Da se Njemačka i Poljska povijesno ne ljube i da njemačko-poljski odnosi nisu baš previše uzorni što se dobrosusjedstva tiče odavno je poznato. Kao što je poznato i da su napetosti između Berlina i Varšave dodatno generirane nakon početka ukrajinskog rata kada su poljske vlasti oštro kritizirale vladu kancelara Olafa Scholza za sporu i nedovoljnu reakciju u pružanju Ukrajini vojne i financijske pomoći, dok su prethodnu njemačku vladu kancelarke Angele Merkel krajnje oštro optuživale za „izdaju euroatlantskih vrijednosti“ zbog njene velike gospodarske (prije svega energetske) suradnje s Rusijom.

Osim toga nad njemačko-poljskim odnosima proteklih se mjeseci sve više nadvijala sjena sve učestalijih zahtjeva visokih poljskih dužnosnika za njemačko plaćanje golemih ratnih odšteta Poljskoj zbog Drugog svjetskog rata, što je redovito izazivalo (i još izaziva) konsternaciju Berlina koji smatra kako je Varšava i više nego pravedno obeštećena u poslijeratnim procesima odnosno kroz tada postignute sporazume, uključno i teritorijalne kompenzacije  – i da o toj temi on više uopće ne žele razgovarati.

Međutim, pravo ulje na vatru njemačko-poljskih odnosa, čini se, dolio je