„Tresla se brda…“: Grčka nezadovoljna sankcijama EU protiv Turske

Pri dolasku na summit EU (10. i 11. prosinca), grčki premijer Kyriakos Mitsotakis upotrijebio je latinsku frazu „Pacta sunt servanda (dogovori se moraju poštivati). Govorimo o sankcijama kojima su čelnici EU prijetili Turskoj u listopadu ako nastavi svoje “provokativne” akcije protiv Grčke i Cipra na istočnom Sredozemlju, navodi danas grčki medij City Times.

“Ulog je vrlo, vrlo jasan – povjerenje u Europsku uniju. Na listopadskom sastanku Vijeća EU odlučili smo da će za Tursku biti posljedica ako nastavi s kriminalnim ponašanjem, rekao je Mitsotakis. – I složili smo se da će datum odluke biti sljedeći sastanak Vijeća EU-a. Sad će se vidjeti zaslužujemo li mi kao Europa povjerenje oko onog o čemu smo se i sami dogovorili. Pacta sunt servanda “. “Paradoksalno je da kada se Sjedinjene Države pripremaju za uvođenje sankcija Turskoj, članici NATO-a, EU i dalje ide po onoj “ako i ako “, rekao je grčki premijer uoči summita.

Podsjetimo što je grčki premijer pri tom imao na umu tj. zašto je ovako reagirao: Europska unija u listopadu je raspravljala, ali se nije uspjela dogovoriti o embargu na izvoz oružja Turskoj nakon onoga što su Francuska, Grčka i Cipar opisale kao “provokativne” akcije Ankare u istočnom Sredozemlju. Njemačka, Španjolska, Italija, Mađarska i Malta tada su blokirale ovaj prijedlog kojeg je iznijela Grčka. Pet navedenih država odbilo je inicijativu Atene “iz ekonomskih razloga i straha od ilegalne imigracije iz Turske”. Francuska, Austrija i Slovenija podržale su Grčku po tom pitanju, dok su ostale države članice EU bile suzdržane.

Europski parlament u studenom je zatražio sankcije protiv Ankare u vezi s posjetom predsjednika Erdogana takozvanoj Turskoj Republici Sjeverni Cipar (nije priznata niti od jedne članice UN-a osim Turske) i zbog “provokativnih operacija” Ankare na istočnom Sredozemlju.

A ono što je EU jučer odlučila, daleko je i od grčkih, ciparskih i francuskih očekivanja ali i od želja da se EU počne ozbiljnije doživljavati u smislu samostalnog i utjecajnog globalnog geopolitičkog igrača. EU tako “poziva Tursku da odgovorno upravlja migracijskim tokovima i pojača napore u borbi protiv mreža krijumčara migranata”. Međutim, jezik koji se odnosi na sankcije protiv Ankare ostaje isti uz neke promjene, poput poziva visokog predstavnika EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella „da (EU) procijeni situaciju u regiji u cjelini, a ne samo na istočnom Sredozemlju, kako bi se odredilo sljedeće korake. “.




Čelnici država članica EU-a ipak su se složili oko proširenja sankcija protiv Turske. Ali te su mjere „mršave“ i individualnog karaktera i teško da mogu uplašiti Ankaru. Restriktivne mjere bit će uvedene u svezi s turskim istraživačkim radovima u spornim područjima istočnog Sredozemlja, koje je Europska unija iznova nazvala “provokacijom”.

„EU ostaje predana zaštiti interesa unije i njezinih država članica, kao i održavanju regionalne stabilnosti. S tim u svezi, summit nalaže Vijeću EU usvajanje dodatnog crnog spiska na temelju odluke od 11. studenoga 2019., o restriktivnim mjerama zbog ilegalnih aktivnosti Turske na Sredozemlju“, navodi se u priopćenju objavljenom nakon summita čelnika EU-a.

Tko će biti uključen u prošireni popis sankcija, nije navedeno. Trenutno se na europskoj crnoj listi nalaze dva najviša menadžera turske državne naftne tvrtke TPAO.





Čelnici EU također su naložili šefu europske diplomacije Josepu Borrellu i Europskoj komisiji da najkasnije do ožujka 2021. pripreme izvješće o stanju u političkim, gospodarskim i trgovinskim odnosima između EU-a i Turske, kao i o “instrumentima i opcijama za daljnje djelovanje”.

Sve u svemu, oko spomenutog summita EU kada je riječ o Turskoj može se reći: tresla se brda rodio se miš! Ankara ovakvim stanjem može biti i više nego zadovoljna. Ponižene su Francuska i Grčka – članice te iste EU čije im partnerice „okreću leđa“, dok istodobno Turskoj, koja se na tu istu EU (i Njemačku) nabacuje „drvljem i kamenjem“, optužujući ih za nacizam, islamofobiju, ksenofobiju i što sve ne – iznova daje nove i nove prilike „da se popravi ili…“ Ili ništa! Jer EU, ovako kako je sada posložena, ne može na vanjskopolitičkom planu djelovati niti odlučno niti ozbiljno, niti će je takvom doživljavati oni za koje Bruxelles misli da bi to trebali. Pacta sunt servanda! Ma dajte, molim vas! Tko u to danas više vjeruje u međunarodnoj politici? Primjera je i više nego dovoljno da se radi samo o lijepoj frazi starih i mudrih Latina.

Komentari

komentar




loading...

You may also like