Zoran Meter
„Kotač“ diplomatskog rata je ne samo „pokrenut“ već je i dobio na akceleraciji. Jučerašnji pak sastanak u ruskom veleposlanstvu u Washingtonu može biti ili iskra svjetla u dubini slijepog tunela u koji su upali američko-ruski odnosi, ili privid – iluzija da će stvari konačno krenuti na bolje
Ruski veleposlanik u Sjedinjenim Državama Anatolij Antonov i nova američka izaslanica u Moskvi Lynne Tracy održali su u ponedjeljak sastanak u Washingtonu, objavilo je tamošnje rusko veleposlanstvo, a prenosi agencija TASS.
“U ruskoj rezidenciji u Washingtonu održan je sastanak između ruskog veleposlanika Antonova i nove šefice američke diplomatske misije u Moskvi Lynne Tracy”, priopćeno je, bez otkrivanja detalja samog sastanka.
Ranije u ponedjeljak, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov kazao je novinarima da će se razgovori fokusirani na problematične aspekte unutar rusko-američkih odnosa nastaviti s Lynne Tracy. Prema Rjabkovu, do sada nije bilo moguće pronaći zajednički jezik oko problematičnih pitanja u odnosima Moskve i Washingtona.
Američki State Department odbio je pak odgovoriti na zahtjev TASS-a za komentar o tome kada će Lynne Tracy stići u Moskvu.
Razgovor radi razgovora ili nešto više?
Dodao bih slijedeće: iako navedeni sastanak američkih i ruskih diplomata u Washingtonu ne obećava previše (barem gledano iz perspektive prenesenog sadržaja ove vijesti), svakako je bolje da dvije strane međusobno razgovaraju nego da si „pred nosom zalupe vrata“. Dijalog uvijek budi nadu, ali i ukazuje kako oni koji u njemu sudjeluju u konačnici ipak teže dogovornom rješenju, jer ga u protivnom ne bi ni bilo.
S obzirom na nikad lošije američko-ruske odnose, usudio bih se reći gotovo od doba vrhunca Hladnog rata iz Berlinske ili Kubanske raketne krize prošloga stoljeća, bilo bi najgore, i po njih same i po čitavi svijet, da dvije zemlje prekinu diplomatske odnose. To se vjerojatno neće dogoditi iako su razgovori o ključnim temama prekinuti gotovo na svim – ne samom diplomatskim, već i stručnim razinama (ukrajinski rat, sporazum o strateškom nuklearnom naoružanju – tzv. START i td.).
I Washington i Moskva vjerojatno su svjesni razarajućeg potencijala prekida međusobnih diplomatskih odnosa, što, međutim, neće spriječiti europske saveznike SAD-a da upravo to učine u odnosu na Rusiju, i obratno – Rusiju u odnosu na države Europske unije.
Europski „trkači pred rudo“ i „baltičko-poljski bunt“
Najbolji primjer je i prekjučerašnji poziv estonskom veleposlaniku u Rusiji da dođe u rusko Ministarstvo vanjskih poslova. Tamo mu je, potom, uručen zahtjev za napuštanje RF i o smanjenju diplomatskih odnosa između dviju država na razinu otpravnika poslova – što je samo korak do potpunog zatvaranja veleposlanstva. Moskva je svoju odluku protumačila otvorenom neprijateljskom djelatnošću Estonije prema Rusiji i prethodnom odlukom Talina za smanjenjem ruske diplomatske misije u toj državi.
Nakon odluke Moskve odmah je, već istog dana reagirala Litva, najavivši protjerivanje ruskog veleposlanika iz Rige, a o istom razmišlja i Češka koja je već i puno prije ruske invazije na Ukrajinu, u proljeće 2021. godine, počela naglo zaoštravati odnose s Rusijom optužujući je za umiješanost njenih obavještajnih službi u eksploziju tamošnjeg skladišta oružja 2014. godine (iako o tome još nisu bili, a nisu ni do sada, prikupljeni dokazi a kamoli pokrenut sudski proces protiv osumnjičenih osoba). Uslijedilo je protjerivanje velikog broja djelatnika ruskog veleposlanstva u Pragu, a onda, naravno, kako to i biva u svijetu diplomacije – i recipročni odgovor Moskve.
