Zoran Meter
S obzirom na predsjedničke izbore 2024. u SAD-u, Rusiji i Ukrajini, političku sudbinu Bidena, Putina i Zelenskog skrojit će upravo ukrajinski rat. Ako žele pobijediti (na izborima) – izgubiti ne smiju (na bojnom polju)! Ali kako u ovoj istančanoj geopolitičkoj borbi u kojoj se vuku pažljivi i odmjereni šahovski potezi – osigurati bez krajnje rizičnih poteza da „vuk bude sit a koze cijele“? Pitanje je to „od milijun dolara“. Jer svi su se igrači zapleli u mrežu iz koje nema bezbolnog izlaska (ako ga uopće ima)
Svi znamo da dolazi „trenutak istine“ ali ne znamo ni gdje ni kada.
Naravno, riječ je o dugo najavljivanoj ukrajinskoj proljetnoj ofenzivi koja je zapela, kako se najčešće (polu)službeno navodi i tumači – u vremenskim nepogodama (obilnim kišama) ili, preciznije, u poznatom ukrajinskom blatu (rasputici).
Ima tu i drugih problema, poput onih političke prirode, a o njima sve otvorenije govori i ukrajinski državni vrh. Prije svega se radi o, kako smatraju u Kijevu, nedovoljnim količinama i nedovoljno brzim isporukama zapadnog oružja, prije svega onog kojeg traži ukrajinsko vojno zapovjedništvo i za koje smatra da bi moglo dovesti do prijeloma stanja na frontu dugom preko 1000 kilometara – u korist Ukrajine.
Oko toga se, usprkos nedvojbenom jedinstvu Zapada kada je riječ o potpori Kijevu, osudi ruske invazije i proturuskim sankcijama (iako se i oko ovog potonjeg često „lome koplja“), nerijetko vode žustre rasprave među saveznicima o tome tko će, što, i koliko od svog oružja otpremiti u Ukrajinu.
Na prošlotjednom redovitom mjesečnom sastanku zemalja koje vojno podupiru tu zemlju, u američkoj bazi Ramstein, u Njemačkoj, dogovorena je nova vojna pomoć Kijevu, a fokus će biti na sustavima protuzračne obrane i streljivu. Tako su u Ukrajinu već stigli i prvi američki proturaketni sustavi Patriot, a Amerikanci najavljuju i isporuke svojih tenkova M-1 Abrams iako mnogi u Washingtonu smatraju kako će to biti tek kroz nekoliko mjeseci, a možda i i krajem godine.
Međutim, i u Washingtonu i u Bruxellesu odnosno ključnim europskim prijestolnicama, još uvijek tvrde kako Ukrajini neće isporučivati svoje borbene zrakoplove F-16, odnosno Tornado, Grippen, Miragge ili Eurofighter (oni odobravaju slanje sovjetskih modela zrakoplova MiG kojima raspolažu pojedine članice NATO saveza s njegovog istočnog krila), a ne žele isporučivati niti dalekometne raketne sustave.
Svoje lovačke zrakoplove MiG-29 posljednjih su tjedana Ukrajini počele isporučivati Poljska i Slovačka: prva planira poslati 4 takva zrakoplova (navodno je do sada isporučen jedan ili dva), a druga je poslala svih planiranih 13 zrakoplova).
Kada, gdje i kako?
Kako sada stoje stvari, ofenziva (ili protuofenziva kako je često još nazivaju) najvjerojatnije će početi u ljeto iako se, barem s ruske strane, navodi kako bi mogla početi oko nadolazećeg Dana pobjede nad fašizmom (kojeg zemlje EU-e i još neke europske zemlje obilježavaju 8. svibnja, a Rusija i pojedine zemlje 9. svibnja).
Međutim, prošli su tjedan pojedini američki utjecajni mediji, pozivajući se na izvjesne europske diplomate koji žele ostati anonimni, pisali kako bi ukrajinska ofenziva mogla početi tek 2024. godine.
Postoji, naime, bojazan oko toga što će se dogoditi ako s ofenzivom nešto krene po zlu. Velika su nepoznanica i Rusija i njezini potezi koje se ne smije podcjenjivati, kao i konačne namjere Moskve – pri čemu stvari i na globalnoj razini po Zapad, blago rečeno, ne stoje najbolje kada je u pitanju njegova namjera potpune izolacije Rusije. Tu je još, dakako, i sve veća gospodarska kriza i krajnje nesigurno stanje u sferi globalne energetike – prije svega unutar Europske unije koja je krajnje deficitarna prirodnim (energetskim) resursima.
Dakle, s Ukrajinom se nikad i ništa sigurno ne zna – iznenađenja je do sada, tijekom ovih godinu i dva mjeseca od početka ruske invazije bilo i previše da bi se bilo tko usudio nešto konkretnije predviđati. Kako o mjestu i vremenu planirane ofenzive, tako i o njezinim rezultatima i posljedicama. Osim toga, u Ukrajini i oko nje sve je premreženo gomilom informacija, dezinformacija i klasične propagande, u čemu se krajnje teško snalaziti i najiskusnijim novinarima i analitičarima.
