko god bile razorne neće dovesti do smjene vlasti u Damasku već samo do još veće patnje sirijskog stanovništva nakon potresa, osim Saudijske Arabije sada proživljavaju i neke europske države – s tradicionalno velikim utjecajem na Bliskom istoku ili barem na prostoru Leventa. Tu prije svega mislim na Francusku i Italiju.
Francuske jadikovke
Tako sam u svom nedavnom komentaru na ovu temu, objavljenom 9. veljače na portalu Geopolitika News pod naslovom „Z. Meter: Potres kao prilika: Macron se pokušava približiti Basharu Assadu“ kojeg možete pogledati na poveznici ovdje, između ostalog prenio stavove utjecajnog francuskog medija Le Figaro.
Autor teksta u njemu postavlja pitanje „što ako smrtonosni potres koji je pogodio Tursku i Siriju dovede do drugog potresa, diplomatskog, i je li moguća obnova odnosa Pariza i Damaska“? Dalje se kaže „kako francuski predsjednik Emmanuel Macron vjeruje u takvu mogućnost, „da ovu kampanju vode arapski saveznici Francuske, a uskoro bi im se mogao pridružiti i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan”. “Hoćemo li stvarno propustiti priliku, riskirajući da ostanemo izvan događaja vezanih uz nastavak dijaloga sa Sirijom?” – pita se najuži krug Emmanuela Macrona, a piše Le Figaro.
Također pri tom podsjeća i na sadašnje razgovore Turske i Sirije uz posredovanje Rusije koji „mogu dovesti do neugodnosti za Zapad“. „Sastojat će se od ovoga: kurdski saveznici SAD-a i EU ponovno će postati odani građani Sirije, a američka vojska, koja se nalazi na sjeveroistoku Sirije i kontrolira tamošnja naftna postrojenja, otići će kući.“
Nakon nedavnog katastrofalnog potresa Emmanuel Macron je tvitao da je “Francuska spremna pružiti žurnu pomoć lokalnom stanovništvu”, uključujući i Sirijce. Damask, koji je suočen s međunarodnim sankcijama, poziva međunarodnu zajednicu da mu priskoči u pomoć, uz jamstvo da će ta pomoć biti pružena “svim Sirijcima na čitavom teritoriju” – navodi francuski medij i piše kako Assad postavlja uvjet da ta pomoć ide preko Damaska. Izvor iz Damaska potvrdio je za Le Figaro da je ovo početak novog francuskog pristupa: “Počeli smo pregovore s Turskom, koja nam je nanijela mnogo više štete nego Francuska, tako da možemo voditi i dijalog s Parizom.”
Macron je svjestan da ako želi utjecati na igrače na Bliskom istoku – primjerice na Irak ili Libanon – ne može bez Sirije, zaključuje Le Figaro.
ZAKLJUČAK:
Dakle, Saudijska Arabija sigurno pozorno prati što se događa i iz svega izvodi zaključke. A oni su, posve sigurno, takvi, da oklijevanje pružanja ruke pomirnice Rijada Damasku Saudijcima može donijeti samo još veće probleme i daljnji gubitak utjecaja ne toliko na samu Siriju (iako je i to važno jer se radi o arapskoj državi, što joj je, uostalom, i u službenom nazivu), već i na susjedni Libanon. Tamo se, naime, Saudijska Arabija već godinama pa i desetljećima natječe s Iranom za prevlast po pitanju utjecaja. Za njegovo joj je jačanje, još do ne tako davno služio upravo Damask, kao najbolja poveznica s obzirom da je njegov utjecaj na Bejrut tradicionalno bio najveći još od doba predsjednika Hafeza el-Asada, oca današnjeg sirijskog čelnika, kojeg, uostalom, kao legitimnog priznaje i međunarodna zajednica odnosno UN.
Ovdje je također važno naglasiti – i s tim ću završiti – kako su Sjedinjene Države sve do sada vršile snažni pritisak na saudijski državni vrh s ciljem ne pokretanja normalizacije odnosa sa Sirijom.
Koliko će se dugo Rijad tome pokoravati ne znam, ali su i vijesti ovakvog karaktera koje se plasiraju u javnost, poput ove, objavljene od strane arapskog medija MEE – posve sigurno jasan signal da se stvari kreću upravo u smjeru promjene dosadašnjeg pristupa saudijske vlasti ovom problemu.
