Živio Međunarodni praznik rada! Umjesto sindikalne borbe – marševi na grah!

Zoran Meter

Diljem Francuske, procjenjuje tamošnji sindikat, danas bi u prosvjedima moglo sudjelovati između milijun i milijun i pol ljudi , dok ministarstvo unutarnjih poslova očekuje njih između 500.000 i 650.000. Teško je da će im pritom sindikati posluživati grah. Jadni Francuzi!

Danas se diljem svijeta obilježava Međunarodni praznik rada, pa tako i u Hrvatskoj. Spomen je to na veliki radnički prosvjed u Chicagu 1. svibnja 1886., na kojem je sudjelovalo oko 40.000 ljudi koji su zahtijevali humanije uvjete rada kroz tzv. tri osmice – 8 sati rada, 8 sati sna i 8 sati namijenjenih za kulturu i obrazovanje.

Ali tko je tada vidio da se radnici moraju kulturno uzdizati, da moraju biti dobro naspavani da bi mogli učinkovito raditi i da im za to još trebaju škole? To su privilegije nekih drugih. Njih poslodavcima osigurava bič i logika prema onoj „radi ili umri“. A umirali su svejedno – i ako nisu imali posla (od gladi i boleština) i ako su radili (od iscrpljenosti i nehumanih uvjeta). Jer bili odrasli ili djeca – radili su svakodnevno i do 16 sati u teškim uvjetima i za minimalne nadnice, bez prava na slobodni dan.

Prosvjed u Chicagu, prvi veliki i organizirani takve vrste, zbog logike poslodavaca i elita i nije mogao završiti drukčije nego projekcijom moći tj. oružanim napadom na štrajkaše. Naime, povijest je dokazala da nitko svoje pozicije ne predaje bez borbe, i obratno – nitko svoja zaslužena prava ne stječe bez borbe. Upravo je zato čikaški masakr i postao inspiracija za sve potlačene diljem svijeta i zato kao spomen na taj događaj Prvi svibnja zasluženo obilježavamo kao Međunarodni dan rada.

Iako su se od tada do danas radnička prava u svijetu općenito neusporedivo poboljšala (prije svega zbog snažnog i organiziranog sindikalnog djelovanja i razvijene svijesti ljudi), i dalje postoje brojni primjeri izrabljivanja siromašnih slojeva stanovništva i rada u nehumanim uvjetima čak i djece i maloljetnika – prije svega u nerazvijenim zemljama tzv. Trećeg svijeta.





Međutim, zabrinjavajuće je što posljednjih godina i u razvijenim društvima itekako možemo bilježiti uskrsnuće mnogih gore navedenih eksploatatorskih elemenata poslodavaca prema radnicima, pri čemu je vjerojatno i spomenuta logika istih slična, s tim da joj možemo pridodati još jednu novu devizu: „ako nećeš ti radit’ ima tko će“!

Radnici diljem najrazvijenijih zapadnih zemalja primorani su raditi i dva posla dnevno kako bi osigurali donedavni životni standard koji im je osiguravao status tzv. „srednjeg sloja“ koji je ne samo razdjelnica između bogatih i siromašnih, već i temelj svakog društva, njegove stabilnosti i snage. Danas taj srednji sloj ubrzano nestaje, postotak zaduženih i siromašnih ubrzano raste, a paralelno – raste bogatstvo elita usprkos novim ekonomskim, energetskim, pandemijskim, geopolitičkim i kakvim sve ne krizama.

Zato uopće nije stvar samo u tome je li se, i ako je koliko novih radnih mjesta negdje otvorilo. Važan je samo pokazatelj koliko kvalitetno ljudi mogu živjeti od svog poštenog rada, a taj se pokazatelj nigdje ne prikazuje rado, ako se uopće i prikazuje.





