Zoran Meter
Upravo zbog te turske uloge, smatraju pojedini analitičari, brojne europske tvrtke (na svoju radost) i dalje izvoze svoje proizvode u Rusiju pa police ruskih supermarketa ni u čemu ne oskudijevaju u odnosu na pretsankcijsko razdoblje
Biznis uzvraća udarac! To slobodno možemo reći nakon današnje vijesti koja stiže iz Moskve, o kojoj nešto više kasnije u tekstu.
Naime, nije nikakva tajna kako proturuske sankcije (koje, nedvojbeno, teško pogađaju Rusiju jer je primoravaju na potpunu tranziciju na Istok i Jug što je skup proces)) sve teže pogađaju i sam Zapad gdje zbog energetske krize, visoke inflacije i naglog skoka cijena ubrzano pada kupovna moć građana koji su zbog neizvjesnosti i straha primorani na štednju.
Štednju, naravno, ne vole proizvođači, kojima o kupnji njihovih roba ovisi i njihovo mjesto i opstanak na tržištu. A veliko rusko tržište za mnoge od njih bilo je jedno od najunosnijih i brojne zapadne tvrtke nevoljko su ga napustile, pri čemu je veliki dio njih naglašavao kako se radi o privremenoj mjeri.
Međutim, ruska vlada, kao i središnja državna banka – Banka Rusije, od ranije se pripremala za uvođenje oštrih sankcija Rusiji (iako, sasvim sigurno, ne ovako snažnih, rekli bismo totalnih sankcija), te je poduzela niz važnih mjera za ublažavanje sankcijskog udara i nastavak stabilnog funkcioniranja financijskog sustava i sprječavanja poremećaja opskrbe tržišta, a jedna od njih je i omogućavanje tzv. paralelnog uvoza roba zapadnih marki (preko drugih zemalja).
Jedna od najvažnijih zemalja koja u tom smislu služi kao svojevrsni „most“ između Rusije i Zapada svakako je Turska koja od toga itekako profitira. O toj činjenici svjedoče i kontakti i upozorenja koja su Ankari i pojedinim ključnim turskim ministrima, nadležnim za ova pitanja, stizala iz najviših struktura vlasti Sjedinjenih Država, pri čemu su se spominjale i nove oštre sankcije Turskoj ako ne prekine s tom praksom. Međutim, od sankcija na kraju nije bilo ništa jer je Ankara tvrdila kako je riječ o poslovanju privatnih turskih tvrtki na koje država ne može utjecati – tim više što se Turska nije priključila zapadnim proturuskim sankcijama zbog čega nema pravo kažnjavati ni svoje tvrtke ni svoje građane zbog njihovog kršenja.
Upravo zbog te turske uloge, smatraju pojedini analitičari, brojne europske tvrtke (na svoju radost) i dalje izvoze svoje proizvode u Rusiju pa police ruskih supermarketa ni u čemu ne oskudijevaju u odnosu na pretsankcijsko razdoblje.
Činjenicu o uspješnoj amortizaciji sankcijskog udara Moskve danas priznaju sve ključne zapadne institucije i analitičari koji prate aktualnu temu proturuskih sankcija i koji su jedinstveni u tome da su uvedene mjere podbacile u odnosu na prvotna očekivanja. A ta su se očekivanja kretala u rasponu od pojave financijske krize, preko nestašica roba i socijalnog nezadovoljstva do posljedičnih društvenih nemira koji bi doveli do promjene vlasti pa čak i cjelokupnog sustava upravljanja Rusijom – kako su to očekivali oni najoptimističniji. Pri tom pojedini zapadni financijski analitičari, vjerojatno više za utjehu, navode kako neke od uvedenih sankcija, poput onih energetskih, imaju tzv. naknadni efekt, koji će biti vidljiv tek nakon proteka određenog vremena.
Međutim, vremena za čekanje tog efekta i dolaska ozbiljnih promjena u ruskom društvu nemaju pojedine zapadne tvrtke koje su se povukle s ruskog tržišta nakon invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine. Naime, kako je ruskoj vladi, osim osiguranja kvalitetnih proizvoda ruskim kupcima važno i da ih oni dobivaju po povoljnim a ne višim cijenama (posrednički kanali porastu cijena uvijek pridonose, jer se, naravno, i tvrtke-posrednici moraju namiriti), potpuna orijentacija Rusije na Istok i Jug dovodi do sve veće zastupljenosti proizvoda s tih tržišta, koji, nerijetko, kvalitetom ne zaostaju za onim zapadnim ili je ta razlika neznatna.
Tako, npr., po pitanju odjeće i sl. u Rusiju sve više stižu turske tvrtke, kao i one s istoka Azije, odakle stižu i tehnički proizvodi široke potrošnje, automobili (najviše iz Kine), farmaceutski proizvodi (najviše iz Indije) i td., i td. Pri tom ruska nadležna tijela prenose upravljačka prava (ne vlasništvo, jer se Rusija ne želi odreći tržišnih načela i krenuti u konfiskaciju zapadne imovine ukoliko do toga ne dođe i sa suprotne strane u odnosu na rusku, prije svega državnu imovinu tj. sada zamrznute aktive ili nekretnine) zapadnih tvrtki u njihovim proizvodnim subjektima na području RF na ruske kompanije, pa se tako nastavlja i njihova proizvodnja tj. smanjuje gubitak radnih mjesta i nedostatak pojedinih ključnih proizvoda široke potrošnje.
