Zoran Meter
U prilog tome idu i skori američki izbori za Kongres, kada je nemoguće očekivati bilo kakvo popuštanje od strane Bidenove administracije, dok Moskva, sa svoje strane, referendumskim i post-referendumskim potezima jasno daje do znanja kako je za nju prijeratni izgled Ukrajine samo prošlost
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je sinoć kako je ukrajinska vojska ostvarila velik i brz napredak u borbi protiv ruskih snaga te da je u tjedan dana oslobodila desetke gradova na jugu i istoku zemlje. O tome danas piše Slobodna Dalmacija (SD).
“Samo ovoga tjedna, nakon ruskoga pseudo-referenduma, deseci naselja su oslobođeni. Sva se ona nalaze na području Hersona, Harkova, Luganska i Donjecka”, kazao je sinoć Zelenski.
Ovdje treba dodati slijedeće: danas je uslijedilo i formalno rusko pripajanje spomenutih regija u sastav Ruske Federacije, nakon što je predsjednik Vladimir Putin potpisao ustavne zakone koje su u ponedjeljak i utorak usvojila oba doma ruskog parlamenta – Duma i Vijeće Federacije. To je posljedica gore spomenutih referenduma koje Zapad i Kijev smatraju farsom. Potonji najavljuje nastavak borbe za oslobađanje odmetnutih regija, a u tome ima svesrdnu pomoć Zapada.
Kako je Zelenski sinoć kazao, prema navodima SD, u posljednjih tjedan dana oslobođeno je osam malih gradova na jugu zemlje, a u videu ukrajinskoga Ministarstva obrane prikazana je ukrajinska zastava podignuta u Davidivu Bridu, jednome od tih mjesta na području Hersona.
Ukrajinske snage napredovale su i duž ključne i najveće ukrajinske rijeke Dnjepar, kao i na istoku zemlje, gdje su proširile ofanzivu nakon zauzimanja glavnoga ruskog uporišta na sjeveru DNR-a, grada Limana, zbog čega su ruske snage u tim regijama bile primorane na povlačenje.
To se povlačenje neugodno odražava na upravo ponovo podignut borbeni duh Rusa s obzirom na novo proširenje službenog teritorija Ruske Federacije (s pozicije Moskve) koje je tamošnja javnost s oduševljenjem prihvatila i zbog čega se nada da će agoniji ruskih snaga zbog traljavog vođenja vojnih operacija u Ukrajini ubrzo doći kraj i da će se njihov vojni i politički vrh “konačno uozbiljiti”.
Ovdje bih dodao i kako zbog svega ovog dramatično raste i vojna i politička napetost u kontekstu činjenice da je Rusija od danas i zakonski primorana braniti „svoje“ nove teritorije, u čemu su joj na raspolaganju sva moguća sredstva. Tako jučer brojni ruski analitičari navode da će Moskva, u novim državno pravnim okolnostima, ubrzo proglasiti „ukrajinsku agresiju“ na ruski teritorij i sukladno tome poduzeti sve nužne mjere s ciljem „oslobađanja“ zemlje.
Sve se ovo poklapa i s oštrim upozorenjem ruskog Ministarstva vanjskih poslova SAD-u, da svojim postupcima vojne pomoći Kijevu i činjeničnog sudjelovanja u ukrajinskom ratu ubrzano klizi u otvoreni sukob s Rusijom. Naime, predsjednik Joe Biden jučer je objavio kako će SAD uskoro isporučiti novu vojnu pomoć Kijevu u iznosu većem od 600 milijuna dolara, koja će uključivati i 4 nova mobilna raketna sustava HIMARS, kojima se može gađati ruski teritorij. Osim toga Biden je već ranije izjavio kako SAD podupiru poteze Kijeva i vojne napade s ciljem oslobađanja svih okupiranih teritorija koje SAD nikada neće priznati ruskim, kao što nisu priznale niti Krim.
