Sinoć, 20. lipnja, američki predsjednik Donald Trump održao je miting u gradu Tulsi, država Oklahoma, kojom prigodom je, između ostaloga, predložio da se paljenje američke zastave ubuduće kažnjava godinom dana zatvora. Trenutačno američko zakonodavstvo ne priječi paljenje državne zastave jer je to zaštićeno prvim amandmanom Ustava SAD-a o slobodi govora.
„Prije dva dana, lijevi radikali u Portlandu (država Oregon) srušili su spomenik Georgea Washingtona, zaogrnuli ga američkom zastavom i zapalili američku zastavu. Mi moramo donijeti zakon, da onaj tko zapali američku zastavu bude odveden u zatvor na jednu godinu“, kazao je američki čelnik.
Podsjećamo: 18. lipnja, u noćnim satima, lijevi radikali, koji se nazivaju borcima protiv rasizma, srušili su spomenik prvom američkom predsjedniku Georgu Washingtonu, prekrili ga američkom zastavom, koju su potom zapalili. Vanadli su nakon toga crvenom bojom na spomeniku napisali „1619“, kao godinu, kada su u SAD došli prvi robovi s afričkoga kontinenta.
Ovo nikako nije prvi incident takve vrste u SAD-u (nakon ubojstva afroamerikaca Georga Floyda od strane policajca u Minneapolisu), kada se svjetina razračunava s povijesnim spomenicima te države. Posljednjih su dana i tjedana oštećeni brojni spomenici istaknutih osoba Konfederacije (ujedinjene države američkoga juga u kojim je bio legalan robovlasnički sustav sve do kraja Građanskog rata (1861.-1865.). Osim njima, srušeni su spomenici i moreplovcu i prvom europskom pronalazaču američkog kontinenta Cristoforu Columbu (i to više njih), španjolskom književniku Miguelu Servantesu, katoličkom svecu Juniperu Serri, predsjedniku Ulyssesu Grantu, autoru američke himne Francisu Scottu Keyu i td.
U ovom se slučaju moramo zapitati o onome, o čemu se pitaju i brojni ugledni američki paravnici i ne samo američki: gdje su granice tolerancije u otvorenome društvu; treba li ili ne zakonski sankcionirati govor mržnje?
U kojoj mjeri u demokraciji valja podnositi i ono što se često čini nepodnošljivim, tolerirati netoleranciju? Je li govor mržnje nužno i kaznenopravno sankcionirati? Pravna stručnjakinja Ursula Owen u svojoj knjizi “Hate Speech -The speech that kills”, tu je nedoumicu pokušala izraziti na slijedeći način: “Riječi se mogu preobraziti u metke, govor mržnje može ubiti ili osakatiti, kao što to može i cenzura. Kao strastveni protivnici cenzure i zagovornici slobode govora, moramo se ipak zapitati: postoji li trenutak kad kvantitativne posljedice govora mržnje kvalitativno mijenjaju argumentaciju o tome kako bi se prema njemu morali odnositi. I ne bi li trebalo praviti razliku između riječi onih čiji je govor mržnje pitanje uvjerenja, ma kako ignorantsko ono bilo, i govora mržnje kao propagande, tj. kalkulirane i sustavne upotrebe laži da bi se sijali strah, mržnja i nasilje u populaciji u cjelini?”
Osobno, kao pravni laik i obična građanka, protivnica sam paljenja državnih zastava, jer one, uz državne grbove, predstavljaju glavni vizualni identitet svake države. Bilo koji narod također je najlakše prepoznatljiv po svojoj zastavi i ona je važan simbol njegovog identiteta ali i njegovog dostojanstva. Drugim riječima, protiv svojih vlada, ovih ili onih političara (pa čak i povijesnih osoba) svi se imaju pravo buniti i boriti u okviru nekakvih uvriježenih demokratskih normi (uključno i prosvijeda), ali paljenje državne zastave ipak (in)direktno simbolizira mržnju osobe, koja to čini, prema državi u kojoj živi. Zato sam sklonija mišljenju da je nekome takvomu, tko državu u kojoj živi iz nekog razloga ne podnosi, jednostavnije tu državu napustiti i zamjeniti je nekom drugom, u kojoj će se osjećati bolje. Jer čin javnog paljenja državne zastave uvijek će izazivati burne reakcije (moguće i nasilje) od strane većine ljudi kojima su i zastava i država svetinja i njihov ponos, i koje nemaju nikakve veze s trenutačnom političkom garniturom na vlasti ili politikom koja se u zemlji vodi. Što je, na kraju krajeva, jedna Hrvatska, kao državno-pravni okvir, kriva, što imamo ovakve ili onakve političare koji nas godinama guraju u demografsku, gospodarsku i svaku drugu propast. Ako ovako nastave, hrvatske zastave kod nas ionako neće imati tko paliti pa se brinuti oko toga pitanja, kako što to sada čini Trump, neće niti imati smisla.
Ali zakonsko sankcioniranje tog radikalnog čina iskazivanja prosvijeda (ali i govora mržnje), prema mom skromnom mišljenju, zbog svoje visoke razine provokativnosti i posljedica koje proizvodi itekako bi trebalo postojati. Ipak se ne može raditi baš sve što se želi u ime „slobode govora“. Apsolutna sloboda put je u anarhiju. Uostalom, sloboda je uvijek nužno ograničena slobodom drugoga.
Komentari