Što kažu iskusni generali?
Jedan je medij, međutim, pokušao doznati odgovore na navedene nepoznanice od iskusnih generala i predvidjeti scenarij budućih događaja na bojišnicama Ukrajine. Najvažnije dijelove navodim kako slijedi:
Mjesecima ukrajinski generali, pogrbljeni nad kartama, proučavaju obavještajne podatke pokušavajući smisliti plan kako osloboditi svoju zemlju – piše internetsko izdanje britanskog medija Daily Mail.
U međuvremenu saveznici Kijeva pretražuju „svoje ormare“ u potrazi za bilo kakvom rezervnom opremom koja bi mogla pomoći.
Trenutak istine sada je pred vratima. Ruska zimska ofenziva gotovo je iscrpljena. Ukrajinsko blatno tlo počinje se stvrdnjavati, navodi britanski medij smatrajući kako će uskoro doći vrijeme za protunapad ukrajinskih snaga.
Smatra se da će Ukrajina okupiti do 100.000 ljudi u najmanje 12, ali možda čak i 18 borbenih brigada za borbu protiv Rusa. Pretpostavlja se da su Ukrajinci dobili oko 200 zapadnih tenkova, 800 oklopnih vozila i 150 topova da naoružaju devet od tih spomenutih brigada – što znači da bi mogli angažirati do 400 tenkova, 1600 vozila i 300 topova ukupno ako planiraju oformiti njih još devet.
Međutim, status Rusije je manje jasan, navodi britanski medij i na temelju „procurjelih brojki o gubicima“ navodi kako bi Putin mogao imati između100.000 ili čak 290.000 vojnika u Ukrajini.
Navodeći kako su ukrajinski borbeni planovi strogo čuvana tajna, Daily Mail prenosi riječi nedavno umirovljenog generala australske vojske Micka Ryana koje je iznio za taj medij. On napominje kako Kijev ima tri velike mogućnosti odnosno opcije za moguću proljetnu protuofenzivu.
Prema prvom scenariju, Ukrajina može izvesti jedan veliki napad (u jednom ključnom smjeru, op.ZM.), koristeći sve svoje snage i sredstva. Druga opcija uključuje podjelu snaga Oružanih snaga Ukrajine za istovremeni napad na jugu i istoku (hersonska i zaporoška regija (jug), i Donbas (istok), op.ZM.). Treći mogući scenarij, prema istom generalu, uključuje nekoliko manjih napada koji nisu međusobno usklađeni.
Ovdje bih dodao kako bi za eventualni napad u regiji Herson i daljnje probijanje do obližnjeg Krima ukrajinske snage morale forsirati široku rijeku Dnjepar radi prijelaza na njenu istočnu obalu. Naime, Rusi su nakon završetka svog jesenskog povlačenja oko 35 tisuća vojnika i 300-tinjak tenkova s desne obale istoimene rijeke srušili ključni most kod Hersona. To ovu moguću vojnu operaciju čini puno rizičnijom od masovnog kopnenog napada u zaporoškoj regiji odnosno pokušaja presijecanja kopnenog mosta između krimskog poluotoka i Rusije.
Britanski medij dalje prenosi riječi umirovljenog generala američke vojske Stephena Twittyja, koji pak vjeruje da će Ukrajina ići s trećom opcijom, ili taktikom koju naziva ‘jedenje jabuke zalogaj po zalogaj’, ili “taktike malih koraka”.
Ukrajinske vlasti više su puta najavile protuofenzivu svojih Oružanih snaga. Dana 15. travnja premijer te zemlje Denis Šmihal najavio je da će se protuofenziva održati u bliskoj budućnosti.
Zaključak
S obzirom na sve navedeno ne preostaje nam ništa drugo nego čekati početak ukrajinske ofenzive, tim više što svi pokušaji zaustavljanja rata i sjedanja za pregovarački stol sukobljenih strana ostaju samo „mrtvo slovo na papiru“. Barem do početka predizbornih kampanja u SAD-u i Rusiji za izbore koji se održavaju 2024. godine. A tada se održavaju i u Ukrajini.
Drugim riječima političku sudbinu Bidena, Putina i Zelenskog velikim će dijelom skrojiti upravo ukrajinski rat. Dakle, ako žele pobijediti (na izborima) – izgubiti ne smiju (na bojnom polju)!
Ali kako u ovoj istančanoj geopolitičkoj borbi u kojoj se vuku pažljivi i odmjereni šahovski potezi, koja je već odavno ključnog globalnog karaktera – osigurati bez krajnje rizičnih poteza da „vuk bude sit a koze cijele“? Pitanje je to „od milijun dolara“. Naime jasno je da su se se svi ključni igrači zapleli u opasnu mrežu iz koje nema bezbolnog izlaska (ako ga uopće ima).