O nedostatku vremena zapadnih tvrtki za političkim promjenama u Moskvi najbolje svjedoči i slijedeća vijest, danas stigla iz Moskve, a objavio ju je tamošnji medij RIA Novosti.
Rusko Ministarstvo industrije i trgovine objavilo je na medijskoj konferenciji kako je zabranilo paralelni uvoz (odobren nakon sankcija) parfema i kozmetike tvrtki Lancome, Redken, Yves Saint Laurent, Giorgio Armani i Kerastase, jer su ti brendovi spremni za nastavak isporuka u Rusiju.
“Da, ovi su brendovi uključeni u iznimke i, sukladno tome, paralelni uvoz za njih je nemoguć. To je postalo moguće zahvaljujući spremnosti tvrtki da obnove isporuke svojih proizvoda u Rusiju”, rečeno je u spomenutom ministarstvu.
Iznimke će stupiti na snagu za tri mjeseca. Dakle, oni koji su kupili proizvode u sklopu sheme paralelnog uvoza imat će ih vremena unijeti u Rusiju.
Spomenuti su brendovi početkom kolovoza dodani na listu paralelnog uvoza. Istodobno, još u svibnju, ruski ministar Denis Manturov najavio je pregovore o nastavku opskrbe kozmetičkim proizvodima vodećih proizvođača.
Nakon početka ruske specijalne vojne operacije (kako se službeno naziva) u Ukrajini, uvedene zapadne sankcije najviše su utjecale na ruski bankarski sektor i sferu visokotehnoloških proizvoda. Mnoge su zemlje najavile zamrzavanje ruske imovine, a neke su tvrtke prestale poslovati u zemlji, navode RIA Novosti.
Krajem ožujka ruska je vlada legalizirala paralelni uvoz kako bi zadovoljila potražnju za traženom stranom robom. Pritom, ovaj mehanizam ne znači legalizaciju krivotvorene robe, već ta mjera podrazumijeva uvoz originalne robe, ali alternativnim kanalima nabave, ističe rusko Ministarstvo industrije i trgovine.
Kada se svemu ovome pridoda i kaos koji je nastao u sferi energetike, prije svega nafte i plina, a onda i po pitanju sankcija na izvoz ruskog umjetnog gnojiva i pšenice, kao i pojave visoke inflacije, jasno je koliko su proturuske sankcije izazvale potrese i nestabilnosti tamo gdje se to nije očekivalo ni smjelo dogoditi – na samom zapadu.
Kad već spominjemo žitarice i umjetna gnojiva, treba podsjetiti na još jedan važni moment – opet u glavnoj ulozi Turske i Rusije. Naime, dvije su zemlje prošli tjedan dogovorile besplatnu opskrbu hranom zemljama kojima je potrebna. O tome je u petak govorio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.
Pri tom je kazao kako su pokušaji zapadnih zemalja da podučavaju lekcije čovječnosti, a ignoriraju patnju ljudi u Africi, sramota, i naglasio kako Turska nije iznenađena mentalitetom i ponašanjem Europe, ali da ga ne prihvaća.
Prije njega, ruski čelnik Vladimir Putin je 2. studenoga objavio da je Rusija, čak i ako se povuče iz sporazuma o žitu, spremna opskrbljivati žitom najsiromašnije zemlje. Pri tom je ponovio svoje ranije izrečene stavove kako posao sa žitom izveden pod izlikom osiguranja interesa prehrambene sigurnosti najsiromašnijih zemalja, ali da im je samo 4% žita isporučeno s teritorija Ukrajine. Također je uvjerio da se Rusija ubuduće neće miješati u opskrbu Turske žitaricama iz Ukrajine.
Dakle, na vidiku su dramatične promjene koje više ne mogu negirati ni oni koji su im se najviše opirali. Tako je i američki državni tajnik Antony Blinken prošli tjedan otvoreno priznao kako Turska ima bolju poziciju za dijalog s Rusijom o brojnim pitanjima (o Ukrajini, žitaricama, …) u odnosu na Sjedinjene Države i da State Department po tom pitanju ne može učiniti previše.
Evo kako se pred našim očima ubrzano mijenja globalni geopolitički poredak. Preciznije, od unipolarnog on prerasta u multipolarni. To, zapravo, više i nije proces već stvarnost. O multipolarnom svijetu, kao realnosti s kojom će se morati naučiti živjeti, govori se i u nedavno objavljenoj američkoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji u kojoj su Kina i Rusija proglašene glavnim američkim suparnicama.
Međutim, pragmatični Amerikanci ništa ne žele prepustiti slučaju, pa u posljednjoj rečenici poglavlja o Rusiji (u kojem se govori o sprječavanju njenog globalnog utjecaja) stoji i famozna rečenica prema kojoj SAD ostavljaju pravo suradnje s Rusijom u onim sferama koje su od njihovih interesa. Vidjet ćemo što će po tom pitanju biti s Kinom, jer ona je glavni globalni američki konkurent u XXI. stoljeću: i trgovinski i visokotehnološki i vojni.
