Z. Meter: Svijet u glibu premreženih interesa! Summit G 20 ništa neće riješiti

Zoran Meter

Svijet je jednostavno preduboko zapeo u blatu premreženih uskih interesa moćnika, a da bi ga samo jedan summit i popratna politička retorika iz njega mogli izvući. Za tako nešto trebat će puno više volje, napora, i prije svega – bolnih kompromisa. A toga, na horizontu nema

Kina se usprotivila isključenju Rusije iz G20 i drugih međunarodnih foruma, kazao je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi u razgovoru s ruskim šefom diplomacije Sergejom Lavrovom na summitu G 20, koji se 15. i 16. studenog održava na indonezijskom otoku Baliju.

“Jako nam je drago što osobno sudjelujete na summitu G20, predstavljajući Rusiju, ovo je vrlo veličanstvena misija. Podržavamo dostojnu ulogu Rusije unutar G20 i drugih međunarodnih platformi i vjerujemo kako nitko nema pravo oduzeti Rusiji racionalno pravo na sudjelovanje u okviru multilateralnih formata”, kazao je prvi kineski diplomat otvarajući bilateralni sastanak s ruskim ministrom diplomacije Sergejem Lavrovom na summitu G20.

S druge strane, ruski je ministar, kojemu je ovo sigurno bilo drago čuti, naglasio kako Moskva pozdravlja ponovni izbor Xi Jinpinga na mjesto glavnog tajnika Centralnog komiteta Komunističke partije i računa na “kontinuitet u pristupima” vodstva KPK prema Rusiji.

Inače, upravo Xi Jinping predvodi kinesku delegaciju na ovom summitu, a jučer je, po dolasku na Bali, održao i gotovo četverosatni razgovor s američkim predsjednikom Joe Bidenom. Navodno, osim kurtoazne retorike i obostrano izražene želje za nastavkom suradnje s ciljem izbjegavanja neželjenih sukoba, odnosi između SAD-a i Kine nisu se previše pomakli „s mrtve točke“ usprkos činjenici da je Biden na medijskoj konferenciji nakon razgovora kazao kako je „potpuno uvjeren“ da SAD i Kina mogu izbjeći pokretanje novog hladnog rata i da on „ne vjeruje da će Kina u bliže vrijeme napasti Tajvan“.





Međutim, hladni rat već je pokrenut i teško će ga itko moći zaustaviti. Odatle i Bidenove riječi nakon sastanka s kineskim čelnikom, kojima je pozvao zapadne saveznike i partnere da se fokusiraju na kršenja ljudskih prava u Kini – na Tibetu, u ujgurskoj autonomiji i td. Također, Biden nije spomenuto niti bilo kakvo ukidanje carinskih barijera i novih sankcija na izvoz čipova u Kinu te je jasno kako će dvije supersile nastaviti svoj konfrontacijski put – i to dugoročno, nastojeći pri tom dobro paziti da se ne prijeđu opasne „crvene crte“ koje bi mogle dovesti do neželjenih incidenata i neupravljive krize.

To se prije svega odnosi na spomenuti Tajvan – pa nije čudo da je Biden jučer naglasio kako Sjedinjene Države ostaju privržene prijašnjem statusu quo postignutim s Kinom oko Tajvana tj. da ga smatraju neotuđivim dijelom Kine. Pri tom je naglasio važnost slobode plovidbe Tajvanskim tjesnacem. Također je kazao kako su razgovarali o Ukrajini i

Osim toga, dvije su zemlje ostale na istim pozicijama po pitanju rata u Ukrajini, kojeg SAD i Zapad koriste za najoštrije osude Rusije i njenu međunarodnu gospodarsku i političku izolaciju, čemu se pak Kina protivi i podržava Moskvu po tom pitanju. Biden je na medijskoj konferenciji nakon sastanka s Xi Jinpingom kazao kako bi u siječnju iduće godine u Peking mogao stići američki državni tajnik Antony Blinkin, između ostalog po pitanju Ukrajine i korištenja nuklearnog oružja kojemu se obje strane protive. S druge strane, ni Xi Jinping ni kinesko MVP niti jednu riječ nisu posvetili Ukrajini i tamošnjem ratnom sukobu. Biden je kazao kako treba djelovati u smislu reformi, između ostalog i onih zdravstvenih, tako da svijet bude bolje pripremljen za slijedeću pandemiju.





Dakle, sve je to skupa „mršavo“, ali nitko, bolje upoznat sa situacijom, ništa više i nije mogao očekivati. Svima je, naime, jasno, da će se suradnja među dvjema državama, koje inače snažno ovise o međusobnoj trgovinskoj razmjeni – bez presedana u svijetu – nastaviti uz trend njezinog postupnog smanjivanja i rastuće borbe za utjecaj u tzv. neodlučnim zemljama – prije svega Afrike ali i ne samo nje.