Da se nešto radikalno priprema svjedoči i vijest da je tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev danas održao sjednicu tog vijeća ne u Moskvi, već na Krimu. Govorio je o povećanim prijetnjama sigurnosti infrastrukturnih, prije svega prometnih objekata na tom poluotoku i povećanoj vjerojatnosti napada dronovima na njih. Izrijekom, u izjavi za javnost nije spomenuo Krimski most, ali je jasno kako se te riječi i na taj ključni infrastrukturni objekt.
“Prijetnja prometnoj infrastrukturi su diverzantske i terorističke aktivnosti ukrajinskih specijalnih službi i međunarodnih terorističkih organizacija”, rekao je Patrušev u Sevastopolju, a “ukrajinske lebdeće mine predstavljaju opasnost za brodove i lučku infrastrukturu”.
S druge strane NATO je jučer upozorio svoje države članice da bi Rusija mogla izvesti nuklearni test na svojim granicama s Ukrajinom, o čemu je pisao britanski medij The Times. Prema njemu, ruske vlasti žele “pokazati spremnost za korištenje oružja za masovno uništenje”, u kojem se kontekstu navodi kako su poljski vojni analitičari primijetili nuklearni vlak u središnjem dijelu Ruske Federacije, “povezan s 12. glavnom upravom ruskog Ministarstva obrane” i da bi on mogao vršiti testove na granici s Ukrajinom.
Ove su navode ruski analitičari ismijali, a državni predstavnici podsjetili da su poligoni za nuklearna testiranja u Rusiji samo na arktičkom otoku Novaja Zemlja, kao i to da su nuklearna testiranja u Rusiji već odavno zabranjena.
Danas je visoka dužnosnica Pentagona Laura Cooper izjavila kako Sjedinjene Države ne mogu potvrditi izvješća zapadnih medija da se rusko taktičko nuklearno oružje transportira željeznicom prema Ukrajini. Američka vojska još nije vidjela ništa što bi moglo utjecati na njihovu nuklearnu strategiju, istaknuli su iz Washingtona, a prenosi britanski Reuters.
“Što se tiče nuklearnog pitanja, sigurno smo čuli zveckanje oružjem… Ali ne vidimo nikakve znakove koji bi nas prisilili da promijenimo svoje stavove o nuklearnom oružju” , dodala je Cooper, inače zamjenica pomoćnika ministra obrane za Rusiju, Ukrajinu i Euroaziju.
Očito je kako se medijski, ali i politički, sve učestalije svjesno manipulira opasnošću od izbijanja rusko-američkog nuklearnog sukoba, odnosno sukoba Rusije i NATO saveza, kao nečeg neizbježnog.
Element straha svakako je poželjan ako je konačni cilj “hlađenje usijanih glava” do čega može dovesti samo pritisak javnosti o čijim se glavama u konačnici i radi. Tada bi izjave, tipa onih spomenutih iz vjerojatno najuglednijeg britanskog medija The Timesa koji se, međutim, oslanja na poljske analitičare – mogli opravdati i s profesionalne strane, a u protivnom zaslužuju status “fake”.
Međutim, nisam previše uvjeren da je upravo hlađenje usijanih glava sada i primarni cilj. Jer ukrajinski teren je onaj na kojemu se danas umnogome odlučuje o budućem izgledu svijeta i odnosima snaga u međunarodnoj zajednici. A stanje, kakvo je u Ukrajini sada, ukoliko se, naravno, nešto brzo i dramatično ne promijeni – ne jamči ništa drugo nego eskalaciju.
U prilog tome idu i skori američki izbori za Kongres, kada je nemoguće očekivati bilo kakvo popuštanje od strane Bidenove administracije u smislu njene ukrajinske politike, dok Moskva, sa svoje strane, referendumskim i post-referendumskim potezima jasno daje do znanja kako je za nju prijeratni izgled Ukrajine samo prošlost i da namjerava poduzeti sve raspoložive mjere kako bi tu činjenicu i dokazala.