U nas, u Hrvatskoj, danas se razbacujemo vijestima, preciznije pukim statističkim podacima, poput one da je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio kako je prema Anketi o radnoj snazi u Hrvatskoj u 2022. bilo 1,7 milijuna zaposlenih, što je za 52.000 ili 3,1 posto više u odnosu na 2018. – kako to danas prenosi portal N1

On dalje kaže da se broj nezaposlenih u odnosu na 2018. smanjio za 25.000 ili 16,2 posto te je u 2022. iznosio 128.000. Stopa zaposlenosti, odnosno postotni udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu, iznosila je 48,7 posto u 2022., što je za 1,8 postotnih bodova više nego u 2018. Udio žena u ukupnom broju zaposlenih uvijek je nešto manji nego udio muškaraca, navodi se dalje, a u 2022., primjerice, iznosio je 46,2 posto. U ukupnom broju zaposlenih najveći su udio imale osobe sa završenom srednjom školom.

U 2022. je najveći udio zaposlenih muškaraca bio zaposlen u zanimanjima u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji (21,8 posto), kao rukovatelji postrojenjima i strojevima, industrijski proizvođači i sastavljači strojeva (14,4 posto) te u uslužnim i trgovačkim zanimanjima (13,2 posto). Najveći udio žena bio je zaposlen u uslužnim i trgovačkim zanimanjima (26,4 posto), dok su na drugome i trećemu mjestu bile znanstvenice, inženjerke i stručnjakinje (23,7 posto) te tehničarke i stručne suradnice (14,3 posto).

Što se tiče Europske unije, u 2022. je bilo 202,8 milijuna zaposlenih, dok je stopa zaposlenosti iznosila 54,1 posto. Italija je zemlja s najnižom stopom zaposlenosti u EU – 45,1 posto, a najviša – 71,8 posto, zabilježena je na Islandu – navodi portal N1.

Marševi na grah

Umjesto čvrste sindikalne borbe i zahtjeva za stvarno poboljšanje standarda hrvatskih radnika – čime bi se, ako već ne spriječio ono sigurno smanjio njihov odlazak „trbuhom za kruhom“ u inozemstvo i time poboljšala katastrofalna demografska slika našeg društva – hrvatski sindikati i sindikalne vođe radije pribjegavaju oportunizmu. Naravno, nitko normalan niti ne očekuje i ne priželjkuje njihov poziv na nasilje prema bilo kome, ne isključivo zato što je ovo ipak samo praznik. Nasilje je samo po sebi neprihvatljivo.

Međutim problem je u stavu sindikalnih vođa i on se jednostavno i vidi i osjeća. Zadovoljni svojim statusom, oni redovito na današnji dan iznesu uobičajeni red kritika na stanje vezano uz standard radnika, red nešto manjih kritika na one koji bi o tome morali voditi računa (vlada i poslodavci), a onda, u duhu svekolike pomirbe i sveopće radosti, svih skupa pozovu na zajedničko druženje, veselje, pjesmu i ples. Samo da nas još i vrijeme posluži – pa kud ćeš više i bolje? Kako ne bi bilo zabune, nikakve razlike u odnosu na sindikate i njihove vođe nema niti od strane političara i političkih stranaka.

Tako će svi oni zajedno, s razdraganim ljudima koji će barem na današnji dan načas zaboraviti brige ekonomskog i socijalnog karaktera koje proživljavaju od mjeseca do mjeseca, i ove godine – u veliki marš na grah! Takozvani „tradicionalni prvomajski grah“!

U Zagrebu će se velika proslava odvijati u Parku Maksimir, a posjetiteljima če se podijeliti 30.000 porcija graha i 20.000 porcija štrukli. Slično će biti i u Splitu, Rijeci, Osijeku, …

Istodobno francuski sindikati najavljuju prvosvibanjske demonstracije, najveće u posljednjih 30-40 godina. To je kazao predsjednik sindikata Francuske demokratske konfederacije rada (CFDT) Laurent Berger.

“Ovaj 1. svibanj bit će najznačajniji društveni problem u posljednjih 30-40 godina“ – kazao je sindikalni vođa.

Njegov sindikat procjenjuje da bi na prosvjedima diljem Francuske danas moglo sudjelovati od milijun do milijun i pol građana, dok ministarstvo unutarnjih poslova te zemlje očekuje između 500.000 i 650.000 prosvjednika.

Teško je da će im pritom sindikati posluživati grah.

Jadni Francuzi!

 

 

Komentari

komentar

You may also like