Zoran Meter
One zemlje u kojima elite to uspiju imaju šanse za društvenu stabilnost – nužnu za daljnji razvoj. One, u kojima se pohlepne elite ne žele ili ne mogu nositi s izazovima današnjice i iznaći pravilna i pravedna rješenja nagomilanih socijalnih problema koji velikom brzinom upravo „detroniziraju“ tzv. srednji sloj koji je i nositelj stabilnosti svakog društva – osuđene su na vječite sukobe, odnosno polaganu i bolnu agoniju
Kako smo u našem nedavnom komentaru, nakon objave prvih neslužbenih rezultata brazilskih predsjedničkih izbora održanih u prošlu nedjelju i objavili, puno toga po pitanju konsolidacije buduće vlasti u toj zemlji ovisit će o tome hoće li ili ne dosadašnji predsjednik Jair Bolsonaro priznati tijesnu pobjedu svog političkog suparnika i protukandidata Luiza Inacia da Silve.
U navedenom komentaru smo, između ostalog, objavili slijedeće: „…Međutim ako Bolsonaro ne prizna rezultate izbora i pozove na prosvjede, a oni prerastu u nerede i sukobe između simpatizera dvojice velikih suparnika – stanje će se definitivno destabilizirati i može postati krajnje nepredvidljivo. Je li Bolsonaro spreman na takve rizike u ime ostanka na vlasti?” (čitav tekst pogledaj ovdje ili na poveznici ispod teksta).
Čini se da se nešto slično u Brazilu upravo događa. Pa iako je još prilično nejasno što Bolsonaro kani učiniti, u tom je smjeru vrlo indikativno njegovo prvo obraćanje javnosti nakon izbornog poraza. Evo o čemu se radi:
Brazilski desničarski predsjednik Jair Bolsonaro nije priznao poraz u prvom javnom nastupu nakon što je izgubio na nedjeljnim izborima, rekavši da su prosvjedi koji otada traju plod “ogorčenja i osjećaja nepravde”. Šef njegova osoblja rekao je ipak da ga je predsjednik ovlastio da pokrene tranziciju s predstavnicima izbornog pobjednika, ljevičara Luiza Inacia Lule da Silve. Bolsonaru su trebala 44 sata za prvu izjavu otkako je izborno povjerenstvo potvrdilo rezultate izbora na kojima je on postao prvi brazilski predsjednik koji nije izabran na drugi mandat. Ali još uvijek nije razgovarao s Lulom.
Dok je on šutio, Bolsonarovi simpatizeri su blokirali autoceste, a neki čak pozivali na vojni puč kako bi se spriječio povratak na vlast bivšeg predsjednika Lule. Bolsonarovo odgađanje da prizna poraz pokrenulo je nagađanja da bi mogao dovoditi u pitanje tijesan rezultat izbora (info: Hina).
U obraćanju naciji koje je trajalo samo nekoliko minuta, Bolsonaro se zahvalio Brazilcima koji su za njega glasovali i naglasio kako će poštivati ustav, prema kojemu se prijenos vlasti mora obaviti 1. siječnja.
Dodao bih – do tada se može dogoditi svašta, jer stanje je još uvijek uzavrelo, a „željezo se kuje dok je vruće“.
Indikativno je i to da je Bolsnorao prosvjede nazvao “narodnim pokretom”, iako se pritom ogradio, kazavši da demonstranti ne bi trebali uništavati imovinu, što već sada izaziva gospodarske štete i posljedice.
Međutim, tranzicija vlasti očito počinje. Tako su Bolsonarovi bliski politički suradnici, uključujući šefa njegova osoblja i potpredsjednika Hamiltona Mouraoa, stupili su u kontakt s timom izbornog pobjedika Lule da Silve s ciljem osiguranja prijenosa vlasti. Ostali, poput predsjednika donjeg doma parlamenta, pozvali su Bolsonarovu vladu na poštivanje izbornih rezultata.
Razlika od 2 milijuna glasova nikako nije mala iako postotci to sugeriraju
Brazil, najveća država Latinske Amerike, odabravši „starog“ bivšeg predsjednika Luiza Inácia Lulu da Silvu za svog čelnika, odlučio je skrenuti ulijevo.
Iako se to dogodilo puno teže nego što se očekivalo, razlika između dvojice kandidata ipak je oko 2 milijuna glasova što je, objektivno, ipak puno, ali se s obzirom na veliki broj stanovnika te zemlje tj. onih koji imaju pravo glasa to takvim ne čini gledano kroz postotke (cca 51% naprema cca 49%) odnosno suhu statistiku.
Međutim, pobjeda da Silve nedvojbeno je čista i, ako svjesno ne želi destabilizaciju stanja u zemlji, Bolsonaro će to morati prihvatiti. Vjerojatno i hoće, jer bi, u protivnom, reagirao punio oštrije nego na opisani način.
Ali i ovakav – „prigušen“ stav teškog mirenja s porazom može kod nezadovoljnih masa koje su ga podupirale pobuditi osjećaj da se nešto možda ipak još može promijeniti – ako ne drukčije onda silom. Ali to su preveliki rizici, iako, naravno, u svijetu visoke politike nikada ništa ne možemo a priori isključiti.
Bilo kako bilo, na kraju će ostati činjenica da je Brazil politički duboko podijeljeno društvo – što, naravno, nikako nije samo njegov „privilegij“.
Osim klasične političke podjele na ljevicu i desnicu, u svijetu je puno opasnija ona socijalna – na sve veći broj siromašnog stanovništva i uski krug bogatog i utjecajnog – koji drži sve poluge vlasti.
Umijeće vladanja bogate klase je pronaći odgovarajuću simbiozu, uravnotežiti vlastite interese s mogućnostima mirne koegzistencije (suživota) s ostalom većinom siromašnog stanovništva.
One zemlje u kojima elite to uspiju imaju šanse za društvenu stabilnost – nužnu za daljnji razvoj. One, u kojima se pohlepne elite ne žele ili ne mogu nositi s izazovima današnjice i iznaći pravilna i pravedna rješenja nagomilanih socijalnih problema koji velikom brzinom upravo „detroniziraju“ tzv. srednji sloj koji je i nositelj stabilnosti svakog društva – osuđene su na vječite sukobe, odnosno polaganu, bolnu agoniju.
Z. Meter: Novi „ljevičarski QUAD“. I ključni Brazil skrenuo ulijevo