Peking, kao dosadašnji neprikosnoveni vladar globalizacije, traži svoj postupni prijelaz na samostalnu gospodarsku i trgovinsku politiku, pri čemu očekuje da mu Washington u tom smislu „ne podmeće noge“. A SAD, skupa sa svojim zapadnim saveznicima, to još uvijek može činiti i to prilično bolno – čemu upravo na svojoj koži najbolje osjeća Rusija.

Što se tiče ruske izolacije podsjetio bih i na izjavu njemačkog kancelara Olafa Scholza. On je, komentirajući pitanje novinara o tome koliko je uspješna izolacija Rusije, na summitu G20 na Baliju kazao, između ostalog slijedeće:

“…ovdje se okupljaju predstavnici mnogih zemalja. G20 predstavlja većinu svjetske populacije i većinu svjetske ekonomske proizvodnje. U tom smislu, dogovori koji se ovdje postižu, kao i rasprave i sporovi, nužni su…“ Prema kancelarovim riječima, sada postoji “ozbiljna situacija”, koja je, “naravno, posljedica ruskog rata protiv Ukrajine”. “Zato i mi moramo razgovarati o tim pitanjima i o ovom problemu”.

S druge strane francuski predsjednik Emmanuel Macron jučer je kazao kako namjerava nazvati ruskog predsjednika Vladimira Putina nakon summita G20, (info: BFMTV).

Kako je rečeno u Elizejskoj palači, francuska ministrica vanjskih poslova i ministar financija Catherine Colonna i Bruno Le Maire ne planiraju razgovore s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom na marginama G20.

Inače, brojni svjetski mediji ovaj summit G 20 nazivaju najsloženijim u njegovoj povijesti, najviše upravo zbog Rusije i pokušaja njene dodatne izolacije od strane Zapada. Kada već nije mogao biti spriječen poziv ruskom državnom vrhu i predsjedniku RF Vladimiru Putinu osobno za sudjelovanje na summitu u Baliju, što se nastojalo učiniti u proljeće ove godine snažnim diplomatskim pritiskom na Indoneziju (Putin je službeni poziv dobio, na njemu se zahvalio indonezijskom predsjedniku, ali je odlučio ne ići na summit jer ima važnijih stvari kod sebe doma, u što uopće ne sumnjamo s obzirom na stanje na bojišnicama u Ukrajini!), Washington je odlučio ovaj summit pretvoriti u arenu za međunarodni obračun s Moskvom. U tome neće biti jedini: tu su još i Kanada, Japan, Južna Koreja, Australija i EU kao cjelina, pa je jasno da će ruski predstavnik Lavrov imati što za slušati i da bi mu u tom smislu malo tko želio biti u koži.

Glavno je pitanje kakav će stav u osudi Rusije zauzeti Turska, Saudijska Arabija, Argentina i domaćin Indonezija – s obzirom da se ostale članice iz grupe BRICS sigurno neće priključiti osudama Rusije.

Ono što bi moglo biti usvojeno kao nekakvo zajedničko priopćenje na kraju summita G 20, a na čemu će vjerojatno inzistirati Washington, jest jasna osuda bilo čijeg pokušaja korištenja nuklearnog oružja na tlu Ukrajine. Za SAD je to bitno, jer on postojano osuđuje Moskvu zbog navodnih prijetnji korištenja nuklearnog oružja.

I za sam kraj: zaključci i završne rezolucije, kakvi god bili i ako ih uopće i bude, malo će toga značiti u praksi s obzirom da format G 20 nema obvezujući karakter ni za njegove članice a kamoli ostatak svijeta.

Drugim riječima, osim političkih igrokaza velikih i moćnih država (na koje je, kao na nedopustive upozorio i lokalni medij The Jakarta Post, zamolivši uoči summita predstavnike država G 20 da „ne troše dragocjeno vrijeme summita za međusobne svađe i prepucavanja“, a dodao bih i na pokazivanja mišića i uvjeravanja u to tko je u pravu a tko nije, tko je dobar a tko zločest dečko), malo će se toga u praksi promijeniti.

Svijet je jednostavno preduboko zapeo u blatu premreženih uskih interesa moćnika, a da bi ga samo jedan summit i popratna politička retorika iz njega mogli izvući. Za tako nešto trebat će puno više volje, napora, i prije svega – bolnih kompromisa. A toga, na horizontu nema!

Komentari

komentar

You may also like