Vrijeme je za istinski povratak Izraela mirovnim pregovorima s Palestincima
“Ubijanje civila. Prisiljavanje Palestinca da napuste svoje domove i okupacija njihove zemlje. Napadi na džamije. Ubojstva nevine djece. Otkad se sva ta zlodjela smatraju samoobranom?”, napisao je na Twitteru Fahrettin Altun, direktor za odnose s javnošću ureda turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Njegove je riječi danas prenio turski medij Yeni Şafak, govoreći o turskim kritikama Sjedinjenih Država i njihovih stavova da “izraelske napade na Palestince vide kao samoobranu”.
Podsjećam kako je prethodno Washington osudio raketne napade na Izrael iz pojasa Gaze. Glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki rekla je da Izrael ima pravo na samoobranu. Međutim, treba dodati kako je State Department pri tom jasno kazao i da Palestinci također imaju pravo na sigurnost i da je Washington pozvao na hitnu obustavu nasilja s obje strane.
Dakle, turske kritike možemo shvatiti isključivo s aspekta golemog nesrazmjera vojne ravnoteže dviju strana – izraelske i palestinske – o čemu niti načelno ne može biti riječi pa se o tome mora itekako voditi računa. Ali s druge strane Izrael je međunarodno priznata država koja ima puno pravo samostalno vući poteze koje smatra nužnima po pitanju osiguranja njezine sigurnosti. Za to mu, međunarodno pravno gledano, kao i po vlastitom ustavu, nitko ne mora davati suglasnost.
Posve je druga stvar, ona, koja se odnosi na povijesne okolnosti, pravednost i pravo (dvije različite kategorije) – koje su bile dominantne pri samom stvaranju izraelske države i u vremenima koja su neposredno uslijedila – metež, otimanje zemlje Palestincima, nasilje, protjerivanje stanovništva…
Upravo su to i najvažnija pitanja koja se već desetljećima ne razmatraju na način koji bi imao stvarnu – praktičnu učinkovitost na terenu u cilju ne samo smirivanja „vječnog“ neprijateljstva između Židova i Palestinaca, već i konačnog pravednog rješenja palestinskog pitanja. Onako kako ga je zamislio bivši američki predsjednik Donald Trump (a o njemu smo puno pisali na našem portalu) niti je pravedno po same Palestince, niti je provedivo – i zaživjeti sigurno ne može.
Tvrdo izraelsko inzistiranje isključivo na svom pravu na samoobranu jednostavno ne donosi nikakvih konkretnih plodova i pomaka prema konačnom rješenju problema. Jer svima je jasno kako u današnjem Izraelu žive i Palestinci i da se oni nikada neće odreći i svog prava na vlastitu državu. Takve mirovne ponude – koje vode u smjeru stvaranja dviju država, već su odavno “na stolu” i treba ih samo posložiti na obostrano zadovoljavajući način kojeg nema bez kompromisa.
Sada bi bilo najvažnije da se izraelski državni vrh, nakon smirivanja stanja, konačno istinski vrati već godinama zamrznutim mirovnim pregovorima s Palestincima uz posredništvo ključnih regionalnih i međunarodnih čimbenika. Tim prije što je Izrael prošle godine potpisao niz mirovnih sporazuma s ključnim arapskim državama od kojih većina, kao zalog priznanju izraelske države, traži upravo to – pravedno rješenje palestinskog pitanja. Jer neprestano pozivanje izraelskog političkog i vojnog vrha na svoje pravo zaštite državne sigurnosti, bez korištenja diplomacije, u konačnici ne vodi ničemu nego eskalaciji, beskonačnim nasilju i vječnim ratovima.
A svaka nova sigurnosna eskalacija na tim prostorima, u sadašnjim – nikad složenijim globalnim geopolitičkim uvjetima, može imati nesagledive posljedice na koje nitko neće biti imun – bez obzira na svoj osjećaj snage i nedodirljivosti. Dovoljno je podsjetiti na jučerašnje “davanje riječi” iranskog parlamenta, da će njegove specijalne postrojbe “Quds” “osloboditi Jeruzalem” i “uništiti terorizam na palestinskoj zemlji od granice s Jordanom do Sredozemnog mora”. “Quds” je, inače, arapski i iranski naziv za Jeruzalem. Spomenuta je postrojba dio Korpusa straže islamske revolucije kojom je zapovijedao u siječnju prošle godine u bagdadskoj zračnoj luci od strane SAD-a ubijeni general Qassem Soleimani. Istodobno se diljem Bliskog istoka održavaju masovni protuizraelski prosvjedi.
Ti prosvjedi, paljenja izraelskih i američkih zastava i td., kao i uvijek do sada, vjerojatno neće riješiti ništa. Tako, pretpostavljam, misli i izraelski državni vrh. Moguće je da on sa svim tim i računa u kontekstu sadašnjih američko-iranskih pregovora u Beču o povratku SAD-a u iranski nuklearni sporazum, čemu se, kako je poznato, Izrael oštro protivi ukoliko u njega ne budu ugrađeni i elementi koji ograničavaju iranski utjecaj u regiji kroz pomaganje različitim šijitskim organizacijama – od Libanona do Jemena, kao i oni koji se odnose na razvoj iranskih balističkih raketa. Svako zaoštravanje odnosa s Iranom i posljedična međusobna ratoborna retorika sve više smanjuju mogućnost postizanja i američko-iranskog kompromisa, jer Izrael je ipak američki najveći bliskoistočni saveznik.
Međutim, sve se u svijetu ubrzano mijenja i ta izraelska prokušana “igra” će prije ili kasnije završiti kompromisima. Osim u slučaju da se samoubilački do kraja inzistira upravo na svojim viđenjima rješenja palestinskog i drugih bliskoistočnih problema. A samoubilački, vjerujte, nisu nastrojeni vođe niti u Jeruzalemu niti u Teheranu ili bilo gdje drugdje u regionalnim ili globalnim središtima moći. Posve je druga stvar s običnim ljudima i njihovim fanatizmom.