Osim toga ova potonja upozorila je Prag da će češki biznis morati napustiti Rusiju u slučaju daljnjeg pogoršanja odnosa (češki kapital u Rusiji je do tada bio značajno prisutan, od poznatih čeških pivovara do proizvođača lokomotiva). Nakon toga nastalo je relativno zatišje, ali su odnosi između dviju država pali na najnižu razinu u suvremenoj povijesti od njihovog osamostaljenja – bez naznaka poboljšanja, o čemu je u sadašnjim uvjetima suvišno uopće i govoriti.
Trenutačna velika kriza i potpuna blokada u odnosima između Europske unije i Rusije, koja će trajati jako dugo, sigurno će potaknuti i daljnji diplomatski rat između pojedinih drugih članica EU i Rusije. Naime, teško je očekivati kako „baltičko-poljski bunt“ prema Moskvi neće slijediti i pojedine druge zemlje.
Ruski bijeg iz Vijeće Europe i novi „istočni smjer“ Moskve
Nije na odmet podsjetiti i na ne tako davne riječi ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da će Rusija smanjiti broj svojih diplomatskih predstavništva na Zapadu s obzirom na, kako je rekao, nemoguće uvjete i neprijateljstvo s kojim su suočeni ruski diplomati u pojedinim europskim državama, i za što više nema nikakve svrhe i potrebe.
Estonija je, vjerojatno, početak te priče, a gdje će ona završiti ostaje tek za vidjeti. Uostalom, tri baltičke zemlje, ali i poljski Sejm, Rusiju su ne tako davno proglasili „terorističkom državom“ tj. zemljom koja podupire terorizam, a što nije želio učiniti niti američki Kongres. „Trčanje pred rudo“, kada su u pitanju odnosi s Rusijom, karakteristika je država s istočnog krila EU koji Bruxellesu time zadaju ton, iako se – u ovom je slučaju to bitno naglasiti – rezolucijom o Rusiji kao „terorističkoj državi“ prethodno izjasnio velikom većinom glasova i Europski parlament. Iako rezolucije toga tipa nemaju nikakav pravno-obvezujući značaj, jasno je kako odašilju snažnu poruku o stanju međusobnih odnosa.
Rusija je prije desetak dana donijela odluku i o povlačenju iz svih bitnih i obvezujućih rezolucija Vijeća Europe (poput one o ljudskim pravima), kao i prestanku financiranja te organizacije – što je posve jasan signal potpunog okretanja Rusije od Europe (naravno, EU je prije toga sama odsjekla Rusiju od sebe pa ova odluka Moskve nikoga ne bi trebala previše iznenaditi), i potvrda potpunog zaokreta te zemlje tj. zauzimanja novog „istočnog smjera“ – prema Aziji. Rusija će, nakon toga, vjerojatno još samo geografski pripadati Europi.
Dakle, „kotač“ diplomatskog rata je ne samo „pokrenut“ već je i dobio na akceleraciji. Ništa čudno: Sergej Lavrov jučer je u Južnoafričkoj Republici izjavio kako je, umjesto hibridnog, Zapad pokrenuo pravi rat protiv Rusije. Tako nešto do sada se niti približno nikada nije čulo iz usta prvog čovjeka ruske diplomacije i jednog od najpouzdanijih suradnika predsjednika te zemlje Vladimira Putina.
Zato jučerašnji sastanak u ruskom veleposlanstvu u Washingtonu između Tracy i Antonova može biti samo: ili iskra svjetla u dubini slijepog tunela u koji su upali američko-ruski odnosi, ili privid – iluzija da će stvari konačno krenuti na bolje.
Za sada pretpostavljam kako je, na žalost, ipak riječ o ovom drugom, s obzirom kako razgovor dvojice diplomata nije izazvao bilo kakav, spomena vrijedan odjek ne samo na američkoj političkoj sceni, već i u tamošnjim medijima. Da mu se trebalo dati na važnosti, mediji bi takav nalog sigurno dobili.
